Mletačka Republika (tal. Repubblica di San Marco) bila je pomorska i trgovačka republika koja se razvila oko grada Venecije u današnjoj Italiji. U Hrvatskoj je Mletačka Republika najpoznatija kao višestoljetna vladarica istočne obale Jadrana.
Mletačka Republika vladala je dijelovima Dalmacije od 15. do 18. stoljeća na području današnje Hrvatske. Od 7. do 14. stoljeća Mlečani su vodili ratove za prevlast nad istočnom jadranskom obalom, stekavši svoje prve posjede u 11. stoljeću.
Mletačka vlast nad istočnim Jadranom u potpunosti je učvršćena 1420. godine, kada je Dalmacija uključena kao geografska regija Stato da Màr (termin kojim su Mlečani označavali svoje prekomorske posjede). Uprava je bila organizirana kroz gradove kojima su upravljali kneževi, a nadzor je vršio generalni providur, koji je obično imao sjedište u Zadru.
Generalni providur obnašao je vrhovnu vlast u mletačkoj Dalmaciji i Albaniji (Boka Kotorska), u svojoj poziciji objedinjavao je civilnu, sudsku i vojnu upravu. Vršio je korespondenciju s mletačkom vladom, korespondenciju s podčinjenim mu providurima u drugim mletačkim gradovima, korespondenciju i održavanje diplomatskih odnosa sa susjednim državama, ponajprije s Osmanskim Carstvom, prvenstveno s bosanskim pašom u Sarajevu, ali i s Dubrovačkom Republikom. Imao je pravo donositi zakonske odredbe zvane terminacije, koje su imale zakonsku snagu te se nisu mogli ukidati, pa tako generalni providuri nisu mogli ukidati starije terminacije. Također je imao vrhovnu sudsku funkciju, iako su na njegove odluke mogle biti uložene žalbe mletačkim savjetima.
Nakon osmanskih osvajanja Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, do kraja 18. stoljeća, zemljopisni pojam Dalmacija sveo se na područje pod mletačkom vlašću. Godine 1797. Napoleon je raspustio Mletačku Republiku, a njezini dalmatinski posjedi pripojeni su Habsburškoj Monarhiji.
Ostavština Venecije u Dalmaciji golema je i vrlo značajna, ponajprije u kulturnom i umjetničkom području. Venecija je bila jedno od središta talijanske renesanse, kada je Mletačka Republika dominirala Dalmacijom, a mletačka Dalmacija uživala je u blagodatima te činjenice.
Od Jurja Dalmatinca (Giorgija Orsinija) do utjecaja na ranu suvremenu hrvatsku književnost, Venecija je svoju Dalmaciju učinila najzapadnije orijentiranim civiliziranim područjem Balkana, uglavnom u gradovima.
Neka arhitektonska djela iz tog razdoblja Dalmacije od europskog su značenja, a pridonijet će daljnjem razvoju renesanse: katedrala sv. Jakova u Šibeniku i kapela bl. Ivana u Trogiru.
Hrvatski se preporod, pod snažnim utjecajem mletačke i talijanske književnosti, temeljito razvio u primorskim dijelovima Hrvatske. Početak hrvatske književne djelatnosti u 16. stoljeću označio je dalmatinski humanist Marko Marulić i njegov ep "Judita", koja je nastala ugrađujući osebujne motive i događaje iz Biblije te prilagođavajući ih suvremenoj europskoj književnosti. Tijekom mletačke vlasti djeluju i Zadrani Petar Zoranić i Brne Karnarutić stvarajući temelje moderne hrvatske književnosti, dok je Šibenčanin Faust Vrančić jedan od najvećih izumitelja svoga vremena uopće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....