Ponuda i potražnja usluga, nekretnina i pokretnina danas se brzo i lako širi mrežom, štono bismo rekli šera se. Objavljuju se fotografije, snimke, detaljni opisi, informacije se razmjenjuju u realnom vremenu. Primjeri malih oglasa objavljenih u Dubrovačkom vjesniku 1970-ih s današnjega gledišta znaju biti simpatični, smiješni, tužni i društveno neprihvatljivi. Nekima bi za vrat sjela i socijalna služba. Tada popularna riječ "komfor" imala je sasvim drugo značenje.
I 1971. ljudi su ovdje bili nezadovoljni golemim i nepravednim razlikama u mirovinama. Pisalo se kako liječnik specijalist 10 godina nakon umirovljenja ima nižu mirovinu od netom umirovljene čistačice Jugobanke. Te se godine pisalo o studentima, dubrovačka zračna luka bilježila je oko 600 tisuća putnika godišnje (2025. više od tri milijuna putnika), sociolozi okupljeni u Dubrovniku raspravljali su o stanju u Jugoslaviji, koja je spadala među zemlje s najnižim stupnjem urbanizacije u Europi, a inspekcija je poimence i detaljno objavljivala prekršitelje i njihove prekršaje. Od slastičara kojem su u četiri od pet uzoraka torta s kremom našli bakterije do poslovođe podruma koji je vino točio u boce od kokte.
Danas svatko ima bar jedan mobitel, a početkom 1970-ih u Dubrovniku je bilo samo 13,6 telefona na 100 stanovnika. Zbog velike potražnje, prvi put su uvedeni petocifreni telefonski brojevi. Radi usporedbe, početkom 1960-ih bila su samo 2,3 telefona na 100 stanovnika.
Dubrovnik izvan zidina, na rijetkim novinskim fotografijama, izgleda neprepoznatljivo u odnosu na današnju izgrađenost. No i tada su se vodile brojne rasprave o nužnom rješavanju prometnih problema i urbanističkom planiranju. Na javnoj raspravi o prijedlogu prostornog plana Ploča, iz Urbanističkog instituta SR Hrvatske predlagali su nastavak gradnje visokokategornika, uz napomenu da je na 65 hektara naselja, omeđenog Putem od Srđa na zapadu, Jadranskom magistralom na sjeveru i Orsulom na istoku, nekoliko hotela s 800 ležajeva. Kako su tada građanima poručivali, "iznad Ville Dubrovnik može se podići još 350 kreveta, na predjelu Biskupija 450, adaptirati hotel Belvedere uz povećanje 100 do 200, i na platou Bosanke i Srđa podići novih 1500 do 2000 ležaja". Naručitelj plana bilo je Hotelsko poduzeće Dubrovnik.
"Nikad neće biti bojazni u prodaji kapaciteta na svjetskom turističkom tržištu za hotele vrhunske kategorije u Svetom Jakovu", rekli su tada iz Skupštine općine Dubrovnik. Na gradnju ispod Žarkovice reagiralo je Turističko društvo, zabrinuto da bi takvom izgradnjom Ploče postale predio za masovni turizam. Turizam? Anketa koju je proveo Zavod za ekonomiku i planiranje u Dubrovniku pokazala je da su se tadašnji turisti na dubrovačkom području najčešće odmarali 14 do 21 dan (danas se u prosjeku zadržavaju četiri dana), a među anketiranima je bio i Britanac koji je ovdje na odmoru bio četiri mjeseca. Najčešće primjedbe gostiju odnosile su se na neuređenost i čistoću plaža te hotelskog okruženja, a manje su se žalili na uslugu i smanjenje obroka u pojedinim objektima. O cijenama ni riječi.
Prema posljednjim dostupnim podacima, koji se oslanjaju na procjene, popis stanovništva iz 2021. i popis iz 2016. za sociološku i demografsku studiju tijekom izrade Plana upravljanja, u dubrovačkoj spomeničkoj jezgri živi od 1200 do 1600 osoba. U Gradu je 1971. živjelo oko 5000 ljudi. Tada utjecajni ljudi u novinama su govorili o "pojavi viška stanovnika koji žive u vrlo lošim stambenim uvjetima". "Preseljenjem jednog dijela stanovništva u novoplanirane stambene zone i dislokacijom određenih funkcija i sadržaja u novi gradski centar Batala, oslobodit će se znatno površine upravo u centru grada u zidinama".
Kako se živjelo, govori potreba naglašavanja pojedinosti u malim oglasima iz 1971. i 1976. godine: tekuća, još i topla voda, grijanje, vlastiti zahod... Prednost u najmu stana imali su "solidni", "pošteni", "ozbiljni", "intelektualci", u pronalasku "prijatelja", osobe ugodne vanjštine, "karakterne", "širokog dijapazona", "materijalno osigurane", s "većom penzijom". Prije 50 godina ciljalo se na društveno vlasništvo, kupovalo se stanarsko pravo, kuhalo se po dogovoru, preko maloga oglasa tražili su se suputnici za putovanja, mijenjali su se stanovi i kuće tijekom odmora... Inženjer Janez T. u srpnju 1971. ponudio je upotrebu svoje kuće u Kamniku, 20 kilometara od Ljubljane, u zamjenu za upotrebu kuće ili stana u Dubrovniku ili okolici. Među oglasima su se našli i ovi:
"Tko bi primio dvoje djece k sebi na izvjesno vrijeme zbog odlaska u inozemstvo, neka se javi."
"Student traži hitno lijepo namještenu sunčanu sobu s prijatnom gazdaricom koja razumije studente."
"Usamljenu intelektualku, ženu širokog dijapazona, upoznao bi penzioner (ne pije, ne puši, 56. god., 178 cm, 78 kg), za dobrog, iskrenog prijatelja u višem stepenu bračne istine."
"Udovac 50-tih godina s manjim brojem djece želi upoznati djevojku 30-40 godina, koja bi živjela na selu, u dobrom poljoprivrednom domaćinstvu na području dubrovačke općine. U obzir dolaze udovice i rastavljene žene bez djece ili s najviše jednim djetetom."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....