Učenici u razredu Vinke Sušac zaista su posebni i zato im učiteljica prenosi znanje s posebnom pažnjom, strpljenjem i ljubavlju. Vinka je edukacijska rehabilitatorica te u Osnovnoj školi Lapad radi kao učiteljica u posebnom odjelu. U lapadskoj školi je počela raditi 2021. kao stručna suradnica, nakon godinu dana prešla je u OŠ Ivana Gundulića pa se vratila u Lapad.
Tijekom srednjoškolskih dana volontirala je tri-četiri godine u jednoj udruzi i nakon završene Ekonomske škole zaželjela raditi s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom te završiti studij u Mostaru. Nekad se za edukacijskog rehabilitatora rabio izraz ‘defektolog‘.
- Ljudi često imaju predrasude jer se ne susreću svi u svom okruženju s djecom u teškoćama u razvoju i s osobama s invaliditetom. Zato su često nesvjesni da i oni znaju biti jako zabavni, humoristični, da imaju osobine i karakter kao sva djeca. Volontirajući u udruzi, željela sam skinuti tu ‘stigmu‘, ‘etiketu‘ i ljudima dokazati da nije tako kako misle, započinje Vinka.
Nastava u ‘Veseloj učionici‘ kreće od 8 sati, djecu dovedu roditelji, svako ima svog pomoćnika u nastavi. Neke predmete pohađaju u posebnom programu kod Vinke, a neke po prilagođenom programu s drugom djecom u velikom razredu kako bi se njegovala inkluzivnost, ali i kako bi druga djeca razvila osjećaj empatije i bogatstvo različitosti. Udžbenici za neke predmete su prilagođeni, neki nisu, ali Vinka priprema materijale, radne listiće te se u nastavi koristi i novim medijima, raznim audiovizualnim alatima kako bi gradivo prenijela na što atraktivniji i prijemčiviji način. U razredu je pet učenika, dva petaša i tri šestaša. Kod Vinke imaju Hrvatski jezik, Matematiku, Prirodu, Društvo, Domaćinstvo, Informatiku i izvannastavne aktivnosti poput likovne grupe. Djeca dobivaju opisne i brojčane ocjene po prilagođenim kriterijima.
- Većinom uče iskustveno, treba im dati poticaj, nešto modelirati da bi shvatili bit, posebno kad objašnjavamo neke apstraktne stvari. Nema klasične provjere znanja, kontinuirano pratimo njihov razvoj, svakodnevno bilježimo napredak svakog učenika... Neko gradivo treba dulje ponavljati, neko kraće, fleksibilni smo, prilagođavamo se učenicima. Učimo i kroz zabavne aktivnosti, recimo kroz izradu rukotvorina kako bi učenici lakše usvojili gradivo, objašnjava Vinka.
Ne krije kako se i sama trebala boriti s vlastitim prevelikim očekivanjima.
- Znam da moji učenici puno toga mogu pa i puno tražim. Nekad možda imam previsoke kriterije, ali znam da to mogu, želim to izvući iz njih i dokazati da ta djeca mnogo toga mogu. Svijest okoline se promijenila, napredovala je u odnosu na prije 40, 50 godina. Iako još postoji stanoviti otpor, trudim se ‘srušiti‘ te ‘zidove‘ i pokazati da su djeca s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom sposobni za toliko stvari, uvjerena je Vinka.
Pitanje s kojim se često susreće vezano je uz osjećaj sažalijevanja.
- Ja to gledam posve drugačije, to su osobe koje imaju svoje osobine, nekad su tvrdoglavi, nekad odbijaju sudjelovati, nekad sudjeluju, kao i sva druga djeca. Jedina je razlika što oni svoje potrebe i želje iskazuju na drugačiji način. Znam da je svaka osoba za nešto sposobna, svako dijete ima neku ‘crtu‘ za nešto, nešto voli i u nečemu je bolje. Nitko nije savršen u svemu! Nema sažalijevanja, samo velika empatija i razumijevanje jer znam kako izgleda svakodnevica te djece i s čime se suočavamo mi u školi, roditelji, pomoćnici..., govori Vinka te dodaje:
- Nekad je zahtjevno doprijeti do učenika, trudim se maksimalno, ali morate ‘kliknuti‘. Dijete vas ili voli ili odbija, a ako vas gleda kao uzor, trudit će se biti bolje, bit će motiviranije i uspjet će. S druge strane, učenici s teškoćama u razvoju sasvim drugačije izražavaju nezadovoljstvo... Svaki dan je novi izazov! Moram reći da mi je draže što sam učiteljica u posebnom odjelu a ne u stručnoj službi jer sam svaki dan s učenicima, svjedočim njihovom napretku, postoji kontinuitet... To jesu mali koraci, ali vidljivi, naglašava sugovornica.
Kod nje učenici nauče pisati, čitati, računati, značenje osnovnih pojmova, osnovno znanje kako bi kasnije mogli upisati srednju školu.
- Puno toga učimo, a presretna sam kad vidim da se učenici s kojima sam nešto učila lani i ove godine sjećaju toga. S petašima radim ono što sam lani radila sa sadašnjim šestašima i vidim da se sjećaju gradiva, to je fascinantno jer je kod takve djece veliki problem dugoročno pamćenje, neke stvari se urežu... I to mi je potvrda da ti učenici mogu! - poručuje Vinka.
Za roditelje također ima riječi hvale.
- Imamo izuzetno dobro suradnju i to je olakotna okolnost. Roditelji uvijek poslušaju što im se sugerira, imamo učenike koji teže komuniciraju pa doma ne mogu prenijeti što je bilo na nastavi i što trebaju napraviti doma pa s roditeljima svakodnevno komuniciram što smo radili, što treba napraviti, na što treba obratiti pažnju, je li se po nečemu isticalo ponašanje njihovog djeteta tijekom nastave i često dobijem povratnu informaciju koja je jako korisna. Ta iskrena komunikacija je preduvjet da uspijemo, da napredujemo, opisuje Vinka kojoj su kao i njezinim učenicima od ogromne pomoći i pomoćnici u nastavi, posebno kod zadržavanja pažnje i koncentracije tijekom nastave.
- Kao i kod druge djece, i ovdje su najveći izazovi pažnja i koncentracija, nekad se teže usmjeravaju na rad i sudjelovanje u nastavi. Kad padne motivacija, imamo razne igre kao što su puzzle, učenici to vole i to im bude poticaj za rad. No, zaista se trudim održati disciplinu u razredu jer minimalna digresija, šuškanje ili priča učenicima remeti pažnju i koncentraciju. Kad radimo onda radimo, a kad se zabavljamo onda se zabavljamo. Također, izazovne su socijalne interakcije s drugom djecom, ali stručna služba radi radionice prihvaćanja različitosti tako da se razvija razumijevanje, govori edukacijska rehabilitatorica.
Napominje kako je Grad Dubrovnik omogućio opremanje nove učionice za rad s učenicima s teškoćama u razvoju a posebno je korisna snozelena soba.
- Kolokvijalno je nazivamo ‘senzornom sobom‘ i ona nam dosta pomaže. Nije to tipična senzorna soba gdje dijete uz pomoć terapeuta ima ciljane aktivnosti, ovdje, kad se učenik uznemiri, ako vrišti, pokaže autoagresivno ili agresivno ponašanje, potrebno je da se smiri, da svu tu nakupljenu energiju usmjeri... Pomoćnik u nastavi je s učenikom, a učenik odabere aktivnosti, nešto što mu najviše odgovara. Nekad to traje 10, nekad 15 minuta i onda se vrati na nastavu, otkriva Vinka.
Zadovoljna je radnim mjestom, a u poslu voli svakodnevnu interakciju s učenicima.
- Uvijek mi je iznova fascinantno kako moji učenici razmišljaju, kako uče, uvijek tražim neke načine kako im nešto pokazati, prilagoditi... Papirologija uzima puno vremena pa rad s djecom nekad, nažalost, padne u drugi plan. Djeca uzvrate ljubav, vole zagrliti, vole tu bliskost... Veoma su povezani u razredu i potičemo ih da pomažu jedni drugima, ako netko plače ili je tužan oni znaju da prijatelja trebaju zagrliti, utješiti... Pokazuju emocije i prema odraslima i prema vršnjacima, govori Vinka.
Kao i svaki, tako i ovaj posao zna iscrpiti, a slobodno vrijeme koristi za šetnje i izlete u prirode, bude sporta, druženje s prijateljima, društvene igre, kvizovi... U učionicu se Vinka vraća opet puna elana spremna za nove korake u usvajanju znanja, da im bude vjerni pratitelj kroz najljepše životno doba - pratitelj, učitelj, prijatelj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....