"U 60. godini života, nakon teške bolesti, preminuo je Zlatko Ivić, hrvatski dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi i Crnih mambi. Riječ je o čovjeku kojeg su suborci i poznanici opisivali kao hrabrog ratnika, ali i čovjeka velikog srca, koji je kroz život nosio teške posljedice rata, ali nikada nije izgubio dostojanstvo ni ljubav prema Domovini.
Zlatko Ivić rođen je 1. prosinca 1966. godine, a cijeli svoj život ostavio je dubok trag među onima koji su ga poznavali. Kao dragovoljac, u najtežim trenucima hrvatske povijesti stao je u obranu zemlje, vođen čašću, vjerom i ponosom.
Nakon rata ostao je simbol snage, izdržljivosti i žrtve, čovjek koji je svoje rane nosio tiho, bez žaljenja, svjestan da je dao dio sebe za slobodu Hrvatske. Njegov odlazak ostavio je veliku prazninu među obitelji, prijateljima i suborcima, ali i trajnu uspomenu na čovjeka koji je živio za Hrvatsku i za nju dao najviše što je mogao", stoji u objavi "Sinova Domovine", Facebook stranice posvećene hrvatskim braniteljima.
Koliko je rat za obranu Dubrovnika bio težak, svjedoči i priča o Zlatkovu ranjavanju, o čemu je ostavio vlastito svjedočanstvo:
"U napadnim djelovanjima u oslobađanju Dubrovnika prilikom osvajanja neprijateljskog položaja, u čemu smo i uspjeli, u protunapadu minobacačima ranjen sam 26. 8. 1992. U toj akciji smo ranjeni nas sedmorica, a prijatelj Darko Babić je preminuo dva metra od mene. Da njega nije bilo, kao i ostale braće koji su riskirali, ja bih ostao gore, a to je ono što držim u sebi i s čim se nosim. Iskreno, istinito i pošteno", rekao je Zlatko te iznio podatke o posljedicama svoga ranjavanja:
"Jedna noga mi je kraća 2,5 cm, nastradao mi je desni bubreg, desno plućno krilo... Eto, sada živim kao 100%-tni invalid druge grupe i ne žalim se... Hodam. I sreća da hodam jer se mogu družiti s mojim suborcima. Samo s njima mogu popričati bez puno objašnjavanja, bez osude, bez gledanja ispod oka. Razumijemo se bez puno riječi. Trudimo se zajednički da naša priča ne zamre i ne utihne zauvijek, ali ne zbog nas, nego zbog onih kojih nema", govorio je Zlatko.
I kada je pričao o svom ranjavanju, pokojni Zlatko nije zaboravio napomenuti kako bi želio da održi i sjećanje na njegova suborca i brata po oružju Darka Babića, koji akciju u Dubrovniku, nažalost, nije preživio, prenosi portal Braniteljski forum.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....