Na Redditu se ovih dana povela rasprava koja je mnoge nasmijala, neke naljutila, a neke i ozbiljno potaknula na razmišljanje. Sve je krenulo od objave korisnika iz Dalmacije koji je, uz duhovite opaske i prepoznatljiv ležerniji ton, opisao svoj "radni dan" i otvorio temu koja očito pogađa živac mnogima. No iza tog humora krije se ozbiljno pitanje: kako se nositi s činjenicom da, što se više penješ na korporativnoj ljestvici – to manje radiš?
Dalmatinac koji je pokrenuo temu opisao je svoj "radni dan" kao niz kava, nekoliko mailova, ponešto priče o rukometu i Teams sastanak čija je tema – kad će biti idući sastanak. Plaća je dobra, kaže, ali elan je nestao, a pojavio se osjećaj krivnje i imposter sindrom: je li postao "uhljeb privatnog sustava", baš onaj tip ljudi kojima se rugao prije nekoliko godina?
Ovo je njegov post:
"Jučer san sidija na 3 kave, posla 4 maila, od kojih su 3 bila ‘može i LP‘. Bija je i ručak, tuna steak i crni rižot jer je petak. Malo san diskutira o rukometu i oćemo li proć do polufinala. Vrhunac dana mi je bija Teams sastanak na tematiku kada ćemo imat idući sastanak. Jel mene neko jebe? Para je dobra, ne bunin se, al izgubija san sav elan. Dođen u firmu, prošetan se po uredu, pozdravin sa svima i onda skrolan Reddit i MojPosao. Kao okej, razmišljan ja o poslu 24/7 i stalno nešto smišljan i implementiran da se poslovanje poboljša, samo šta mi fali ono doba kad san bija u rovovima s kolegama na minimalcu u borbi s klijentima. Osjećan groznu krivnju i imposter sindrom, jesan li ja obični parazit uhljeb, s kakvima san se ruga prije par godina i uvjerava da nikad neću postat? Uhljeb privatnog sustava? Moj posao bi besplatna verzija chatgpta radila jednako kvalitetno, ako ne i bolje. U srijedu san s druga dva menadžera na kavi komentira nezahvalne zaposlenike koji ne žele odradit prekovremene i ostat u firmi do 7 uvečer, kao zamisli bezobrazluka, a sve smo in pružili. Ja se u ton momentu mislin: jesu ova dva psihopata svjesna sebe ili fejkaju ovo proseravanje ka i ja? U ponediljak iman trosatni sastanak o alignmentn i enagagementu za prvi kvartal 2026. i svi čekaju moj strateški input, a ja ću razmišljat šta ću naručit curi s Aboutyou za Valentinovo. Utorak ni neću doć na posao jer moran po novi službeni auto. Bogte j***, koja sprdnja od života. Jel vas ima u ovoj situaciji, triba mi vaš strateški input. Jel rješenje pokrenit biznis sa strane? To mi se čini ka najispravnija solucija."
Komentari su, očekivano, eksplodirali. Jedan od najlajkanijih bio je čista sprdnja: "Oh no, my steak is too buttery" i varijacije na temu jastoga i odreska, uz poruku da sve zvuči kao "rage bait". Drugi su bili direktni: "Lost empathy", "Suffering from success", ili: "Prva mjesta za rezanje kad krene downsizing."
No dio ljudi prepoznao je stvaran problem, ne nužno nerad, nego promjenu vrste rada. Jedan komentator objašnjava da se na višim pozicijama često plaća znanje i sposobnost odlučivanja, a ne broj sati "u rovovima". Netko može danima izgledati kao da ne radi ništa, ali kad "zagusti" i nastane ozbiljan problem, upravo se od njega očekuje da prvi pronađe rješenje, smiri situaciju, pregovara i preuzme udarce od uprave, stakeholdera i klijenata. "Nekad netko mora biti meta", napisao je jedan korisnik.
U istom tonu javila se i žena koja je opisala vlastiti prijelaz iz faze preživljavanja u fazu veće autonomije: prije je radila za minimalac uz doktorat i "svaku slobodnu minutu", a danas, kad je posao apstraktniji, javlja se praznina. Poanta je da mozak teško prihvaća novu logiku: vrijednost rada više nije u vidljivom naporu, nego u smjeru, odgovornosti i odlukama.
Najzanimljiviji dio rasprave, međutim, nije bio "je li lik parazit ili genijalac", nego šira slika: koliko nas je zapravo odgojeno da se osjećamo krivima ako ne "rintamo". Neki su otvoreno napisali da je problem identitet – ljudi se definiraju radom, pa kad dođe mirniji period, nastane nelagoda.
Drugi su ga prozvali zbog manjka samosvijesti, podsjećajući na to da većina ljudi nema luksuz birati, dok su neki pokušali izvući konstruktivnu poruku: ako već imaš privilegij vremena, možeš ga koristiti pametno – u firmi pomoći onima niže, graditi nešto svoje ili se posvetiti nečemu izvan posla što daje smisao.
Kako se nositi s činjenicom da šta san višlje na korpo ljestvici to manje radin?
byu/Naive–Spinach–137 inaskcroatia
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....