Skupina dubrovačkih branitelja, ratnih zapovjednika postrojbi i članova Zapovjedništva obrane Općine Dubrovnik 1991. godine, sazvala je konferenciju za medije zbog, kako su naveli u pozivu, povijesno neutemeljenih, neistinitih i za sve branitelje uvredljivih tvrdnji iznesenih tijekom programa obilježavanja 35. obljetnice osnutka ratne postrojbe HRM-a Dubrovnik.
U tvrđavi Imperijal na Srđu medijima su se tako obratili zapovjednik I. bojne 163. brigade Hrvatske vojske Eduard Čengija, član Zapovjedništva obrane grada Dubrovnika, Vicko Mihaljević, zamjenik sekretara Općinskog sekretarijata za narodnu obranu u Dubrovniku, Rudi Butković, dozapovjednik ONB-a, Vladimir Onofri te povjesničar Mišo Đuraš.
Posebno su se osvrnuli na izjave prvog zapovjednika ratne postrojbe i predsjednika Udruge dragovoljaca HRM-a Dubrovnik Želimira Čizmića.
– Na konferenciji za novinare koja je održana 27. listopada omalovažavan je i grubo uvrijeđen ratni zapovjednik obrane Općine Dubrovnik, general Nojko Marinović, i svi mi, i to posebno izjavom da je zbog potpunog sloma obrane 31. listopada 1991. Marinović želio napustiti grad te da se odlučio za ostanak samo zbog toga što se osnovala postrojba HRM-a.
Smatramo nedopustivim da su ime i uspomena na istinskog heroja Domovinskog rata, čovjeka koji je preuzeo odgovornost za obranu Grada u najtežim trenucima njegove novije povijesti, koji nas je uspješno organizirao i vodio do konačne pobjede, izloženi takvim neargumentiranim i proizvoljnim interpretacijama i pokušajima umanjivanja njegova ratnog puta.
Na taj način obezvrijeđene su i provedene opsežne pripreme za obranu Grada, a što je najgore, i sve podnesene žrtve branitelja i građana tijekom uporne obrane i vođenja žestokih borbi s agresorom u listopadu 1991.
Također, na istoj konferenciji za novinare, suprotno svim utvrđenim činjenicama, izneseno je kako bi Grad sigurno pao da nije osnovana mornarička postrojba.
S druge strane, povijesne činjenice neosporno potvrđuju neistinitost tih tvrdnji. Upravo su dubrovački branitelji, trpeći teške i bolne gubitke, spriječili ostvarenje agresorskih planova – zauzimanje dubrovačkog područja za samo četiri do pet dana, i upornom su obranom zajednički značajno usporili napredovanje neprijateljskih snaga te su tek nakon 25 dana došli nadomak Grada – ustvrdio je Čengija te nastavio:
– Treba istaknuti da su prije nego što je uopće osnovana navedena mornarička postrojba, koncem listopada 1991., dubrovački branitelji već uspješno uspostavili i učvrstili crtu obrane od Mokošice, Komolca, Sustjepana, preko Nuncijate, Jadranske magistrale, Srđa, Strinčjere, Bosanke do hotela "Belvedere".
Naše oslabljene postrojbe postupno su se popunjavale snažnim i svježim snagama, a na traženje generala Marinovića, zbog težine stanja obrane 28. listopada Grad se ojačava sa 70 pripadnika 114. brigade ZNG-a i prvog samostalnog voda 4. voda ZNG-a. Napominjemo da je ovo prvi put da netko od predsjednika udruga ratnih postrojbi na ovakav način pokušava prisvojiti sve zasluge za obranu Grada.
Istodobno, moramo se osvrnuti na još jedan od brojnih netočnih navedenih podataka koji je iznesen o ratnom putu Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Dubrovnik, prezentiranom na svečanoj akademiji održanoj 29. listopada. Tvrdnjom da im se 5. studenog 1991. pridružuje Odred naoružanih brodova te da se nakon toga službeno nazivaju Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Dubrovnik pokušavaju se iznova prisvojiti značajna postignuća ove postrojbe, Odreda naoružanih brodova, ključne za održanje Grada i njegove obrane.
Suprotno njihovim navodima, sačuvana je povijesna dokumentacija koja svjedoči da je postrojbu Odred naoružanih brodova već prije osnivanja Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva činilo sedam brodova s posadama, tehnička, radarska i sanitetska služba, veza i logistika, a od početka studenog u njegovu sastavu djeluju mineri i diverzanti.
Zato, bazirano na povijesnim činjenicama, s pravom možemo ustvrditi kako je upravo ONB u stvarnosti bila prva kompletna mornarička postrojba osnovana na krajnjem jugu Hrvatske. O težini dosadašnjih borbi svjedoči činjenica da je samo u prvom tjednu listopada bilo 100 ranjenih i 27 poginulih dubrovačkih branitelja i građana, a do kraja listopada broj poginulih narastao je na 57 branitelja, 12 civilnih žrtava i više od 400 težih i lakše ozlijeđenih.
– Dakle, čak i usprkos žestokim napadima, u studenom i u prosincu, 1991. Dubrovnik je zahvaljujući svojim braniteljima, koji su bili ojačani s pripadnicima Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Dubrovnik, uspješno obranio svoju slobodu i zato odgovorno tvrdimo: suprotno iznesenim navodima kako bi bez Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Grad sigurno pao – Grad nikad nije trebao pasti niti je pao!
Želimo istaknuti kako je temeljni cilj ovog priopćenja sačuvati dostojanstvo i zajedništvo svih dubrovačkih branitelja, koji su bili naša najveća snaga, ne želimo ni na koji način umanjiti vrijednost i značaj Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Dubrovnik i njezinih pripadnika, i stoga ćemo vam tijekom sljedećeg tjedna dostaviti i širi tekst o događajima na dubrovačkom području 1991. koji obuhvaća provođenje, pripreme za obranu, osnivanja prvih naoružanih postrojbi, kao i tijek ratnih djelovanja do konca listopada 1991., a nastao je korištenjem utvrđenih povijesnih činjenica kako bidzr se zaista stekli širu sliku o veličini doprinosa dubrovačkih branitelja i građana konačnoj pobjedi u Domovinskom ratu – naveo je Čengija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....