StoryEditorOCM
S mora i krajaoštra poruka

‘Dolazim na more i sa samohranom mamom jedem paštetu na plaži, nemamo novca za nešto više. Zašto vam to smeta...?‘

Piše DALMACIJA SD
25. siječnja 2026. - 18:16

Mnogi Dalmatinci kukaju kako im je sezona loša jer im dolazi puno "paradajz-turista" ili "pašteta-turista". Po njihovu mišljenju, u Hrvatskoj nisu dobrodošli oni koji ne jedu hranu u restoranima, alergični su na turiste koji kupuju paštete, kruh, pome i tako idu na plažu. A i sami zaboravljaju da su to i oni radili u djetinjstvu i da je to baš jedna od najboljih slika odmora: neopterećeno guštanje u moru, kruhu s toplom paštetom, domaćom rajčicom sa soli i na kraju sve začinjeno hladnom lubenicom. E, nema boljeg.

No neki Dalmatinci ostavili bi te gušte za sebe, a turistima bi dali da jedu jedino u restoranima. 

Jedna djevojka ima poruku za takve... 

– Ja sam odrasla sa samohranom majkom, živjeli smo bez ikakve financijske pomoći od bilo koga. Moja je mama puno radila da mi osigura sve, pa i more jednom godišnje. I meni je bilo potpuno normalno da ponesemo hranu na more jer nam je jedino tako mogla omogućiti putovanje. Nikad nisam mislila da je nešto u vezi s tim pogrešno. Svrha je putovanja da se uživa u tom mjestu, upoznaju novi ljudi, vide novi krajolici, a nije poanta u tome da se ide po restoranima i potroši novca koliko je i sam put koštao – navodi ova djevojka, zaključujući da će i dalje ići na put kao "paradajz-turist"...

I sami pogledajte video ove cure: 

Kako je nastao pojam ‘paradajz-turisti‘: Jugoslaveni koji su kuhali ajvar u Grčkoj

Danas izraz “paradajz-turisti” izaziva podsmijeh među ugostiteljima i stanovnicima jadranskih destinacija. Njime se opisuje tip turista koji dolazi na more s punim prtljažnikom hrane – od mesnih prerađevina do grickalica – i jedva da koji euro ostavi u lokalnim restoranima i trgovinama. Takvi putnici u restoranima znaju naručiti samo bocu mineralne vode, a obroke jedu isključivo na plaži, pod suncobranom i iz rashladne torbe.

No izvorna priča o “paradajz-turistima” posve je drukčija. Pojam se pojavio tijekom 80-ih, a odnosio se na jugoslavenske, ponajprije srpske turiste, koji su tih godina počeli masovno odlaziti na ljetovanje u Grčku. Kako je objasnio novinar Dragan Gulić, ti prvi “paradajz-turisti” nisu bili ni siromašni ni škrti – naprotiv, uživali su u svemu što Grčka nudi, ali na svoj, osebujan način.

Za mnoge putnike iz tadašnje Jugoslavije pješčane plaže Halkidikija i Egejske obale bile su otkriće – nešto što kod kuće nisu imali, osim možda u Ulcinju. Ondje su primijetili da Grci često jedu na plaži ili čak ondje pripremaju obroke, što je u Jugoslaviji bilo neobično. Inspirirane time, srpske su majke počele nositi ručkove koje bi pripremile doma, a neke su ih nastavile kuhati i u Grčkoj – u lokalnim pekarnicama koje su, uz malu naknadu, znale posuditi pećnicu. Nakon toga bi cijela obitelj objedovala na plaži, s pogledom na more.

S vremenom se praksa “piknika na plaži” proširila i pretvorila u specifičan način ljetovanja. Grčka rajčica, paprika i patlidžan oduševili su Jugoslavene okusom i cijenom, pa su ih mnogi počeli kupovati u većim količinama kako bi ih ponijeli kući. Neki su čak kuhali ajvar na licu mjesta, u Grčkoj, pa se automobil pri povratku iz ljetovanja nerijetko vraćao pun poluproizvoda za zimnicu.

Tako su Grci počeli nazivati svoje jugoslavenske goste “paradajz-turistima” – ne zato što su štedjeli, nego zato što su uvijek za sobom imali svježe povrće, lonce, posude i veselje u pripremi hrane. Iako su sa svojim navikama trošili manje na ugostiteljske usluge, novac su ostavljali u trgovinama, kupujući robu koja je tada u Jugoslaviji bila skuplja ili teško dostupna – od traperica do kućanskih potrepština.

Izraz koji se danas koristi s negativnom konotacijom tako je izvorno opisivao hedoniste u pokretu – Jugoslavene koji su znali spojiti more, kulinarstvo i šoping u jedno neponovljivo iskustvo ljetovanja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. siječanj 2026 18:35