Naša kći je danima nosila bombu u sebi, koja je mogla svaki trenutak eksplodirati. Uvjeravali su nas da je sve u redu, a mi smo vidjeli da nije. Unatoč tome, osim što su napravili propust pri svakom pregledu, nakon otpusta iz bolnice isti dan smo se vratili natrag kako bi joj pomogli, pri čemu su nam istu pomoć odbili pružiti. Nije jela, bila je u vidno lošem stanju, pod temperaturom i klonula. Na životu ju je umjetno održavala infuzija, jer je to jedino što su joj tijekom hospitalizacije pružili. Naravno da smo svjesni svoje odgovornosti kao roditelji. Ali kako je moguće da nije bilo propusta u liječenju? Kako kada su u Zagrebu iz grla moje jednogodišnje kćeri izvadili komad igračke veličine tri puta tri centimetra i podvrgnuli je hitnom zahvatu kako bi joj spasili život. Kako nije bil...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....