Tomislav Paviša: Projekt podzemne akumulacije Ombla jedino je pravo rješenje za pitku vodu u Dubrovniku

Stanje s pitkom vodom na dubrovačkom području naizgled je nepromijenjeno, bolje rečeno, još uvijek je na čekanju.

No, mutna voda u čaši nakon svake obilnije kiše podsjeti nas na to da problemi nisu ni izbliza riješeni. Osim što je kvaliteta voda izravno ugrožena blizinom deponija, u skoroj budućnosti pojavit će se i problem nedovoljne količine vode, upozorava Tomislav Paviša, diplomirani inženjer građevinarstva i dugogodišnji sudionik u izgradnji hidrotehničkih objekata u krškom terenu.

– Nakon završetka izgradnje hidroenergetskih objekata sustava HE na Trebišnjici i HE Dubrovnik, uspostavljeno je današnje, poboljšano stanje režima malih voda na glavnim izvorima pitke vode u Dubrovniku, jer su zbog nekontroliranih gubitaka vode iz akumulacija i tunela znatno povećani njihovi prirodni minimumi. No, zbog nužne sanacije procurivanja vode u bokovima brane Gorica, koja se nalazi neposredno uzvodno od Trebinja, uspostavljeno stanje u idućem će se razdoblju znatno pogoršati – kaže Paviša.

– Budući da se slijevna područja ovih izvora gotovo u potpunosti nalaze na području susjedne države Bosne i Hercegovine, sve promjene koje u tom prostoru nastaju vrlo je teško kontrolirati – upozorava dubrovački stručnjak za podzemne vode. Zato se, po njegovu mišljenju, izgradnja podzemne akumulacije Ombla nameće kao jedino rješenje, kako za osiguranje dovoljnih količina vode za buduće potrebe, tako i za osiguranje današnje visoke kvalitete vode i sprječavanje svakog incidentnog onečišćenja.

Režim srednjih i malih voda

Nakon završetka izgradnje hidroenergetskih objekata HE Trebinje 1, HE Dubrovnik i CHE Čapljina, došlo je do značajnih promjena u režimu srednjih i malih voda jer je glavnina tunelom HE Dubrovnik preusmjerena u Župski zaljev, a ni male vode Trebišnjice više ne mogu doći do Omble jer je u njezinu koritu izgrađen betonski kanal, objašnjava ovaj građevinski inženjer.

– Korito Trebišnjice danas je regulirano i pretvoreno u kanal koji je obložen tankom betonskom oblogom, čime je u potpunosti spriječeno gubljenje vode kroz ponore. Time je osiromašen ukupni bilans voda na priobalnim izvorima dubrovačkog područja i na lijevoj obali donje Neretve – govori.

Čovjek bi pomislio da je stoga sreća da postoji izvor Omble, ali kako upozorava Tomislav Paviša, taj je izvor loša iznimka, najprije zbog povremenih pojava vode velike mutnoće, koja se uvijek pojavljuje nakon kiša velikog intenziteta, te zbog njezina prostorno nejednolikog rasporeda na slijevu, a posebno zbog postojanja dolomitske barijere koja slijevno područje izvora dijeli na dva dijela, u kojima vladaju različiti hidraulički uvjeti tečenja, u usporedbi s ostalim velikim izvorima u kršu Dinarida, kaže.

– Koliki utjecaj na kvalitetu vode u krškom terenu može imati prekogranično zagađenje, najbolje pokazuje primjer izvora Timava, koji je bio glavni izvor za vodoopskrbu grada Trsta. Morao je biti napušten zbog zagađenja iz urbaniziranog područja susjedne zemlje u zaleđu preko površinskih vodotoka koji su na kraju toka ponirali. Hoće li se ubrzanom urbanizacijom neposrednog zaleđa u susjednoj državi i na Ombli ponoviti isti scenarij? – pita se inženjer Paviša.

Da se isti scenarij ne bi ponovio na Ombli, pa u konačnici još bio i zatvoren umjesto Grabovice (!), inženjer Paviša ponavlja već više puta izrečen prijedlog o podzemnoj akumulaciji.

– Zbog mogućnosti akumuliranja i racionalnog upravljanja velikim zalihama pitke vode, podzemna akumulacija je najjeftinije rješenje, bez pogonskih troškova i troškova održavanja uređaja – ističe dugogodišnji konzultant i zagovornik izgradnje podzemne akumulacije.

– Podzemna akumulacija dugoročno osigurava standardnu kvalitetu pitke vode i sprječava svako incidentno onečišćenje, jer će se izdizanjem vodozahvata na veću visinu u zaleđu izvora aktivirati prirodni taložnik velikog volumena. U izdignutim dijelovima podzemne akumulacije voda će protjecati značajno smanjenim brzinama, dok će istovremeno kod nadolaska većeg vodnog
vala, na izvoru ona i dalje biti povremeno zamućena i onečišćena. Najbolji primjer kako se to događa jest pojava slapova bistre vode znatno iznad izvora Ombla u studenom 2011 godine. Kao što je krajem 19. stoljeća bilo potrebno izgraditi današnju branu i mlin da bi se voda Omble odvojila od mora i time mogla koristiti za vodoopskrbu, tako je danas potrebno izgraditi mnogo veću branu da bi se vodozahvat za pitku vodu mogao izmjestiti iz baznog toka u zonu usporenog tečenja, u špilji smještenoj na većoj koti, i time vodu zaštititi od svakog današnjeg i budućeg onečišćenja te trajnog zagađenja – ističe Tomislav Paviša.

Prirodni taložnik

– Primjere ovakvog modela prirodnog taložnika susrećemo kod mnogih izvora koji su smješteni znatno iznad razine mora, i time u zaleđu imaju velike taložnike, a u okolici Dubrovnika dobar je primjer Konavoska ljuta – Konavoski dvori, čija se voda skoro nikad ne zamuti, ali i voda iz podzemne akumulacije koja se povremeno i vrlo kratko stvori na višim visinama i koja se preko slapova niz karbonatni strmac iznad Omble prazni u more – kaže Paviša, pa se vraća na temu sanacije brane Gorica, koja će neupitno utjecati na izvor Omble.

– Zbog izvođenja sanacijskih radova u zoni lijevog boka brane Gorica, posljednje tri godine izdašnost Omble i Duboke ljute sve se više smanjuje, a konačna vrijednost minimalnih protoka moći će se utvrditi tek nakon završetka svih sanacijskih radova – mišljenja je. – Stoga dubrovačkoj regiji slijedi neizvjesno razdoblje jer se sanacijski radovi u zoni brane Gorica moraju nastaviti, s obzirom na to da je ugrožena stabilnost tunelske cijevi i bokovi brane, a to će prouzročiti velika smanjenja minimalnih protoka na Ombli i Dubokoj ljutoj – ističe inženjer Paviša.

– S obzirom na to da će se stanje na Dubokoj ljutoj znatno poboljšati tek nakon završetka izgradnje drugog dovodnog tunela HE Dubrovnik, trebalo bi odmah pokrenuti projekt povezivanja vodovoda Duboka ljuta s izvorom Ombla. Smanjenje dotoka iz akumulacije Gorica znatno će smanjiti i minimalne vode Omble. I kad bi se gubici u zoni brane potpuno zaustavili, stogodišnji minimalni protok Omble smanjio bi se približno na kapacitet crpne stanice u Komolcu – kaže Tomislav Paviša, te dodaje da se raspoloživi višak vode Duboke ljute, u odnosu na 2011. godinu, smanjio za 75 posto.

Zbog sanacije oštećene betonske obloge na dovodnom kanalu od Trebinja do Zavale u Popovu polju, koja je završena koncem 2017., te zbog iznadprosječne suše, raspoloživi višak Omble, u odnosu na 2016. godinu, smanjio se za više od 50 posto, upozorava.

Susjedne države

Kako sanacijski radovi na objektima u susjednoj državi nisu završeni jer se moraju izvoditi u sušnom razdoblju, u idućim godinama u dubrovačkoj regiji neminovno će doći do dodatnog smanjenja izdašnosti glavnih izvora, siguran je stručnjak u vezi s ovim pitanjem.

Jedina su trajna rješenja za dugoročno osiguranje dovoljnih količina pitke vode, kako navodi dubrovački građevinski inženjer, izgradnja podzemne akumulacije Ombla i spajanje na akumulaciju Gorica, nakon izgradnje novog dovodnog tunela HE Dubrovnik II faza.

– Kad se sanacijski radovi na brani Gorica u Trebinju u potpunosti završe, u razdoblju većih suša, uz uvjet da se gubljenje vode u potpunosti zaustavi, preljev na izvoru Ombla kakav danas poznajemo povremeno će skoro presušivati – najavljuje Paviša, te navodi primjere gdje izdašnost izvora nije mogla zadovoljiti narasle potrebe za vodom, nego je vodu trebalo uzimati iz postojećih ili novoizgrađenih akumulacija – Istarski vodovod, Regionalni vodovod Hrvatskog primorja, Vodovodni sustav Omiš – Brač – Hvar – Šolta, Regionalni vodovod Makarskog primorja.

– Neizvjesnost treba što prije otkloniti, a realnost je takva da se odgovorni u dubrovačkoj regiji moraju suočiti s problemom i djelovati bez odgađanja. Pritom treba ponoviti stav stručnjaka dobrih poznavatelja ove problematike iz susjedne države, koji u stručnom članku opravdano upozoravaju: "Izrada injekcione zavjese na profilu brane Gorica će se i ubuduće odvijati fazno.
Značajne rezultate treba očekivati tek po završetku zadnje faze, čime će doći u pitanje opstanak mnogih izvora direktno zavisnih od procjednih voda iz akumulacije Gorica." (Časopis Vodoprivreda Beograd, 2012. g.) – kaže Paviša.

– Za osiguranje dovoljno pitke vode, zaštićene od incidentnih onečišćenja, projekt podzemne akumulacije Ombla jedino je realno rješenje koje imamo. Projekt HE Dubrovnik II faza povećat će izdašnost izvora Duboka ljuta, ali uz strateški rizik da vodom u akumulaciji Gorica i tunelima ne možemo upravljati samostalno. Da bi se u fazi pripreme izgradnje efikasno završile sve propisane procedure, oba projekta nužno je uvrstiti u strateške projekte Republike Hrvatske, jer osim hipotetske mogućnosti izgradnje postrojenja za desalinizaciju mora, dubrovačko područje nema realnih alternativnih rješenja – ističe dubrovački inženjer.

Filtar-postrojenja

– Pitka voda, odnosno interesi javne vodoopskrbe, uvijek su bili iznad svih ostalih interesa i takvi projekti moraju imati posebnu važnost jer je njihov doprinos strateškom javnom interesu nemjerljiv – naglašava, te se još jednom vraća na vječnu boljku dubrovačke pitke vode – odlagalište Grabovicu.

– Ako u vrlo kratkom razdoblju, kad je koncentracija suspendiranih čestica na Ombli najveća i kada se ona svakog sata mijenja, ne provedemo detaljnu kontrolu vode, nikada nećemo saznati kakva je onečišćenja sa sobom iznijela iz podzemlja. Kako se utjecaj deponija Grabovica sve više pogoršava, te kako urbanizaciju neposrednog zaleđa u susjednoj državi nije moguće spriječiti, povremena onečišćenja vode Omble će se nastaviti. Projekt izgradnje filtar-postrojenja, kada nisu istražena niti poznata povremena kemijska onečišćenja, može biti samo privremeno rješenje, jer kako to onečišćenje neće biti unaprijed poznato, a po sadržaju će najčešće biti promjenjivo, bit će vrlo teško na vrijeme ga uočiti i u tu svrhu tehnološki postupak uređaja stalno dopunjavati – ističe Tomislav Paviša.