Da neki ljudi ne zaslužuju da se zovu ljudima i da zaista umjesto srca imaju kamen, to smo se nažalost već previše puta uvjerili. Iz dubrovačkog Azila stiže jio jedna priča koja najprije mami suze zbog goleme tuge i nepravde, a onda i one radosnice.
"Nekome višak, a nekome sve. Prije mjesec dana Milo je ostavljen uz magistralu. Netko je otišao dalje bez da se okrenuo.
A danas ga netko gleda kao najveće blago na svijetu. Napustio je jug i dom promašao na sjeveru Hrvatske, ne po još jednu privremenu stanicu, nego po život kakav je oduvijek zaslužio.
Život u kojem nije alat za lov. Nego nečiji pas. Nečija sreća. Član obitelji.
Njegovi ljudi kažu da su se zaljubili u njega čim su vidjeli objavu. A kad su se napokon upoznali, bilo je suza radosnica, zagrljaja i onog osjećaja koji se ne može objasniti riječima. Milo danas ima svoj krevet, svoje ljude, svoje šetnje i ruke koje ga maze.
Od psa ostavljenog uz cestu do psa kojeg netko voli cijelim srcem. I iskreno… nema ljepšeg kraja od toga.
Milo uživaj sa svojim Ljudima, zaslužio si!" - napisali su iz Azila na FB stranici.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....