Franković će u Saboru predložiti drastičan rez, iznajmljivači na nogama: To je gore nego oduzimanje imovine u komunizmu!

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković najavio je za jesen, u ulozi saborskog zastupnika, iznošenje amandmana koji će ukinuti postojeća rješenja za kratkoročni najam u višestambenim zgradama u Hrvatskoj.

Mali obiteljski iznajmljivači okupljeni u udruzi najavljuju tužbe jer smatraju ovakve mjere upitnima kod već stečenih prava. Najavljuju i prosvjed koji će se održati zajedno s malim obrtnicima tijekom listopada ove godine jer ih, kako kažu, ‘država koristi kao bankomat‘.

- Lagani pritisak na iznajmljivače malo po malo i nema nas – komentiraju iznajmljivači.

- Nema druge nego na prosvjed ili će nas ugasiti – mišljenje je jedne iznajmljivačice.

- I Korčula je stavljena u I. kategoriju, a imali smo goste samo tri mjeseca, neki samo dva. Ne preostaje nego zatvoriti djelatnost iznajmljivanja. To je svrha, da nas otjeraju s tržišta – nadodala je iduća.

Koliko je Grad izgradio stanova?

- Iskreno me zanima kako će zabrana turističkog najma u zgradama riješiti stambenu krizu u Dubrovniku – iznio je naš sugovornik Dubrovčanin i mali iznajmljivač, koji je želio ostati anoniman.

- Ako sutra zatvorim svoj apartman, ne znači da će se u njega useliti mlada hrvatska obitelj. Mogu ga prodati, ostaviti praznog, koristiti za svoju djecu ili ga dugoročno iznajmiti stranim radnicima npr. Nepalcima, Filipincima, Indijcima ili bilo kome drugome tko legalno radi u Hrvatskoj. To je moje zakonsko pravo. Dakle, gdje je garancija da će ijedan stan završiti u dugoročnom najmu hrvatskoj obitelji? Nema je.

Stalno se stvara dojam da su mali obiteljski iznajmljivači glavni krivci za sve probleme u gradu. A istina je da je problem puno dublji.

- Ako je problem buka, nered i nepoštivanje kućnog reda, zašto se ne kažnjava onaj tko ga krši? U svakoj zgradi postoji susjed koji godinama maltretira cijelo susjedstvo glasnom glazbom, svađama ili drugim ponašanjem. Možete li njega izbaciti iz zgrade? Ne možete. Zašto? Zato što zakon kažnjava ponašanje pojedinca, a ne njegov status. Zašto bi onda odgovoran iznajmljivač bio kažnjen zbog nečega što nije napravio? – pita se on.

- Kućni red vrijedi jednako za vlasnika, podstanara, studenta, turista i stranog radnika. Tko ga krši, treba odgovarati. Ali kolektivno kažnjavati tisuće ljudi koji uredno posluju, plaćaju poreze i hrane svoje obitelji nije rješenje nego prebacivanje odgovornosti – istaknuo je.

- Umjesto traženja krivca među malim iznajmljivačima, postavljam nekoliko pitanja. Koliko je Grad Dubrovnik u posljednjih deset godina izgradio gradskih stanova za dugoročni najam mladim obiteljima? Koliko je novih stambenih projekata pokrenuo upravo Grad? Koliko je građevinskog zemljišta pripremio za priuštivu stanogradnju?

Koliko je mladih obitelji riješilo svoje stambeno pitanje zahvaljujući gradskoj izgradnji, a ne privatnim investitorima? Stambena politika nije zabrana rada privatnim građanima. Stambena politika znači planirati zemljišta, graditi stanove, povećavati ponudu i poticati priuštivu gradnju. Ako Grad smatra da nedostaje stanova, onda očekujem da Grad gradi stanove, priprema projekte i koristi zakonske mogućnosti koje ima. Lakše je proglasiti male iznajmljivače problemom nego priznati da se godinama nije dovoljno ulagalo u povećanje stambenog fonda.

- Nitko ne spori da mladim ljudima treba pomoći. Ali pomoć se ne pruža tako da se nekome zabrani njegovo vlasništvo ili djelatnost. Pomoć se pruža gradnjom novih stanova, poticanjem priuštivog najma i odgovornom stambenom politikom.

Na kraju, postavljam jednostavno pitanje: ako sutra svi privatni iznajmljivači zatvore apartmane, možete li jamčiti da će ti stanovi postati domovi mladih dubrovačkih obitelji? Ako ne možete, onda očito problem nije u nama, nego u tome što se godinama nije dovoljno gradilo i planiralo.

- Mi mali obiteljski iznajmljivači nismo neprijatelji Dubrovnika. Mi živimo ovdje, plaćamo poreze ovdje i ulažemo svoj novac ovdje. Nemojte od nas raditi glavne krivce za problem koji se može riješiti samo ozbiljnom stambenom politikom, a ne zabranama.

- Posebno boli kada ovakve prijedloge slušamo od političara koji se često pozivaju na obitelj, pošten rad i kršćanske vrijednosti. Tisućama obitelji koje su godinama pošteno radile, dizale kredite, obnavljale zapuštene stanove, plaćale poreze i ulagale vlastitu ušteđevinu danas se poručuje da bi im se mogla oduzeti mogućnost da od svog rada žive. Mnogima privatni smještaj nije luksuz, nego kruh na stolu. To su rate kredita, školovanje djece i dostojanstven život.

- Nije pravedno jednoj obitelji uzeti kruh iz usta pod izgovorom da će se možda pomoći nekoj drugoj obitelji, pogotovo kada nitko ne može jamčiti da će se to uopće dogoditi – ističe ovaj Dubrovčanin.

- Ako iskreno želite pomoći mladima, gradite stanove. Otvarajte građevinska zemljišta. Ubrzajte dozvole. Pokrenite gradske projekte. Iskoristite sve zakonske mogućnosti koje imate. To je posao grada. Najlakše je pronaći dežurnog krivca i oduzeti ljudima pravo na rad. Puno je teže preuzeti odgovornost i ponuditi stvarna rješenja. Dubrovnik ne treba politiku zabrana, nego politiku gradnje, razvoja i poštovanja prema svim građanima koji pošteno rade – iznio je na kraju.

‘Razdvajaju skupine ljudi koji se bune‘

Nazvali smo predsjednika udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače, inače pravnika po struci Vedrana Tomića:

- Skoro sve dozvole za iznajmljivanje u višestambenim zgradama izdane su pod vladom Andreja Plenkovića. Znači, Vlada, koja je dala dozvole, samovoljnim aktom ih ukida i zamjera se širokom krugu svog glasačkog tijela. A načelno, i ljevica se slaže s takvom politikom – naglašava Vedran Tomić, ostavljajući dojam da hrvatskom narodu, odnosno trenutno aktualnim privatnim iznajmljivačima, nema sreće ni s jednom političkom opcijom koja postoji u Hrvatskoj.

- Postavlja se pitanje tko će snositi troškove eventualnih tužbi, a sigurno neće oni koji te zakone predlažu i donose nego opet sami mi, obveznici državnog proračuna. Takvim amandmanom dubrovački gradonačelnik Franković ide protiv zakonitih rješenja koja su legalna i izdana u skladu s važećim zakonima. Što onda želi reći, da su državna tijela dugi niz godina radila protiv zakona? – kaže i dodaje:

- Niti ljudi koji imaju obiteljske kuće ne trebaju se pretjerano veseliti, jer ovo je samo početak. Država prvo želi razdvojiti ljude po tipu objekata koje imaju i po prebivalištu, kako bi smanjila skup ljudi koji se bune. Onda će se uklanjati jedan po jedan segment. Bitno je naglasiti da su, po zakonu, zgrade definirane kao objekti od tri ili četiri jedinice, ovisi o kojem zakonu govorimo. To može biti i obiteljska kuća – pojasnio je Tomić temelj za dokidanje apartmana i u obiteljskim kućama u budućnosti.

- Niz je ciljeva države: ukidanje mogućnosti samostalnog zarađivanja od svoje imovine, stvaranje što više ‘ovisnika‘ o državnom proračunu, kao i pogodovanje velikim kompanijama, posebice hotelijerima. U manjim mjestima privatni iznajmljivači nisu direktna konkurencija hotelima jer su to različiti gosti, ali u gradovima ukidanje malih privatnih iznajmljivača izravno donosi nove goste hotelima, kako u Zagrebu, tako i u Splitu i Dubrovniku. Ako ljudi ne mogu ići u privatni smještaj, moraju u hotel jer su to isti gosti – iznosi Vedran Tomić, te dodaje da se iznajmljivače ‘stalno ocrnjuje kao ljude koji žive od rente, a ne od rada‘.

- A to nije istina jer iznajmljivanje apartmana nije renta, s obzirom da zahtijeva rad. Renta je iznajmljivanje skladišta, koje se daje na korištenje zakupcu koji sve odrađuje. ‘Rentijeri‘ su izraz iz marksističkog rječnika kojim se želi reći da ne živimo od rada – ističe Tomić.

- Ovo što sad rade još je gore nego oduzimanje imovine u komunizmu. Tada se imovina dijelila nekim drugim, podobnim ljudima, a danas se ide u korist krupnom kapitalu i stranim vlastima – dodao je. - Katastrofa u svakom slučaju, posebno po temeljnom načelu pravne (ne)sigurnosti. Ovim se krše i europska prava i hrvatski Ustav. Jedna mi je Njemica rekla da se u Njemačkoj svaki zakon koji se donese može primijeniti samo za ubuduće, a ne retroaktivno, kao kod nas. U Njemačkoj se ne mogu oduzeti dozvole koje su stečene – naglasio je.

- Posebno je indikativno što Mato Franković govori da mu je u redu što ljudi iznajmljuju apartmane u svojim kućama, a u višestambenim zgradama samo ako je nešto poslovni prostor. To znači da Franković podržava investitore koji apartmane kupuju radi investicija, ali ne podržava hrvatske građane da se u svojim stanovima bave turizmom. Konkretno, cijeli taj sustav je napravljen da spriječi ljude koji imaju jedan stan, koji je najčešće nasljedstvo, da ga iznajmljuju. Čak ni u Dubrovniku nema firmi koje su kupile po 100 stanova za iznajmljivanje i čemu onda taj amandman?

- Mi smo jedina udruga iz Hrvatske koja je članica najveće Europske udruge za zaštitu privatnog smještaja, te ćemo imati savjetovanje s jednim tijelom Europske komisije vezanim uz ovo pitanje. Europska komisija će se očitovati o tome i tu je najbitnije da je Europska unija rekla da se bilo kakvo ograničavanje ne smije odnositi na cijelu državu, nego u najmanjem opsegu, kao što je kod nas primjerice mjesni odbor. Ako negdje postoji konkretan problem, npr. nedostatak stanova, onda se to najprije mora dokazati, te dokazati da bi zabrana kratkoročnog stanovanja pomogla u tome. Takva se odluka, osim toga, mora revidirati svake dvije godine – rekao je na kraju Vedran Tomić, najavljujući nastavak borbe za opstanak privatnog smještaja.