„O, kakvo jutro, k‘o kap vode na dlanu, k‘o Mara Kasumova dok je divojka bila…“, dok sam se jutros spuštao „brzom cestom“ prema Splitu i gledao prema obzoru, glavom su mi se motale posljednje riječi legendarnog Kikaša u (još legendarnijima) „Prosjacima i sinovima“ Ivana Raosa, jer baš takvo je jutro bilo, bez oblačka, ma „k‘o kap vode na dlanu“. Obala se probudila uz „tanke“ dvoznamenkaste temperature zraka, a u Zagori, uz tek pokoji stupanj iznad nule, zamalo minus stoga je na tom području jutros trebala debela bunda. Fascinira razlika u temperaturi zraka između Splita i područja „iza Klisa“, gdje na svega 20-ak km udaljenosti u ovom razdoblju imamo razliku u temperaturi zraka i od nevjerojatnih 10-ak stupnjeva celzijusa što je doista impresivno. Naime, na malom ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....