Kamen iz Visočana i za UNESCO-ov Grad

Od vapnenca iz Visočana obnavlja se i stara dubrovačka jezgra, a pet desetljeća kamenolom zapošljava Primorce i glavni je zamašnjak razvoja. Kamena, Bogu hvala, ne fali

piše Davor MLADOŠIĆ/EPEHA

Kako je sve počelo, tko je bio prvi, nitko točno ne pamti. Jednog dana nekome je u selu zatrebao kameni prag od vrata pa ga je jednostavno “ubrao” iznad Visočana, pogodio u žilu...

I evo, službeno već 50 godina iz te žile u Visočanima u Dubrovačkom primorju vadi se kamen, vapnenac najbolje kvalitete od kojega se obnavljala i stara dubrovačka jezgra. Kamena, Bogu hvala, ne fali, a dok ima kamena, bit će i kruha u Visočanima.

U studenome sad već davne 1959. kad je osnovan, kamenolom Visočani postao je glavni zamašnjak razvoja ovog dijela Dubrovačkog primorja. I može bit još najmanje 50 godina, na koliko je procijenjena mogućnost eksploatacije i to duplim tempom u odnosu na današnji.

Obljetnica se, kaže poslovođa Branko Vićan koji nas je dočekao, proslavila radno, kako to u kamenolomu biva - od zore do mraka.

- Ma ako ovo propadne, onda je propalo i Primorje - kaže Nikola Vojvoda koji s 33 godine ima danas najduži staž u kamenolomu, gdje je 1976. godine naslijedio oca kad je odlučio otići u mirovinu. Nikola je počeo sa 17 godina, sjeća se raznih vlasnika i metoda rada, ali samo se jedno nije promijenilo.

Nikola Vojvoda u kamenolomu radi već 33 godine

- Vazda smo u blatu. Bilo ljeto ili zima, sunce ili kiša, uvijek je blato jer kad se reže, sve se hladi vodom - priča Nikola pa se prisjeća:

- Nekad se radilo sve ručno. I blokovi su se tovarili ručnom dizalicom, poslije se malo moderniziralo. Kad sam ja počeo raditi, već su tu bile i žičane pile, ma se isto ručno bušilo. Počeo sam bušiti na pištolju, na kompresoru i tako do 1982. godine kad je došao prvi stroj, utovarivač na kojem radim i danas. Samo što ovi danas imaju klimu. S klimom ili bez nje, uskim putovima po kamenolomu nije lako voziti divovski utovarivač s blokom kamena od 200 tona na njemu.

- Jest usko i bager jest velik, ali sve je to iskustvo. Evo, dosad mi se nije ništa opasno dogodilo - govori Nikola Vojvoda.

- Pazimo na sigurnost, jer i najmanji kamen ovdje vas može koštati glave - priča Branko Vićan koji nas je poveo u obilazak kamenoloma pa s visine od dvadesetak metara gledamo kako pila polako, ali sigurno reže kamenu gromadu koju s ponosom gleda tehnički rukovoditelj kamenoloma Dubravko Smoljan.

- Pogledajte ga, nije mu ravan ni brački kamen - kaže Smoljan.

Od ‘Jedinstva’ do PGM-a Raguse Kamenolom je 1959. otvorilo stonsko poduzeće ‘‘Jedinstvo’’. Poslije je došla beogradska ‘‘Morava’’, ne znam kako, a za vrijeme hrvatskog proljeća, sjećam se po ocu koji je putovao u Beograd na sastanak radničkog savjeta, ‘‘Morava’’ je istjerana i došao je ‘‘Dubac’’ koji se kasnije ujedinio s ‘‘Graditeljem’’ pa je bio GP ‘‘Dubrovnik’’ i evo danas PGM ‘‘Ragusa’’ - ukratko je povijest vlasništva nad kamenolomom Visočani ispripovijedao Nikola Vojvoda.

 

Nitko neće u rudare  - Interes mladih za rad u kamenolomu je dobar. Trenutačno je 18 zaposlenih, a u prosjeku imaju manje od trideset godina - veli poslovođa Branko Vićan, a tehnički rukovoditelj kamenoloma Dubravko Smoljan se nadovezuje: - I sve su to ljudi tu iz Primorja, nema zainteresiranih u Gradu, ne žele bit rudari, jer mi smo vam rudari. Vađenje kamena je rudarska djelatnost.