'Dica nam padaju u potok fekalija, a vlasti briga nije!'

Mi smo vam slijepo crijevo općine, grada ili mista, kako oćete već! Fekalne vode iz crnih jama slijevaju se niz potok u Jadro, nemamo ni mjesni odbor, a dio naselja nema ni asfalt. Tija bi da se nešto napiše o ovome dijelu Solina, kako bi se nešto pokrenulo s mrtve točke - javio nam se u redakciju Mijo Pleština s Mezanovaca, pojašnjavajući kako ovaj dio katastarski spada pod općinu Klis.

- Ja san iz Pleština u Klisu, ali san zadnje 52 godine živija u Solinu, da bi nan ima koju godinu prominili adresu i kućni broj, a za to je moja obitelj morala dat priko četiri iljade kuna.

A, čiji smo mi sada? Ka šta vidite po brizi, ničiji! Iz potoka koji ide dužinon Mezanovaca se širi veliki smrad, dicu ne moremo obranit od komaraca koliki su.

Škovace se nakupile u potok, a da ga nisu malo isprale kiše, fekalija bi bilo još više nego sad – pokazuje nan dužinon prstiju debljinu zeleno-smeđeg nanosa od otpadnih voda koji se zalipija za kanal.

Sve ide u Jadro

- Sve se to sliva od Donje Rupotine i Ilijinin potokon i ide u Jadro. Pokušava san put gori obać potok, ka šta smo to činili ka dica, ma, nemoš više ni proć jer iskriću kamenja velika ka ovaj moj frižider u dvoru. A, zna plivat u njemu i po dva prsta pjene – prepričava šjor Mijo situaciju koja ga svakodnevno brine dok nas dočekuje u dvoru kuće na aktualnoj adresi Marka Uvodića 3, iliti staroj Mezanovci 12, odmah uz potok.



- Nekoliko puta san se javlja komunalnon u gradu Solinu, odakle su dva puta bili čistit na intervenciju gradonačelnika Bobana, a obraća san se i Klisu. I od tad niko više nije reagira, a ovo se triba redovito čistit i održavat, ne bi smili dopustit da ovo ovako izgleda – ističe šjor Mijo koji je zajedno sa sinom, kaže, sam ogradija 200-tinjak metara uz potok kraj kuće jer je opasno, pribojavaju se da opet netko ne upadne tu i nastrada.

Mokri do škole

- Nedavno je jedan mali upa tu biciklon, jer ima dice u kvartu, fala Bogu, naselilo se i u obližnjin zgradama. Mene je stid šta su ti ljudi tamo uložili, a tamo put Biloga briga nemaju ni pravoga puta. Nema asfalta, same vododerine.

Ima jedan mali koji dođe po mog unuka za u školu, pa se dite ovde kad su kiše opet priobuje da bi moga suv stić do škole – žali se šjor Mijo navodeći kako su i ogledalo kod mostića sami riješili kako bi bilo pregledno za promet.

- Ima zanatlija među nama, nije nan teško, sami bi mi to sve ogradili, samo da nan daju materijala, ali nitko nema sluha – tvrdi nam dodajući kako ovaj predio od Ilijina potoka naovamo ima 500-tinjak stanovnika.

Više to nije mali kvart, izgradile se uokolo zgrade, prolaze priko mostića užurbano i kamioni za gradilište.

Pazimo zato i mi na odlasku. Šahta se otvorila na cesti, a kako neko ne bi u nju u međuvremenu upao, netko se dosjetio da je obilježi, za prvu ruku bar pitarom sa šparogama, jer da nije, možda bi i naše gume zapele u njoj!

Išarani spomenik - Ne mogu da ne reagiran kad vidin da nešto nije kako triba.Tako je i sa spomenikon poginulima u Drugon svjetskon ratu u Pleštinama u Klisu. 192 Klišanina oslobađala su Split, a spomenik im je već dugo išaran kukastin križevima.Tribalo bi to uredit, jedan put san ga i sam čistija – veli šjor Mijo nadajući se da će se nešto napokon pokrenit s mrtve točke.