StoryEditorOCM
Dubrovnikvruće pitanje

Tko je u pravu: gradonačelnik ili rent-a-car društva? Profesor na Pravnom fakultetu dao je svoje stručno mišljenje

Piše Silvia Rudinović
9. svibnja 2026. - 08:57

Tko je kriv i tko treba platiti kaznu za neovlašteni ulazak u dubrovačku zonu posebnog prometnog režima, onaj tko je upravljao vozilom ili vlasnik vozila – pitanje je oko kojega se proteklih dana iznose oprečni stavovi, osobito na relaciji gradske vlasti i vlasnika rent-a-car društava te njihovih pravnih zastupnika.

Stručnim mišljenjem o dubrovačkom slučaju svoj je doprinos ovoj raspravi dao dr. sc. Jasenko Marin, redoviti profesor u trajnom izboru na Katedri za pomorsko i općeprometno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Nije sporno da je Gradsko vijeće Dubrovnika, kao ovlašteno tijelo jedinice lokalne samouprave, imalo i ima ovlast donijeti odluku kojom uređuje odvijanje prometa u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini i kontaktnoj zoni grada Dubrovnika, navodi profesor Pravnog fakulteta. Ta ovlast proizlazi, između ostaloga, i iz odredbe članka 5., st. 1. t. 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Uvodnom odredbom spomenutog članka propisano je i da jedinica lokalne samouprave može uređivati promet na svojem području samo u skladu s odredbama tog Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

– Dakle, u konkretnom slučaju, odluka jedinice lokalne samouprave ne smije biti u suprotnosti niti s jednom odredbom toga Zakona. Spomenuti Zakon o sigurnosti prometa na cestama sadržava i prekršajne odredbe. Prema tome, odluka jedinice lokalne samouprave ne smije biti u suprotnosti ni s prekršajnim odredbama toga Zakona. Pritom valja dodati da je općenita ovlast jedinica lokalne i regionalne samouprave – dakle, ovlast i izvan reguliranja područja prometa – da, u okviru svoje nadležnosti, odlukama propisuju i prekršaje, predviđena člankom 2. Prekršajnog zakona – objašnjava dr. sc. Jasenko Marin.

image

Nove oznake na kolniku u povodu ponovnog uspostavljanja zone posebnog kretanja. Foto: Božo Radić/CROPIX

Bozo Radic/Cropix

Dalje navodi da Zakon o sigurnosti prometa na cestama, u članku 229., uređuje situaciju kad je vozilom kojim je počinjen prekršaj u trenutku počinjenja prekršaja upravljala druga osoba, različita od vlasnika. Odredbom stavka 3. toga članka propisana je dužnost vlasnika vozila, odnosno odgovorne fizičke osobe u pravnoj osobi kad je vlasnik vozila pravna osoba, da ovlaštenom policijskom službeniku ili službenoj osobi jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. toga Zakona (poslovi upravljanja i nadzora prometa) da vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, i to u roku od 15 dana od dana traženja tog podatka.

Cilj je te odredbe, kaže sugovornik, da nadležno tijelo dobije informaciju koja omogućuje vođenje prekršajnog postupka protiv počinitelja ovog prekršaja – vozača.

– Ovo je logično rješenje jer se prekršajno pravo zasniva na načelu krivnje počinitelja, dakle osobe koja je poduzela propisanu prekršajnu radnju vozilom – predmetom kojim je prekršaj počinjen. Ako vlasnik ne dade taj vjerodostojan podatak o osobi koja je počinila prekršaj (dakle, podatak o vozaču u trenutku počinjenja prekršaja), tada sam vlasnik time čini zaseban prekršaj, koji je kao takav jasno propisan odredbom st. 7. tog istog članka 229. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Mislim da je Gradsko vijeće Dubrovnika donošenjem i/ili primjenom odluke kojom, između ostaloga, za neovlašten ulaz/prometovanje/izlaz vozilom u/iz opisane zone prekršajnu sankciju nameće vlasniku vozila (u konkretnom slučaju rent-a-car društvu/obrtu), a da pritom nije prethodno zatražilo od toga društva/obrta dostavljanje vjerodostojnog podatka o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u trenutku počinjenja prekršaja, postupilo suprotno spomenutoj odredbi članka 229. Zakona o sigurnosti prometa na cestama – kaže Marin pa nastavlja:

– Tijelo lokalne samouprave, kao što sam naveo, smije uređivati promet na svome području (a to uključuje i nadzor te prekršajno uređenje) samo u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. U donošenju/tumačenju/primjeni odluke trebalo je postupiti analogno odredbama čl. 229. Zakona, pri čemu bi rent-a-car društvo/obrt imalo status vlasnika vozila, što ono najčešće i jest (pod vlasnikom vozila smatra se osoba na čije ime je vozilo registrirano). Ovome u prilog govori i činjenica da je, u originalnom tekstu odredbe čl. 229., st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iz 2008., samo policijski službenik, a ne i ovlaštena osoba tijela lokalne samouprave, imao ovlast zatražiti od vlasnika vozila dostavu vjerodostojnog podatka o identitetu osobe koja je upravljala vozilom u trenutku počinjenja prekršaja. Novelom odredbe čl. 229., st. 3. iz 2011. tu ovlast izrijekom dobiva i ovlaštena službena osoba jedinice lokalne samouprave. To govori o intenciji zakonodavca da se upravo odredba članka 229., st. 3. kao i odredba „pripadajućeg“ prekršaja iz st. 7. istog članka, na odgovarajući način primjenjuju i na one prekršaje počinjene vozilima koji se sastoje u postupanju suprotnom ne samo zakonskim propisima, kao što je Zakon o sigurnosti prometa na cestama, nego i odlukama jedinica lokalne samouprave o uređenju prometa na njezinu području. To i potvrđuje da se i u ovom slučaju prekršaj ne može vezati objektivno uz vozilo, nego subjektivno, dakle uz počinitelja prekršajne radnje – tumači dr. sc. Marin.

image
Božo Radić/Cropix

Odgovornost rent-a-car društva ili obrta, uključujući i prekršajnu, mogla bi se odnositi na nedavanje informacije osobi koja unajmljuje vozilo o postojanju ograničenja/zabrane prometovanja u određenoj zoni, za što bi pretpostavka prekršajne odgovornosti bila da je za kršenje te obveze odlukom jasno propisana prekršajna sankcija – novčana kazna. Mogla bi se, pro futuro, nametnuti odlukom i obveza rent-a-car društva da osigura da, prilikom sklapanja rent-a-car ugovora i preuzimanja vozila, unajmitelj vozila potpisanom izjavom potvrdi da ga je rent-a-car društvo upoznalo s takvim ograničenjima – kaže profesor na Katedri za pomorsko i općeprometno pravo.

– Ako takve potpisane izjave nema, valjalo bi smatrati da rent-a-car nije izvršio tu obvezu. Mislim da za eventualno i prekršajno sankcioniranje neizvršenja upravo te obveze informiranja, kao i za formaliziranje ispunjenja i dokazivanja te obveze, postoji javni interes i da je on na izvjestan način „sadržan“ u okviru javnog interesa za uređenjem održivog prometa na navedenom specifičnom području grada Dubrovnika – naveo je dr. sc. Jasenko Marin.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. svibanj 2026 10:47