Katastrofalni potresi koji su pogodili Venezuelu glavna su svjetska vijest. U dvama podrhtavanjima tla magnitude 7.2 i 7.5 stupnjeva po Richteru dosad je službeno poginulo 235 ljudi, ozlijeđeno najmanje 4300, a nestalo više od 50 tisuća. Razmjeri štete tek se utvrđuju, a na terenu traje bitka s vremenom u pokušajima izvlačenja iz ruševina preživjelih žrtava, piše Dubrovački vjesnik.
Mogu li se i kako u eventualne prekogranične akcije spašavanja uključiti i naše interventne službe, pitamo Marija Begića, spašavatelja HGSS-a Stanice Dubrovnik s bogatim iskustvom iz petrinjskih potresa, te aktivnosti na razini Civilne zaštite Europske unije:
- Razorni potresi u Venezueli dogodili su se u većinom urbanom području, što je iznimno zahtjevno za raditi jer se radi o visokim zgradama. U medijima smo vidjeli dosta snimaka gdje su zgrade srušene, ali nisu samo one problem, već i one na rubu rušenja. A očekuju se i naknadni šokovi, potresi koji slijede nakon dva glavna, kao što je bilo kod nas u Petrinji. Koliko će zgrade u Venezueli izdržati, teško je reći, no sigurno je da su one ogroman rizik i za spašavatelje i za ljude koje treba spasiti, ali i druge službe koje u tim spašavanjima sudjeluju. Situacija je vrlo kompleksna jer je to veliko stambeno urbano područje, Caracas je ogroman grad, u toliko ruševina spašavanje je jako složeno. Ako bismo išli u Venezuelu, bilo bi to putem mehanizma Civilne zaštite Europske unije. Nisam siguran ima li Hrvatska potpisan neki bilateralni sporazum o pomoći s Venezuelom. Države koje su potpisale bilateralne ugovore o pomoći i spašavanju mogu djelovati na osnovi njih, a najčešće se obraćaju susjednim državama – objašnjava Begić. Dodaje kako ako se pokrene mehanizam Civilne zaštite EU, to ne bi bilo sporo, ali je logistički užasno zahtjevno.
- Imali biste za prenijeti preko oceana ogromnu količinu strojeva, opreme i resursa jer kad dođete u drugu državu pomagati stanovništvu, morate računati s tim da domaćinu niste na teret. Ne možete tamo doći i tražiti smještaj, hranu, vodu i još štošta pa ćete onda spašavati. To tako ne ide, a prenijeti tako velik sustav u Venezuelu zahtijevalo bi vjerojatno avione NATO-a i neka tri do četiri dana za prijevoz i aktivaciju spašavanja, sve da krenemo u ovom trenutku. Ispod dva dana sigurno ne bismo to mogli organizirati, tako da je teško vjerovati da bismo pod ruševinama spašavali žive osobe – ističe sugovornik.
- Vjerujem ipak da bi mjestimice, s obzirom na to da su u pitanju većinom višekatnice, u zgradama ostale neke šupljine u kojima čovjek može preživjeti 48 sati, a u nekim slučajevima i dulje ako se potrefi zarobljen na mjestu gdje ima vode i zraka... Problematika spašavanja u potresima u prvom redu znači osiguravanje mjesta s kojeg spašavate. Mi se kao HGSS bavimo traganjem i spašavanjem, ali ne možemo biti službeno pozvani ući u objekt jer postoje određene tehnike osiguravanja prolaza i ploča u srušenim zgradama koje znaju i koriste naši vatrogasci. Imaju te podupirače i zračne jastuke i ostalu opremu, a mi u kombinaciji s njima bez problema funkcioniramo. HGSS raspolaže sa psima koji traže i žive i mrtve pod ruševinama, dok ‘vatrogasni‘ psi većinom traže žive osobe, što nije bez razloga. U potresima se uvijek koncentrira na preživjele, pa su naši psi tu od velike pomoći. Kad pas nanjuši osobu, treba joj prići, što postaje složen i dugotrajan zadatak. Treba aktivirati mnogo opreme da bi se osiguralo područje spašavatelju da može ući pod ploču, balkon ili kuću i izvući unesrećenoga – kaže Marijo Begić. Otrkiva dalje kako HGSS ima tridesetak licenciranih pasa u bilo kojem trenutku spremnih za odlazak u spašavanje sa svojim vodičima.
- Naši psi neupitno dobro rade i sigurno bi u Venezueli puno toga pronašli. No, ako bi išli putem mehanizma CZ Euorpske unije, sigurno bi svoje potražne pse povele i druge države, bio bi ih ogroman broj. A doći do Venezuele je izrazito teško i u normalnim uvjetima, pokušajte poći kao turist pa ćete vidjeti što vam sve treba, od lijekova do injekcija i papirologije. Sve to treba i interventnim službama, a pitanje je i kakvo bi ih logističko stanje dočekalo u Venezueli. Da biste postali država koja traži pomoć, morate dokazati da ste je spremni primiti. Točnije, da avioni s pomoći imaju gdje sletjeti, da spašavatelji imaju neku cestu za doći od točke A do točke B, da imaju gdje natočiti gorivo, a na terenu odgovarajuće uvjete da mogu pristupiti spašavanju. Treba odrediti područja koja će dovedenu logistiku primiti i skladištiti. Samo primanje pomoći za neku državu predstavlja problem, a pitanje je može li Venezuela u sadašnjem političkom i ekonomskom stanju uopće primiti toliku količinu pomoći. Čitamo da su krenule pljačke, tamo je jako nestabilno i nesigurno. Zamislite da dođete u državu koja ionako ima poteškoća, a sad ju je pogodio i potres, a vi donesete par kontejnera hrane?! Točno bi se moralo znati tko akcije organizira, tko raspoređuje ljudstvo i tehniku i na kojem području. Ne znam ima li Venezuela mogućnosti za sve to – skeptičan je gorski spašavatelj koji nam prepričava još neke detalje iz dugogodišnje prakse.
- Intervenirali smo u Petrinji nakon što ju je pogodio katastrofalni potres 2020., bili smo pripravni ići i u Albaniju kad se tamo zatreslo, ali ta nas država nije pozvala. Imamo veliko iskustvo s intervencijama ovog tipa, znamo kako se organizirati i raditi u teškim uvjetima. Potres spada pod katastrofe, tako da je samo spašavanje ljudi neupitno, a treba razgovarati o organizaciji i djelovanju, bio to potres, poplava, veliko nevrijeme, to je najbitnije. Naš ustroj je jako dobar, takav da ne bi bilo problema ako bi nas pozvali preko oceana. Pri HGSS-u Dubrovnik trenutačno imamo jednog licencirnog psa. Bilo ih je i više, no oni odlaze u mirovinu s godinama, uzimaju se i uvježbavaju novi. Naš Monty je u ovom trenutku jedini, što je sasvim dovoljno za naše dubrovačko područje. Pravilo je da budu jedan do dva uvježbana psa po stanici. Jedan pas na terenu može zamijeniti više od 40 osoba u akcijama traganja i spašavanja – zaključuje Marijo Begić i priznaje da u prekograničnim akcijama spašavanja upliva ima i politika. Neke države odugovlače ili odbijaju zatražiti pomoć drugih zemalja jer, ako je primjerice, pozovu nakon jednog dana, priznaju time da vlada nije sposobna voditi zemlju i zaštititi građane, što nijednoj vladi nije u interesu, piše Dubrovački vjesnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....