Pobjednice tradicionalnog ženskog maratona lađa je ekipa Siska. Njima je pošlo za rukom četvrti put pokoriti Neretvu i okititi se zlatnim medaljama. Na stazi dugoj desetak kilometara daleko iza sebe su ostavile ostalih šesnaest lađarskih posada. Na Neretvi je bilo više od 200 lađarica, koje su veslale svoj maraton koji se tradicionalno vozi dva dana prije glavnog Maratona, koji ove godine bilježi svoje 28. po redu izdanje.Maraton lađarica u dolini Neretve još je jednom potvrdio svoj status najveće i najatraktivnije veslačke manifestacije u regiji. Drugoplasirane su bile lađarice Zagreba a treće mejsto pripalo je lađarica MUP-a.
-Svi smo pobjednice -rekoše nam hrabre lađarice na startu ispod mosta u Metkoviću. Žega je malo opala, a maestral rashlađivao pa im je bilo lakše veslati.
Kada je lađarski top ispalio startni plotun krenuo je dvanaesti maraton lađarica - žensko natjecanje u tradicionalnim neretvanskim lađama, koje se vozi u dužini od desetak kilometara, od Metkovića do Opuzena. Pa iako je ruta duplo kraća od one “muške”, uzbuđenje i adrenalin nimalo ne zaostaju – dapače!
Nema više dilema – maraton nije samo za muškarce. Na Neretvi su danas na sceni lađarice, žene koje brišu granice, ruše stereotipe i pokazuju da snaga, upornost i timski duh nemaju alternativu. Nekad lancarice, danas lađarice u punoj snazi, zgrabile su vesla i zarezale kroz modrozeleno srce Neretve.
Dok drugi bježe prema obali i hladu, one treniraju. Ljeto zapraši, sunce prži, valovi rastu, a one, mlade i stare, domaće Neretvanke i uporne gošće, ne posustaju. Uz bok muškim kolegama rame uz rame, veslo uz veslo pokazuju što znači ženska upornost.
– Veslati se ne može bez podrške obitelji, otkrivaju nam lađarice neposredno prije starta u Metkoviću. I dok istežu mišiće i finaliziraju taktiku, šapatom si dobacuju:
-Važno je sudjelovati, nije važno pobijediti.
Među lađaricama su i salašarke iz Sombora. One kao i njihova muška ekipa tradicionalno sudjeluju na Maratonu lađa. Prepoznatljive su sa žutim cvijetom u kosi. Vhežbale su na Velikom bačkom kanalu, a sada veslaju na Neretvi.
Ali to ne znači da ne žele pobjedu. Adrenalin kuha, rivalstvo tinja, svaka ekipa sanja o tronu. Plasman među tri najbolja – to je svima prikrivena želja. Ali rijeka ne oprašta pogreške, a mjesto na postolju traži i snagu i srce.
Zanimljivo, nekad su žene veslale u suprotnom smjeru od Opuzena prema Metkoviću no to se brzo pokazalo kao prezahtjevno, gotovo neizdrživo. Danas, maraton se vozi “u normalnom smjeru”, ali ruta, iako kraća, ni najmanje nije lagana.
Valovi, vjetar, sunce, umor, sve je to dio ovog ženskog maratona. No, najjače oružje lađarica nije mišić, već duh zajedništva, hrabrosti i ljubavi prema rijeci.
Definitivno vodstvo ekipe lađarica Siska bilo je vidljivo već na izlazu iz Metkovića. Uz bok su im veslale lađarice Zagreba, čvrsto su držale drugu poziciju skoro do samoga cilja u Opuzenu.
Pobjednička ekipa lađarica Siska otkriva nam da veslaju tijekom čitave godine. Iza njih su brojni mokri i suhi treninzi na vodi i u teretani. U njihovom gradu se organizira i lađarski kup Svetog Kvirina koji je okupio brojne natjecatelje. Trenira ih zlatni veslač Matija Rakić pod vodstvom kapetanice Andre Borić i takva suradnja je urodila višegodišnjim pobjedama na Maratonima lađa.
Lađarice veslaju. Neretva drhti pod njihovim veslima. A mi im samo možemo reći – kapa dolje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....