Položiti vozački ispit za mnoge je obvezni životni korak, ali kad kandidata dočeka strpljiv, dobronamjeran, kvalitetan i empatičan instruktor, točnije instruktorica Lucijana Koprivica, praktično svladavanje nove vještine prolazi u daleko mirnijem i opuštenijem ozračju.
Lucijana je instruktorica vožnje za B kategoriju u Autoškoli "Dubrovnik-Konavle" četiri godine. Izbor je bio posve logičan ako se zna da su joj otac, brat i prvi rođak instruktori. Ta je instruktorska nit duboko urasla u obiteljsko stablo, uz nju je odrasla. Zaljubljena je Lucijana u vožnju, godinama je radila u rent-a-caru, neprestano je s volanom u ruci... Satnica radnog dana vrlo je fleksibilna jer se prilagođava kandidatima i njihovim obavezama, dan ranije pravi raspored i to je jedan od najvećih izazova posla. Većina kandidata može voziti uglavnom popodne jer dosta je srednjoškolaca pa kad im se jutarnje smjene poklope, za vožnju ostaje drugi dio dana. Većinom radi s mladima, ali bude i zrelijih kandidata.
– Volim ovaj posao i stvarno mi je lijepo, naravno, moraš se roditi s ljubavlju za posao inače ne znam kako bih ovo radila. Svaki kandidat je drukčiji, a često me ljudi pitaju kako mi ne dosadi jer stalno vozim iste rute, ali istu rutu mogu odraditi s deset kandidata i sa svakim je drukčije, druga je atmosfera, drugom energijom osoba zrači, drukčije komuniciramo... Jako je važno ‘kliknuti‘ s kandidatom ili kandidatkinjom, tu su najvažniji strpljenje i smirenost, morate imati dosta, dosta živaca... Kad kandidatima pristupite prijateljski, lakše shvate što im želite objasniti, lakše će vas pitati ako nešto ne razumiju, ali ako im usadite strah neće im se dati dolaziti na vožnje ili će doći i jedva ih odraditi..., objašnjava sugovornica.
Ali, prijateljski način sa sobom nosi i mane.
– Ima i toga, ali već prvi sat kandidatima želim dati do znanja da moram biti autoritet, želim da imamo prijateljski odnos, moraju slušati instruktora jer mnogi misle da je promet "igra", da se može, kao na PlayStationu, samo stisnuti gas! Moraš im objasniti da je u stvarnim uvjetima drukčije i da treba pristupiti ozbiljno. Sve će se "pohvatat", samo treba vremena i prakse, ali ne smijete se zezati – napominje instruktorica.
Od tri autoškole na dubrovačkom području, Lucijana je jedina instruktorica, a priznaje da se mnogi iznenade kad shvate da će ih instruktorica naučiti voziti.
– Ispočetka popričamo, a kasnije mi mnogi kažu da im je baš drago što sam im instruktorica jer im je lijepo sa mnom... Naravno, uvijek tu i tamo čujete komentare nekih koji se pitaju može li mlada instruktorica nekoga naučiti dobro voziti, ali ja na to gledam drukčije. Sama sam položila vozački prije 10 godina i stavim se u kožu kandidata, kako je meni tad bilo, postavim se tako prema kandidatima od prvog dana. Moji kandidati su zadovoljni, čak im bude drago što ih uči žena... U početku me brinulo kako će reagirati, no kad sam krenula, a budući da znam što radim i što želim postići, nikakvi me komentari više ne diraju – navodi Lucijana.
Ipak, muškarci nešto teže prihvaćaju da u autu dominira žena.
– Bila sam tako s jednim kandidatom, vozili smo i taman smo učili nešto novo, a ispred nas je vozačica parkirala auto. Nije joj išlo baš najbolje, a on je iznerviran komentirao: "A... vidi se da je žena!" Odgovorila sam mu: "Prijatelju, žena te upravo uči voziti!" Pocrvenio je i nastavio voziti! - prepričava Lucijana, koja nekad možda lakše klikne s muškim kandidatima, ali nema problema ni s kandidatkinjama koje su je odlično prihvatile jer žena ženu puno bolje razumije.
Izazovno je prenijeti znanje u stvarnim uvjetima u prometu gdje su situacije nepredvidive. Najteže je kandidatima svladati parkiranje.
– Nemamo puno mogućnosti učiti kandidate kako parkirati, parking je skoro uvijek pun, gužve su, ljudi su nervozni, malo tko od drugih vozača nas razumije, trube, znaju biti i nepristojni... Kad im netko iza trubi, kandidatima bude teško, misle da je u njima problem, ma koliko im ja govorila da ne misle na njih jer su svi ti drugi vozači nekad bili kandidati, samo su to brzo zaboravili! Većina vozača nema razumijevanja za autoškolu – navodi Lucijana.
Oni koji traže polaganje na automatiku u daleko su manjem postotku, svi su na mjenjaču. U gradu u kojem većina vozača vozi napamet i po navici, teško je nekad kandidatu objasniti zašto se mora pridržavati nečega što drugi sudionici u prometu ne poštuju. Mnogi su na selu već imali kontakt s vožnjom pa i sami vozili...
– Mnogi iz Konavala naučili su voziti "na divlje" i misle da već sve znaju, kroz polje nema prometne signalizacije, ograničenja i drugih vozila, a to treba uzeti u obzir, pa je s njima malo izazovnije. Meni su draži oni koji nisu nikad imali doticaj s autom, idu ispočetka pa nauče kako treba – uspoređuje Lucijana.
Autoškola u nazivu nosi "Konavle", ali kandidati dolaze i iz Dubrovnika, učionica za predavanje, ispitno mjesto i poligon su u gradu, a koliko god zvučalo nevjerojatno, lakše je kandidatima iz Konavala doći u Dubrovnik jer imaju autobus, a dođu iz škole, s posla... Tko su bolji vozači, Konavljani ili Dubrovčani?! Dodaje Lucijana da je na to pitanje teško odgovoriti, nema pravila! Što se tiče žena i muškaraca, ne može se složiti da su muškarci bolji vozači jer zna dosta žena koji su bolji od njih. Otkriva da kandidatkinje općenito više poslušaju, a muški su pomalo ovisnici o gasu... Po pravilu, 35 je sati vožnje, nekima je to dovoljno, nekima je premalo, nekima previše... Lucijana ima svoj "program", s kandidatima ide korak po korak, od držanja pravca, kretanja, desnog, lijevog skretanja... Nekima je poligon "viša matematika", a nekima je pak prava muka promet.
– Ne volim kandidate odmah ubaciti u promet niti ih puno forsirati na prvom satu jer tako ne mogu ništa shvatiti, pogotovo ovi s ogromnim strahom, što je poseban izazov. Strah treba izbaciti i to ide postepeno. Mlađi su manje u strahu, a stariji već imaju iskustvo pa njima treba dodatnih sati, treba ih ohrabrivati, sporije napreduju, ali kroz puno vožnje i prakse sve se može, samo treba upornost i vjera u sebe – uvjerena je Lucijana, koja je obučavala i kandidate starije od 40 godina.
Pred ispit je napeta kao i kandidati, jer želi da svi polože. Najgore je pred početak ispita, ali čim sjednu u auto, kreće! Naravno, može procijeniti koji kandidat je spreman, poneki sat ostavi pred sami ispit, ima neke svoje prognoze kakav će tko biti na ispitu, ali...
– Imala sam odličnih kandidata, bili su izvrsni, ali za koga god sam mislila da će lagano položiti ispit, nije bilo tako. Strah, panika, stres učinili bi svoje, kandidat bi nešto falio što na vožnji nije, nema pravila. Ima i onih koji nisu dobro vozili, ali se nisu namučili na ispitu. Ima i izgovora poput "instruktorica je kriva, bez veze mi je reagirala ili zakočila", a neki misle da ih je ispitivač namjerno bacio, uvijek je takvima drugi kriv. Svima nam je teško priznati grešku, ali zato tijekom ispita postoji kamera te se ispit snima, kandidat se ima pravo žaliti... Tko god polaže sa mnom, ima pravo na svoje mišljenje, ma kakvo ono bilo! – naglašava sugovornica.
S kandidatima dijeli nervozu, ali i radost nakon položenog ispita.
– To mi je najdraži dio posla, kad vidim tu sreću kad kandidati polože i kad mi se kasnije jave putem, ostanem s njima u dobrim odnosima. Nema kandidata kojeg sretnem a koji mi se ne javi, znam ih sve, znam kako dišu... Zna mi kandidat reći da mu je kod mene polagao prijatelj ili prijateljica, naravno da ih se sjetim, prepričava Lucijana, ističući da je najbolja "reklama" upravo usmena predaja.
Ima i onih koji se ne pojave na vožnji, ali je ipak više odgovornih. Neki bi vozili jedan sat tjedno, a htjeli bi da to napreduje brže, to već ne ide. Naravno da posao iscrpi, ali kad joj se uloženi trud s kandidatom lijepo vrati, lijepom riječju i gestom – srce joj bude kao kuća i ide u novi dan s pozitivnom energijom. Svaki dan bude i smiješnih i ozbiljnih situacija u prometu...
– Jednom smo stali pješaku na pješačkom, iza nas je vozač bio na mobitelu i "zalijepio" se u nas, ali nije bilo strašno. Odmah je priznao grešku i to smo brzo riješili. Najsmješnije scene su na ispitu jer su kandidati u panici pa naprave ono što nikad ne bi napravili ili kažu ono što nikad ne bi rekli... Znalo je tijekom ispita biti i psovki, jedva bih se suzdržala od smijeha! Znaju kandidati reći da su pritisnuli krivu tipku umjesto papučicu, kao da sviraju klavir..., govori Lucijana.
Ljeti tijekom udarnog razdoblja sezone i tijekom božićnih blagdana imaju pauzu. U slobodno vrijeme Lucijana ide na trening, šeta, bavi se rolanjem, tu je kava s prijateljima, sadnja cvijeća... Nema stajanja kod Lucijane, mnoge je izvela, a mnoge će kandidate sigurno izvesti na pravi (cestovni) put i dovesti do vozačke dozvole. Ubacila je susretljivost, razumijevanje i povjerenje u pravu brzinu, a uspjeh kod kandidata tako dobiva zeleno svjetlo!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....