Snažno nevrijeme zahvatilo je u srijedu navečer otvoreno more sjevernog i dijela srednjeg Jadrana. Došlo je do potencijalno opasne pojave – meteotsunamija. Riječ je o dugim morskim valovima nalik tsunamiju koji ne nastaju zbog potresa, nego zbog naglih atmosferskih promjena.
Iako su takvi događaji rijetki, istočna obala Jadrana ubraja se među područja u svijetu koja su im posebno izložena, a upravo je u Hrvatskoj zabilježen jedan od najsnažnijih meteotsunamija ikad zabilježenih, piše N1.
Rijetki, ali opasni valovi
Meteorološki tsunamiji (meteotsunamiji) rijetki su, ali opasni dugi morski valovi koji imaju iste frekvencije i prostorne razmjere kao potresni tsunamiji. Za razliku od njih, meteotsunamiji nisu povezani s potresima, vulkanskim erupcijama ili podmorskim klizištima, nego nastaju zbog atmosferskih utjecaja, poput naglih promjena tlaka zraka, atmosferskih gravitacijskih valova, prolaska fronti, olujnih udara i sličnih pojava, navodi se na stranicama Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Atmosferski procesi koji ih pokreću najčešće su relativno slabi, a stvaranje izraženih valova u moru ovisi o rezonantnom prijenosu energije iz atmosfere u more. Pritom važnu ulogu imaju dvije vrste rezonancije: Proudmanova rezonancija i rezonancija luke.
Proudmanova rezonancija nastaje kad se brzina atmosferskog poremećaja podudara s brzinom dugih morskih valova, dok rezonancija luke nastaje kad se frekvencija dolaznih dugih valova podudara s frekvencijom vlastitih oscilacija (seša) u pogođenoj luci.
Kako nastaje meteotsunami?
Na prikazu procesa nastanka meteotsunamija vidi se da brojni atmosferski gravitacijski valovi (prikazani mjehurićima) nastaju na granici nestabilnog i stabilnog sloja atmosfere, na područjima s izraženim smicanjem vjetra. Promjene tlaka zraka na površini, koje predstavljaju manifestaciju tih gravitacijskih valova, stvaraju duge morske valove koji se mogu dodatno pojačati kroz nekoliko procesa: Proudmanovom rezonancijom – zbog podudaranja brzine dugih morskih valova i atmosferskog gravitacijskog vala; pojačanjem na kontinentalnom plićaku (shoaling), i rezonancijom luke – kad se frekvencija dolaznih dugih valova podudari s vlastitim frekvencijama luke.
Dolazni morski valovi mogu se tako pojačati i više od stotinu puta prije nego što kao razorni meteotsunami udari u obalu.
Gdje se pojavljuju meteotsunamiji?
Razorni meteotsunamiji zabilježeni su u Japanu, Španjolskoj, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi, u Kini, na istočnoj obali SAD-a te na brojnim drugim lokacijama.
Istočna obala Jadrana jedno je od područja u svijetu posebno ugroženih meteorološkim tsunamijima.
Štoviše, najjači zabilježeni događaj na Jadranu – velika poplava u Veloj Luci 21. lipnja 1978. godine – vjerojatno je i najjači poznati meteotsunami u svijetu. Tada su se iznenada pojavili valovi nalik tsunamiju, visoki do šest metara (od doline do vrha vala) i s razdobljem od oko 20 minuta. Posljedice su bile jedna od najvećih prirodnih pomorskih katastrofa u novijoj hrvatskoj povijesti. Procijenjena šteta iznosila je sedam milijuna američkih dolara, što je tada činilo četvrtinu godišnjeg prihoda cijelog otoka Korčule.
Osim velike poplave u Veloj Luci, u Jadranskom moru zabilježen je niz drugih meteotsunamija – od onih sačuvanih samo u lokalnim predajama do događaja koji su detaljno znanstveno istraženi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....