“Popodne idem na faks,” riječi su koje nisam baš očekivao da ću čuti za doručkom i to od moje žene. Mislim, jasno je da u mene žena nije osamnaestogodišnjakinja, niti nervozna učenica koja stišće zadaću u ruci, u strahu jer nije pročitala zadanu lektiru. Ona je već ostvarila svoju karijeru, proživjela dobar komad života. Uspješno je prošla sa mnom nekoliko desetljeća braka za što bi trebala dobiti najmanje počasni doktorat.
A evo je sad, mrtva hladna, govori mi kako se upisala na sveučilište. Naravno, kao pravi odgovorni suprug uradio sam ono što se od supruga očekuje, narugao sam joj se. S obzirom da je gospođi Thomas bio rođendan nekoliko tjedana prije nego se odlučila prijaviti na novo poglavlje u svom životu, činilo mi se idealnim kupiti joj za poklon ružičasti, šljašteći ruksak s slikom Hello Kitty. Zamalo, ali sam ipak odustao od ideje i bacio se na kupovinu potrepština za u školu: pravi, solidni ruksak s pernicom punom olovaka, markera, gumica i kemijski. Bila je tu i zadaća, blokić i boca za vodu. Čak sam joj kupio nekoliko energetskih pločica kad joj “padne život”, kako bi rekla u mene punica. Dodao sam i Kinder čokoladice, za svaki slučaj. “Što će mi čokolada,” pitala me je zbunjeno.
“Nije to za tebe, nego za profesuricu, samo ti to njoj daj prvi dan pa ćeš imat petice,” spremno sam odgovorio. Zakolutala je očima što je pretpostavljam jedina ispravna reakcija na moju spačku. Ali, šalu na stranu. Ne mogu bit ponosniji na činjenicu da je u mene žena među prvim polaznicima novog projekta Sveučilišta u Dubrovniku - Sveučilište za treću životnu dob. Projekt je u osnovi vrlo jednostavan: otvoriti vrata sveučilišta starijim stanovnicima, mahom ljudima u penziji koji su voljni i dalje učiti. Ne zbog ispita, diploma ili akademskog prestiža.
Jednostavno iz životne radoznalosti. Prije nego se zapitate, reći ću vam: u mene je žena među najmlađim polaznicima spomenutog projekta. Trajanje ciklusa po kolegiju iznosi 15 tjedana, odnosno 30 nastavnih sati, jednom tjedno po dva sata po kolegiju. U mene je žena izabrala dva kolegija. Predavanja se održavaju u sveučilišnom kampusu u Staroj bolnici.
Nema velikih formalnosti prilikom upisa ili nedobog prijemnoga ispita. Polaznici mogu odabrati nekoliko kolegija: od povijesti Dubrovnika i povijesti umjetnosti, psihologije svakodnevice, informatičke i kreativnih radionica, financijske i medijske pismenost, učenje engleskog i talijanskog jezika. Drugim riječima, sve ono što bi netko htio naučiti na miru, bez presinga. Najfascinantnije u cijeloj stvari je odaziv, fenomenalan odaziv koji je razbio veliki mit o inertnosti Dubrovčana. Cijelo vrijeme to slušamo: kako su Dubrovčani zatvoreni, ne vole promjene i izlazak iz zone komfora. Međutim, daj ljudima priliku da probaju nešto novo, nešto što će ih potaknuti i pomaknuti i oni će to zgrabiti s obje ruke.
Ono što je počelo kao dobra ideja, pokazalo se zapravo kao cijela filozofija. Sveučilište nije zatvorena tvrđava namijenjena samo mladim ljudima već ustanova koja je živi dio zajednice. Pred predavačima je novi izazov, a za polaznike nova prilika da nauče nešto novo, nešto što nisu mogli dok su radili. A Grad je ovim itekako dobio na vrijednosti. Naime, učenje ne mora prestati nakon što ljudi odu u penziju. Gradovi poput Dubrovnika, mali, zatvoreni, prolaze kroz demografske promjene u kojima je sve više starijih stanovnika i gdje je socijalna izolacija veliki problem.
Mnogi stariji ljudi nakon završetka radnog vijeka misle kako su najzanimljivije godine života ostale iza njih. Međutim, program poput Sveučilišta za treću životnu dob to uvelike opovrgava. Intelektulani život nije namijenjen samo mladima, radoznalost ne ide u penziju. Veliki broj zainteresiranih za učenje to je i pokazao. A među njima i moja supruga. Naravno da ne odustajem od impicavanja oko pisanja domaćeg rada. Stare navike teško umiru.
Gledajući je neki dan kako se sprema za u školu, slaže zadaće i uzbuđeno govori o stvarima koje će učiti, shvatio sam nešto prekrasno. Za razliku od mladosti, radoznalost i želja za učenjem ne blijede s vremenom. Ponekad je dovoljno samo nekome pružiti priliku da to i ostvari.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....