Damir Ivančević: Ja sam otac trećine seoske djece

Budimiri su rubno naselje grada Trilja koje presijeca državna cesta D-60 Trilj – Cista Provo. Statistika bilježi da je u tom selu 1921. godine živio 721 stanovnik. Danas ih je 124. Uglavnom starčadi. Dječjeg plača desetljećima je bivalo sve rjeđe i sve manje. Jer mladi su davno krenuli na put u potragu za egzistencijom okrećući leđa obiteljskim domovima svojih očeva.

Damir Ivančević, umirovljeni branitelj, koji je s nepunih 18 godina dragovoljno pristupio Zboru narodne garde, odlučio se angažirati na pokretanju sela kako bi Budimirima vratio život.

Prije dvije godine Damir je preuzeo dužnost predsjednika Mjesnog odbora. Stao je na čelo s planom da se u selu stvore uvjeti za življenje, da mu se udahne duša, a onda će, računa, početi povratak odseljenih. Zahvaljujući odličnoj cestovnoj povezanosti i dugotrajnoj krizi u kojoj je puno teže živjeti u gradu, Splitu na primjer, stanovništvo Budimira će, smatra Ivančević, početi rasti. Dogodit će se proces suprotan odseljenjima.

Vikend-dolasci

– Uočio sam da su pet dana u tjednu Budimiri sumorni, a od petka poslijepodne do večernjih sati svake nedjelje u selu je, za naše prilike, prava ljudska košnica. Ispred gotovo svake kuće koja je preko tjedna zatvorena parkirani su automobili mojih sumještana koji žive i rade u Splitu, Kaštelima ili Solinu.

Dolaze u sve većem broju, obnavljaju i stvaraju uvjete za korištenje starih kuća, dovode djecu, govore o planovima za trajni povratak. U takvim okolnostima kao jedan od mlađih stalnih stanovnika sela, a 41 mi je godina, odlučio sam stati na čelo Mjesnog odbora – kaže Ivančević.

Nebeska zaštitnica Budimira je Gospa od Ružarja. Nekada je blagdan Rožarice, kako je zovu mještani, na misno slavlje i dernek poslije toga okupljao sve seljane i stotine gostiju. Prije 30-ak godina, zbog sve manjeg broja stanovnika, dernek je ugašen, a slavlje se svelo na svetu misu.

– Želja svih Budimirčana s kojima sam razgovarao bila je da obnovimo vanjsku proslavu blagdana Rožarice. Uz pomoć našeg župnika don Ivana Žaje i grupe mještana koji su mi bili pri ruci, na opće zadovoljstvo, prije dvije godine obnovili smo slavlje ugašeno prije 30 godina. Prošle godine smo nastavili. Ove nedjelje ponovno ćemo slaviti, a tako će, vjerujem, biti ubuduće svake godine prve nedjelje listopada – kazuje Ivančević.

Uspješno obnavljanje slavlja blagdana Rožarice dalo je novi vjetar u leđa Damiru Ivančeviću i njegovim malobrojnim suradnicima, pa su se uhvatili u koštac s nagomilanim komunalnim problemima.

– Dugo Budimiri nisu vodili računa o sebi pa su ih zaboravili i drugi. U ovo kratko vrijeme uz pomoć Grada Trilja, Županije, Crkve, a prije svega mojih Budimirčana, selo smo pretvorili u veliko gradilište.

Izgradili smo 1100 metara vodovodne mreže, asfaltirali više pristupnih putova do naših raštrkanih zaselaka, uredili crkvu, proširili groblje, ogradili ga i asfaltirali cestu oko groblja, asfaltirali smo igralište kod škole, u školu doveli vodu, postavili ležeće policajce, putokaze prema svim zaseocima, isposlovali smo da nam HEP napravi tri trafostanice, a kroz obnovu niskonaponske mreže postavit ćemo javnu rasvjetu – govori Damir.

Otvorit ćemo školu

Imaju u Budimirima i drugih planova, a dva najvažnija su ponovno oživiti školu i urediti društveni dom.

– Danas u cijelom selu imamo desetak djece. Mojih je troje, pa sam ja otac trećine seoske djece. Prije šest-sedam godina bilo ih je upola manje. Neke mlade obitelji s djecom najavile su povratak u Budimire.

Vjerujem da će se već za godinu-dvije u našoj školi u Budimirima ponovno čuti vrisak zadovoljne djece, a ne da nam, kao danas, i učenici od 1. do 4. razreda putuju u školu u Ugljanima. Za društveni dom u kojemu ćemo se okupljati obnovit ćemo staru župnu kuću. Suglasnost za to dali su nam Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja i Grad Trilj – kaže Ivančević.

TEKST I FOTO: TONI PAŠTAR