Na dan ki dohodi nami jednom na godište u Grad dohodu i brojni vjernici i hodočasnici iz svih krajeva Hrvatske, ali i šire. Rijeke njih se već s početkom Feste, a pogotovo danas na Parčev dan, slijeva među mire sa svojim molitvama, nakanama, željama, nadama, očekivanjima, traženjima... Došli su odasvud, ali svi s jednim ciljem - pokloniti se dubrovačkom nebeskom zaštitniku i potražiti njegov zagovor, dobiti njegov blagoslov i ponijeti njegovu zaštitu.
Odmah na vratima od Pila, nakon što su ugledali kameru, posve samoinicijativno se za ‘intervju‘ nudi grupa mladih. Želja im je dobiti zajedničku fotografiju sa Straduna kao trajnu uspomenu na ovaj svečani dan, a k tome, rado bi i nešto rekli. Došli su u Grad iz Kistanja tako Anton, Lovro, Nikola i Gabrijel. Inače, porijeklom je ovaj muški kvartet iz Janjeva, piše Bruno Lucić za Dubrovački vjesnik.
- Već smo dosta puta dolazili u Dubrovnik, ne dolazimo baš svake godine, ali ponosni smo što je iz našeg mjesta dubrovački biskup. Uvijek dođemo za Festu, a puno nam znači doći u Dubrovnik, to je tradicija, ljubav... Znamo doći i za Uskrs! Samo iz Kistanja su došla tri autobusa, a mi smo došli autom upravo sad pa ćemo na zidine. Sveti Vlaho nam je nešto neopisivo lijepo... Ostajemo tu danas pa ćemo u tijeku dana nazad, govore ove mladi ljudi koji jedva čekaju da se popnu na mire, a jednom među njima je dubrovački biskup, mons. Roko Glasnović čak u rodu.
Nadaju se kako će se dogodine u ovo doba ponovno vratiti u Grad, možda dođu i prije, ali dodaju kako je ipak najljepše doći za Festu.
Nezaobilazno grličanje
Lagano preko Straduna korača stariji bračni par. Iz Zatona su stigli Alida Pamić, rođena Živković, koju svi zovu Elida, te njezin suprug Davorin. Ali, nije to Zaton Veliki ni Zaton Mali tu odmah nadomak Dubrovnika, nego onaj Zaton ‘šibenski‘. Raspoloženi su za priču, a itekako imaju što reći i poručiti.
- Ne dolazimo, nažalost, svake godine za svetog Vlaha. Imali smo druge obaveze, a sad kad smo u mirovini, želimo to okruniti jednom lijepom posjetom svetom Vlahu i Dubrovniku. Ovo je veličanstveno, ova povorka, ovi okićeni ljudi, ovaj ponos... Ovo ne živi svugdje! Kad hrvatskom srcu spomeneš Zagreb, tako je i kad dalmatinskom spomeneš Zadar i Dubrovnik! Iako smo mi iz Šibenika, veliki smo lokalpatrioti, ali Dubrovnik je više od grada, to je simbol i znak - ne samo slobode, nego one naše supstance koja živi u hrvatskom čovjeku, a to je: "E, baš neću!" - govori gospođa Alida uz smijeh i ogromnu vedrinu koju nosi sa sobom.
Iz Ljubuškog, iz tamošnje Župe svetog Ante Padovanskog Humac, po Parčev blagoslov došla je Mladenka Ćuže.
- Dolazim svake godine u Dubrovnik. Sveti Vlaho mi znači puno toga, znači mi puno s vjerske strane, molim se za zdravlje, obitelj i svaki put se lijepo osjećam ovdje. Dolazim već desetak godina, uvijek za Festu. Kad dođem, pođem na misu, pogledam procesiju, pođem na grličanje..., govori Mladenka koja je stigla s dvije prijateljice. Jedna se ne bi slikala, ali zato hoće druga: Mirjana Međugorac.
Iz Tribunja je bez imalo teškoća i s dobrom voljom ‘potegao‘ Ivica Stipaničev.
- To je ljubav od Boga i sve ono što je sveti Vlaho napravio za nas kršćane i za cijeli svijet. Ljubav od Boga je jedinstvena, to dragi Bog čuje i mi smo ponosni. Zato nam ništa nije daleko, nije nam daleko doći sa šibenskog područja i dati žrtvu ako treba. Dvije godine zaredom dolazim, imam 76 godina, generacija sam kao i Torcida - 1950. godište, ‘Torcidaš‘! (smijeh) Lijepo mi je ovdje, ali mi je jedino žao što više neću sresti rođaka koji je cijeli život živio u Dubrovniku... Zato i dolazim tu, malo i zbog uspomene na njega! Volim obitelj, imam troje dice, sedmero unučadi i četvero praunučadi, jako sam se mlad oženio i ponosan sam, pišem i dvije knjige... Kad kažem da sam jako bogat, to onda nema kraja! - s neopisivim ponosom naglašava Ivica Stipaničev poznat pod nadimkom Markiolac, a inače je ugostitelj. Želja mu je niz dolazaka u Grad nastaviti i dogodine!
Pet autobusa iz Biograda
Vesela ekipa s Korčule također je došla u Grad zbog Feste, rado su se okupili za zajedničku fotografiju za Dubrovački.
- To je naša županija, to je naš i vaš svetac zaštitnik, skoro svaku godinu dolazimo tu. Ako ne radimo, dođemo... Hodočastimo svetom Vlahu da nam pomogne za naše zdravlje, za obitelji i da nas posveti da budemo bolji. Osjećamo se krasno, ispunjeni dušom i srcem - poručuju Korčulani, a jedan od njih ističe kako je bio u Gradu na Festi 1972. kad je bio veliki tisućljetni jubilej obrane svetog Vlaha. Požurili su jer se žele grličati prije početka središnjeg misnog slavlja i procesije.
Ništa manje veseo je ženski kvintet iz Pakoštana, a među njima je i jedna gospođa iz Skoplja.
- Dubrovnik je prekrasan... Nismo prvi put u Dubrovniku, ali jesmo na Festi. Došli smo s dva autobusa iz Pakoštana na Festu. Stigli smo jučer, spavali u hotelu... Lipo nam je, prvi put smo doživjeli i grličanje, bili smo na misi sinoć, a idemo i na zidine..., otkrivaju drage Pakoštanke.
Još jedna družina koja vidno uživa u Gradu i koja se veseli Festi došla je iz Biograda.
- Prvi put nam je u Dubrovniku, upravo smo stigli... Odlično nam je, vrijeme je dobro! Popodne se vraćamo. Došli smo se pomoliti svetom Vlahu, pomoliti se za naše obitelji, htjeli smo doživjeti atmosferu Feste... Pet autobusa je došlo, iz svake župe po jedan autobus, objašnjavaju ovi biogradski hodočasnici veseljaci. Jedan među njima bio je tu prije 30 godina, kaže da se Grad dosta promijenio u pozitivnom smislu.
Ne samo svi ovi koji su stali i kratko proćakulali s novinarima Dubrovačkog, nego će i svi koji su na Parčev dan došli u Grad doma ponijeti pregršt lijepih dojmova, ali što je najvažnije - ispunjena srca, mir i nadu da će svaki korak koji učine, s njima i uz njih zaštitnički učiniti i sveti Vlaho!, piše Dubrovački vjesnik.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....