Na suđenju bivšim supružnicima za ubojstvo bogatog Dubrovčanina isplivao neočekivan problem: ‘On ne smije svjedočiti!‘

U nastavku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici bivšim supružnicima Marini Šnajder (62) i Werneru Trautmannu (58), optuženima da su prije gotovo četiri godine iz koristoljublja ubili Tonka Zeca (58) i zakopali tijelo u okolici Samobora, a potom njegove kosti premjestili kraj jezera Orešje, trebao je svjedočiti odvjetnik Ivan B, piše Jutarnji list.

Međutim, odmah na početku, dok je odgovarao na pitanja predsjednice sudskog vijeća, isplivao je problem.

Upitan je li u rodu ili u svađi s optuženim Trautmannom ili optuženom Šnajder, Ivan B. istaknuo je da nije, ali da Šnajder poznaje jer je za nju obavljao poslove zastupanja, dok je Trautmanna upoznao samo kad je došao k njemu u ured s kćeri po jedan odvjetnički savjet.

Nakon toga ga je sutkinja propisno upozorila da nije dužan iskazivati o onome što je doznao od optužene kao stranke, ali i da je kao svjedok dužan govoriti istinu o stvarima koje je doznao od drugih osoba. Na to se umiješao Šnajderičin odvjetnik Branko Šerić, ukazavši da navedeni svjedok nikako ne smije biti ispitan jer da u „dubrovačkom predmetu koji se vodi protiv Šnajder, postoji podatak da je Ivan B. tamo njezin branitelj”.

Naime, sudsko vijeće suda u Velikoj Gorici odlučilo je velikogoričkom postupku priklopiti dubrovački predmet koji se protiv Šnajder vodi na Općinskom sudu u Dubrovniku zbog kaznenih djela u stjecaju, odnosno za krivotvorenje isprava i prijevare, s obziroma na to da su predmet optužbe makinacije s istim nekretninama ubijenog čovjeka. I u tom je slučaju, kako je utvrđeno provjerama, doista Ivan B. njezin branitelj.

- Ja sam gospođu Marinu zastupao u tom slučaju u Dubrovniku, ali više nisam njezin odvjetnik, pa nemam saznanja ni da su se predmeti spojili. Ni na jednoj od tih rasprava u Dubrovniku ja nisam bio, ali sam zapisnike s ročišta dobivao i čitao ih. Umjesto mene, jer sam se ispričavao, raspravama je nazočio drugi odvjetnik D. P. - pojasnio je nesuđeni svjedok Ivan B., ukazavši da bi u ovom slučaju svejedno koristio blagodat nesvjedočenja.

Stoga je velikogorička sutkinja izvršila uvid u dubrovački spis, prema kojem je vidljivo da je 8. travnja 2022. Šnajder na zapisnik o ispitivanju osumnjičenika usmeno dala punomoć Ivanu B. za obranu u tom predmetu. Pa je, nastavno na to, donijela odluku prema odredbi čl. 284. st. 2 iz KZ/08 da Ivan B. ne može biti ispitan kao svjedok jer se ne radi samo o odvjetniku Šnajder koji ju je zastupao, već se radi i o njezinu branitelju u kaznenom predmetu koji je priklopljen ovom spisu.

Inače, Ivan B. je upoznao Šnajder tijekom 2019., kada ga je angažirala za vođenje ovršnih postupaka koji su već bili u tijeku, da bi krajem 2021. godine došla u njegov ured iz drugog razloga. Tada mu je ispričala da je vlasnica tvrtke koja se bavi obnovljivim izvorima energije i da njezina kći otvara rent-a-car. Pritom ga je tražila da joj sastavi posebnu punomoć za prodaju nekretnina u vlasništvu Tonka Zeca, odnosno Tonyja Gerarda, i ujedno mu ispričala da je s njim imala poslovni odnos nakon kojeg joj je isti ostao dužan nekakav novac, pa je u dogovoru s njim htjela u njegovo ime prodati nekretnine s ciljem da namiri vlastiti dug.

Pritom je Šnajder odvjetniku Ivanu B. donijela presliku Gerardove osobne iskaznice. On osobno Dubrovčanina nikada nije vidio te je izradio posebnu punomoć iz koje proizlazi da Gerard opunomoćuje Šnajder i ovlašćuje ju da u njegovo ime, kao vlasnika i prodavatelja nekretnina, zaključi ugovore o kupoprodaji, kao i da prima kapare... Zatim se s odmakom vremena Šnajder opet vratila Ivanu B. u ured tražeći ga da sastavi i ugovor o doživotnom uzdržavanju Tonyja Gerarda.

Detalji oko tih dokumenata, međutim, neće se moći podrobnije na suđenju analizirati jer, osim što odvjetnik ne može svjedočiti, njegov iskaz iz istrage je na optužnom vijeću prilikom potvrđivanja optužnice izdvojen iz spisa. No unatoč svemu sud za donošenje meritorne presude, ima na uvid kompletnu dokumentaciju kao i iskaze ostalih svjedoka koji su se našli u tom lancu borbe za nekretnine ubijenog čovjeka.

Podsjetimo, velikogoričko tužiteljstvo uvjereno je da su bivši supružnici 21. veljače 2022. s tri udarca po glavi tupo-tvrdim predmetom usmrtili bogatog Dubrovčanina na neutvrđenom mjestu, a čije su tijelo potom bacili u šipražje blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle su potom, s odmakom od dvije godine, u veljači 2024., odlučili njegove kosti premjestiti u iskopanu, 60 centimetara duboku rupu uz jezero Orešje.

Taj potez odradio je, tvrde tužitelji nakon uvida u policijske snimke dronom, Trautmann, nakon što je 21. veljače, pak, prošle godine kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu. A cijelo to zakapanje, iskapanje, premještanje, pa novo zakapanje odrađeno je s ciljem da prikriju nezakonitu prodaju Zecove nekretnine u Dubrovniku za 400 tisuća eura, koje su, prema tužiteljstvu, stavili u džep. Šnajder je, prema optužnici, krivotvorila i punomoć kojom ju Zec ovlašćuje da proda njegove nekretnine, a usput je sastavila i lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve, prema kojem sve nakon smrti pripada njoj, pa i novac.

Bivši supružnici su u većini razgovora snimljenih kroz posebne dokazne radnje imali posrednika, točnije njihovu zajedničku kći, koja tijekom ovog sudskog postupka koristi blagodat nesvjedočenja, a koja je u razgovorima s ocem i majkom prenosila međusobni sadržaj komunikacije. I nije trebalo dugo da kriminalisti zaključe da sve troje zapravo imaju zajednički problem – nestanak Tonyja Gerarda i prodaju njegove dubrovačke nekretnine.

Pa se tako 31. listopada 2023. moglo čuti kako Šnajder govori kćeri o njezinu ocu kako joj „to ide na ku*ac jer je spala na 10 ili 20 eura, i da to tako ne funkcionira i da ode kod njega da uzme svoju lovu, da bez veze jede go*na i da je glupa jer je trebala sve sebi ostaviti, a njemu ništa ne dati”:

Zatim njih dvije 19. listopada iste godine u razgovoru zaključuju, s obzirom na to da ih Trautmann ne doživljava, da je „sigurno dobio lovu čim se ne javlja i da ga boli k... ali da je znao uzeti...”. Budući da se protiv Šnajder na dubrovačkom sudu zbog prevare s nekretninom vodi sudski postupak, ona je upitala kćer je li joj plaćen odvjetnik te dodaje da „nije, jer da on platiti neće, ali i da je znao uzeti novac”, na što ju kćer tješi da je oca „strah da ga uhapse i stave u zatvor”.

Dodatni nemir u život Šnajderove unio je telefonski poziv vlasnice stana u Hoto vilama, iz koje je nestao madrac. Upitana tog 4. listopada 2023. je li ona bacila madrac koji je bio u stanu, Šnajder bivšoj stanodavki odgovara: „Čujte, ja nisam... To je gospon koji je bio tamo, to je on... Ja ne znam... Mene poslije nije bilo uopće u Samoboru, bila sam u Dubrovniku, tako da ne znam što se izdogađalo.” Bio je to okidač da nakon tog razgovora Šnajder opet okrene kćerin broj telefona te joj napomene da bi se trebale naći. Kći ju na to pita „kaj je bilo”, pa joj dalje odgovara da „ne može pričati preko telefona, da je imala jedan poziv, da se trebaju naći bez puno filozofiranja”.

Stvari se kod Šnajderove i Trautmanna dodatno kompliciraju i nervoza raste kad su doznali od susjede da je njihovu kćer 16. siječnja 2024. tražila policija. Dalje, kroz telefonski razgovor, kći traži osumnjičenog da preko svojih veza u Heinzelovoj provjeri o čemu se radi, na što joj Trautmann odgovara da „mora ići popiti kavu, ako ga razumije, i da ga netko mora vratiti”. Istog dana sve troje nalazi se u novozagrebačkoj Utrini, a nešto kasnije Šnajder zove Trautmanna, koji ju savjetuje da ne smije ostati kod kuće dok ne doznaju što je. Ubrzo je uslijedio i poziv odvjetniku kako bi se posavjetovali, i Šnajder dobiva odgovor da, ako dobije pouku o pravima, da mu se javi.

Da bi 17. siječnja u obitelji osumnjičenih nastala totalna panika. Njihova kći nazvala je policiju te su joj rekli da joj se trebao uručiti poziv da ode u Heinzelovu, da tamo ima više odjela...

- Ne ideš ti nigdje sama, samo s odvjetnikom – upozorio je kći Trautmann, pa mu ona dalje pojašnjava da joj je policajac na centrali rekao „da je to uznemiravanje građana, da se to ne smije”, i pritom joj spomenuo ljude koji se vide na televiziji kad ih se hapsi...

Nakon oca, okrenula je i broj majke Marine, kojoj govori: „Znaš za kaj me zovu? ... Za nestanak.” Šnajder joj odgovara s „dobro”, pa ju kći uzrujano propitkuje dalje zna li o čemu priča, i dobiva odgovor „da, da”.

Tog dana su sve troje, bivši supružnici i kći, u konačnici snimljeni kako se sastaju na parkiralištu Super Konzuma u Velikoj Gorici te odlaze u kafić Frida. Razgovore koje vode preko telefona pokušavaju zakamuflirati. Očito je da ih interesira rad policije, no u dijalozima se međusobno propitkuju je li se „zvala bolnica, odjel, doktor...”; a spominju se i ginekolozi, ciste, vađenje krvi, ponovni testovi, lijekovi, viroze, epidemije...

Dan pun neizvjesnosti bio im je i 24. siječnja 2024., kada je Šnajder u 10 sati ujutro odvezla kćer u policijsku zgradu u Heinzelovu, nakon čega ju je ostala čekati u autu. Dok čeka kćer, zove Trautmanna te ga pita za susret i može li u kinu.

- Ne, ne kino, jel’ ti znaš nešto što ja ne znam? Jel’ ti misliš da mene traže? - zanimalo je Trautmanna, na što mu Šnajder odgovara: „Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što. Ne znam ništa ni za sebe. I ti znaš jer imaš informacije. Ništa ne mislim i ponašam se kao da je svaki dan nešto. I živim normalno i nisam budala. I čekam kćer – odrješita je bila Šnajder, koja s odmakom od sat i pol potom zove i odvjetnički ured te im objašnjava: „Kćer mi je poslala poruku da je za 15 minuta šalju na poligraf i da je u panici.”

Zatim Šnajder zove odvjetnika ponovno i predlaže susret s njom i kćeri, navodeći mu direktno da je stvar „kompleksna da bi govorila preko telefona, ali da je kćer pozvana kao svjedok radi nje i bivšeg supruga, ali i radi čovjeka koji je nestao”.

Šnajder je dodatno oblio znoj kad je policija nazvala njihovu kćer vezano uz unajmljeni stan u Hoto vilama.

- Je li ti poznat stan u Platani? - upitala je 20. veljače u 18.45 sati kći majku Marinu Šnajder, pa dobiva odgovor da ju malo podsjeti detaljima.

Kći joj zatim dodaje da je stan u Strmcu i da ju je zvao radi toga „kriminalist koji je već radio ono nešto kad su došli po nju na ispitivanje”, te da misli da mu ona može pomoći. Pa je, nastavno na niz okolnosti, kći ljutito rekla da joj je „pun k**** da se samo nju zove...”.

- Kaži da mene nije bilo, da si ti plaćala taj stan za staroga. To što taj zove tebe... Ja s tim nemam apsolutno nikakve veze. Sigurno je ona žena rekla da si plaćala stan, a tako je i mene zvala za madrac. A kako da ja znam gdje je madrac i te gluposti. Eto - savjetovala je uzrujanu kćer Šnajder.