Svi rado dolaze u Solin, posebno na šetnicu uz rijeku, zelenu oazu.
Planira se šetnicom spojiti ušće i izvor Jadra. Za đir uz Riku, kako Solinjani nazivaju Jadro, najbolja polazišna točka je park na Širini. Tu hladovinu dječjih i zabavnih parkova čine platane, jablani i vrbe.
Iz parka se uz rijeku stiže do Gospina otoka, našega najstarijeg marijanskog svetišta, s novom crkvom Svete obitelji, koji okružuju tok Jadra i rukavci.
U sjeni vrba roditelji s djecom uživaju prošetati se uz Jadro i nahraniti patkice i drugi pernati svijet na rijeci, u predahu možda popiti i kavicu u jednom od obližnjih ugostiteljskih objekata.
Ispred Doma kulture Zvonimir ponosno je “iskočila” i endemska mekousna pastrva solinka, spomenik ovoj zaštićenoj vrsti, o kojoj se brinu i u ihtiološkom rezervatu na izvoru Jadra.
Šetnica se nastavlja uz srednjovjekovnu utvrdu Gradina, koju je Grad Solin obnovio uz pomoć europskih sredstava, a unutar lokaliteta prezentirana je i starohrvatska crkvica. Gradina je i izvrsna ljetna pozornica, posebno aktualna u vrijeme “Solinskog kulturnog ljeta”.
Šetnja se nastavlja uz ribogojilište i nogometno igralište do Gašpine mlinice, objekta koji se nalazi u registru spomenika kulture i jedna je od rijetkih sačuvanih mlinica. Građena je početkom 18. stoljeća, a u dokumentima se prvi put spominje 1711.
Prema izvoru Jadra su ostaci trobrodne bazilike posvećene svetom Petru i Mojsiju, među pukom zvana Šuplja crkva, gdje je za kralja 1075. okrunjen Zvonimir.
Mlinice su davale život stanovnicima staroga Solina. Na tom putu je i jedna od dugovječnijih cementara “10. kolovoz”, radne povijesti duge 112 godina, zatvorena 2020. godine.
Grad Solin diči se projektom u podnožju Mosora, pod nazivom “Jadro – izvor života”, u Majdanu, koji sve više obilaze izletnici i turisti, vrtićka i školska djeca, kroz organizirane posjete za obrazovne institucije, društva i udruge i edukativne radionice.
Posebna pažnja posvećena je zaštiti ihtiološkog rezervata i endemske vrste mekousne pastrve.
Važna rimska građevina na Jadru je i Dioklecijanov akvadukt, zaštićeni spomenik kulture. Izgrađen je na prijelazu iz 3. na 4. stoljeće. Pitkom vodom opskrbljivao je Dioklecijanovu palaču, a vjerojatno i okolna naselja.
Ovaj gravitacijski vodovod od izvora Jadra do Palače dužine je devet i pol kilometara, te je bio u funkciji sve do 7. stoljeća. Rekonstruiran je krajem 19. stoljeća, pa je i danas više od pola njegove trase u funkciji. Smatra se jednim od najbolje očuvanih objekata takve vrste.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....