Usporedba cijena automobila širom Europe složen je zadatak. Naizgled logično fokusiranje na jedan ili nekoliko konkretnih modela može dati pogrešnu sliku – jer cijene vozila ne zavise samo od proizvođača, već i od porezne politike, tržišnih navika i razine kupovne moći u svakoj zemlji.
Eurostatov indeks razina cijena za "osobnu transportnu opremu" pokazuje kako se cijene automobila, motocikala i bicikala razlikuju između država. U prosjeku, vrijednost 100 označava prosjek Europske unije, a svaka zemlja se mjeri u odnosu na taj prag.
Turska je uvjerljivo najskuplja zemlja za kupovinu automobila i drugih osobnih vozila među 36 europskih država – cijene su čak 36,4 posto više od prosjeka EU. To znači da bi vozilo koje u EU stoji 100 eura u Turskoj stajalo 136,4 eura. Ipak, ovaj jaz je nešto manji nego 2021. godine, kada je iznosio 47,1 posto. U okviru Europske unije, Danska je najskuplja, s cijenama 19,1posto iznad prosjeka EU.
Izravno oporezivanje automobila (PDV i takse prilikom kupovine) značajno se razlikuje između članica EU. Danska je ekstreman primer visokih poreza, što objašnjava njen visoki indeks cijena - objašnjava Georg Strasser, istraživač Europske centralne banke (ECB). Od ostalih zemalja s visokim cijenama izdvajaju se Island (18,1 posto), Nizozemska (14,3 posto), Irska (10,3 posto) i Švicarska (10,2 posto).
Na drugom kraju ljestvice, Sjeverna Makedonija i Slovačka su najpovoljnije zemlje za kupovinu vozila. Ako je prosjek EU 100, isti automobili tamo stoje 87,7 i 88,6 eura – što znači da su 12,3 posto i 11,4 posto jeftiniji od europskog prosjeka. Među zemljama s nižim cijenama su i Slovenija (8,7 posto), Cipar (8,6 posto), Češka (8,4 posto), Norveška (8,3 posto), Latvija (7,5 posto), Crna Gora i Poljska (7,2 posto), gdje su automobili barem sedam posto jeftiniji od prosjeka EU.
Od četiri najveće ekonomije Europske unije, Španjolska ima najniže cijene vozila – 3,8 posto ispod prosjeka EU. Njemačka je blago iznad prosjeka (0,4 posto), dok su Francuska i Italija gotovo jednake prosjeku, s cijenama 0,2 i 0,3 posto nižim.
Strasser objašnjava da je glavni razlog kombinacija oporezivanja i tzv. pricing-to-market strategije, kojom proizvođači prilagođavaju cijene svakom tržištu. Razlike u preferencijama potrošača, brendovima, karakteristikama modela i razini dohotka stvaraju prostor da proizvođači formiraju različite cijene po državama. Takva praksa funkcionira sve dok je prekogranična prodaja automobila (arbitraža) ograničena. U praksi, kupovina automobila u inozemstvu i prilagođavanje različitim specifikacijama modela dovoljno su komplicirani da održe razlike u cijenama čak i unutar EU.
Strasser dodaje da porezi dodatno kompliciraju usporedbu cijena, jer mnoge zemlje primjenjuju različite stope zavisno od karakteristika vozila – posebno kada su u pitanju električni automobili.
- Zemlja koja visoko oporezuje konvencionalne automobile, a istovremeno oslobađa električne od poreza, može na prosječnoj razini izgledati kao ‘skupa’, iako indeks ne odražava tu razliku u strukturi tržišta - pojašnjava Strasser.
Podaci OECD-a o cijenama automobila prije i poslije oporezivanja pokazuju da sama stopa PDV-a nije dovoljna da objasni razlike – već ključnu ulogu imaju i druga davanja, lokalni porezi i tzv. bonus-malus sustavi, koji stimuliraju ekološki prihvatljivije modele.
Europsko tržište automobila pokazuje da nije sve u cijeni modela – već u kombinaciji poreza, tržišne moći, preferencija i spremnosti da se plati, prenio je "Investitor". Za potrošače koji razmišljaju o kupovini automobila u inozemstvu, vrijedi dobro proučiti ukupne troškove – od carina i registracije do poreza i opreme – jer „jeftiniji auto“ u drugoj zemlji često nije i stvarno jeftiniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....