U povodu blagdana svetog Josipa i Dana općine Vela Luka, predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je na svečanoj sjednici luškog Općinskog vijeća, gdje je govorio o jednom neostvarenome projektu u Veloj Luci - brodogradilištu "Greben".
- Neću o tome što sam ikad učinio za Velu Luku, možda nešto i jesam, ako jesam, odlično - rekao je Milanović na početku, naglašavajući da će se fokusirati na ono što u određenom trenutku nije učinio, a što ga je, kako je kazao, oblikovalo kao čovjeka, političara i osobu koja je kasnije donosila brojne odluke.
Predsjednik je objasnio:
- Stvar seže u prostor međunarodnih odnosa. Ovdje je bilo jedno brodogradilište po imenu "Greben", nasukalo se, nažalost, na greben i u jednom trenutku je stalo - istaknuo je, dodajući da priču dijeli radi pouke.
Prisjetio se vremena kada je 2003. bio pomoćnik ministra vanjskih poslova:
- Ja sam 2003. bio nekakav pomoćnik ministra vanjskih poslova i bio sam u povjerenstvu, državnom, za izdavanje izvoznih dozvola za oružje, a oružje je i pištolj i ophodni brod i tako je "Greben", koji je imao tradiciju izgradnje obalnih ophodnih patrolnih brodova, bio na korak da sklopi jedan važan posao za Libiju 2003. godine, koja je taman bila tu negdje na rubu izlaska iz sankcija, ali i dalje je bila pod nekim režimom sankcija UN-a, pravim režimom sankcija jer ovi svi drugi režimi sankcija, uključujući i sankcije Europske unije, ilegalni su prema međunarodnom pravu, ali Libija je bila pod režimom sankcija, ali posao od šest brodova za jedno malo brodogradilište u malom mjestu je velika stvar - započeo je, dodavši kako je to bilo prilično intenzivno doba, prenosi Južni.
- Premijer je bio Račan. Nisam ga često viđao, nisam imao taj rang, ali tom prilikom sam pričao s njim i pokušao ga pod svaku cijenu, jer je bio skeptičan, nije bio načisto, uvjeriti da se od tog posla mora odustati radi EU-a, NATO-a jer će nas krivo gledati. Već dolaze da nam daju packu, da nas optuže za nesolidarnost, samovolju, avanturizam u vanjskoj politici i, bogami, odustadosmo mi od toga i "Grebenu" - ništa. Par mjeseci kasnije Libiji su skinute sankcije, a posao za brodove dobila je Francuska, koja nas je, među ostalima, najviše nagovarala da u to nikako ne smijemo ići. Puno sam naučio iz toga.
Predsjednik je naglasio koliko ga je ta epizoda oblikovala:
- Čovjek svakakve stvari doživi. Iz nekih izvuče lekciju, neke ga samo ošinu i ne zapamti ono što bi trebao zapamtiti, ali ova epizoda me dosta odredila kako da gledam na slatkorječivost i na velike fraze u odnosima ljudi političara, a posebno država i kako da se u tim stvarima rukovodim jednim zlatnim centralnim načelom, a to je gledaj sebe i budi sebičan kada je država u pitanju - rekao je Milanović, prenosi Južni.
Dotaknuo se i današnjih prilika, koje su, kako Milanović kaže - "varljive".
- Ovo govorim zato što živimo u tjednima i godinama nasilništva, divljaštva, gaženja i prijezira prema međunarodnom pravu, prema normama i to od nekih koji se na njih znaju najviše pozivati. Vrijeme je grozno.
O svom dojmu nakon dolaska u Velu Luku rekao je:
- Osjetio sam ono što osjetim u dosta hrvatskih mjesta, a to je osjećaj spokoja, nekakve harmonije, nekog tijela koje funkcionira mirno, relativno blagostanju i koje ne treba dirati, jer ćeš ga deformirati. Hrvatska, možda pa prvi put u povijesti, uživa tu blagodat položajne rente, pozicije, sreće da se nalazi na relativno mirnom, sigurnom, bezazlenom, ne pretjerano interesantnom mjestu. Naravno, onaj Gaddafi je kasnije ubijen, iskasapljen, Francuzi su ga, među ostalim i Britanci, bombardirali, vlast se raspala, država je otišla dođavola ili dovraga, a s tih obala koje je nekad kontrolirao jedan beduinski diktator počeli su imigranti dolaziti u Europu i sve se vraća, sve se plaća, sve ima svoju cijenu.
Spomenuo je i kako trebamo gledati svoj interes i ne "padati" na puke političke "štorije".
- Tako i danas treba gledati svoj interes, slušati prije svega sebe, ne dati se zavesti nikakvim velikim frazama i parolama o solidarnosti s bilo kim, o pomoći, ovom ili onom. Ako si kršćanin katolik, to će ti biti lakše s te strane. Ako nisi, svatko od nas ima neki svoj moralni kompas koji ne smije podivljati, mora biti relativno stabilan i to je za Hrvatsku, po meni, nit vodilja, da bi i Vela Luka bila i ostala to što je - jedno mirno, ponekad malo uspavano, ali sigurno i lijepo mjesto za život.
Zaključio je razmišljanjem o hrvatskoj povijesti i važnosti zajedništva:
- Naša povijest je bila sve prije nego jednostavna, i sve prije nego lijepa. Rijetko kada imamo priliku gledati sebe, svoj posao i nadam se da će ova bura i ovaj nered, ovo vrijeme zla, proći i da će doći neka bolje vremena i neki mirniji i razumniji trenuci. Netko to zove zajedništvo, to je jedna od najotrcanijih riječi u politici, ali kad su neke egzistencijalne stvari u pitanju u Hrvatskoj, uz sva trvenja vlada neko zajedništvo.
Dodao je i kako valja njegovati određene vrednote.
- Mislim da su svi svjesni što možemo izgubiti ako se ne budemo ponašali suzdržano, konzervativno u nekim stvarima. To su osobine koje se rijetko kad u literaturi slave. Budi suzdržan, budi sumnjičav, budi sebičan. Rijetko koji veliki roman je napisan na tim postulatima doživio svjetsku slavu, ali to je način na koji nacija ljudi koji imaju zajedničku svijest o onim presudnim bitnim stvarima jedino može opstati i napredovati, a drugi neka pričaju priče, oni pričaju iz svoje perspektive.
Ovo je, rekao je Milanović, nit vodilja i za Velu Luku – da ostane mirno i sigurno mjesto za život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....