U Hrvatskoj je 25. svibnja, odnosno nekadašnji "Dan mladosti", koji se kao navodni rođendan Josipa Broza Tita slavio u bivšoj SFRJ, standardno obilježen u Kumrovcu, a ljubitelji lika i djela druga Tita obišli su i njegov grob u Beogradu.
U beogradskom mauzoleju jugoslavenskog predsjednika, poznatijem pod imenom Kuća cvijeća, pažnju posjetitelja privukao je Dalmatinac Ante Dadić (103), jedan od najstarijih živućih partizana. Odjeven u majicu s likom Josipa Broza Tita, polako je stigao do grobnog mjesta i položio cvijeće, nakon čega se kratko zadržao u tišini.
Njegov dolazak nije prošao nezapaženo, a mnogi su mu prilazili kako bi ga pozdravili ili se fotografirali s njim. Nakon što je položio cvijeće i kod groba Jovanke Broz, nastavio je polako hodati kroz prostor Kuće cvijeća.
"Prije rata sam teško živio, a kruha sam se najeo tek kad sam otišao u partizane", rekao je kratko dok su mu se prolaznici približavali i fotografirali ga tijekom posjeta.
Ante Dadić rođen je u Kaštel Sućurcu, a partizanima se pridružio s 18 godina, 12. travnja 1942. Kao i mnogi Dalmatinci, u redove Narodnooslobodilačke borbe otišao je priključivši se Dalmatinskoj brigadi na planini Dinari. Nakon toga prošao je i pakao Neretve i Sutjeske – rekao je o Dadićevu životnom putu predsjednik beogradskog SUBNOR-a Bora Ercegovac u povodu Dadićeva 100. rođendana 2024. godine.
Ante je jedan od rijetkih živućih ljudi koji u svojem sjećanju ima uspomene na bitku na Neretvi 1943., kad je u Jablanicu stiglo oko 3000 ranjenika. Partizani su u glasovitoj bitki za ranjenike nanijeli velike gubitke Talijanima, probili obruč koji su činili vojnici Sila osovine i neke četničke jedinice, te nakratko oslobodili dio Hercegovine i Crne Gore.
Uslijedila je još teža bitka, ona na Sutjesci, u jugoistočnoj Bosni, gdje je Dadić pristupio Prvoj proleterskoj brigadi. Na Sutjesci je Dadić i teško ranjen. Život mu je tada spasila poznata liječnica Saša Božović, autorica knjige "Tebi, moja Dolores". Djelo je to o tragediji jedne majke, u čijem se stradanju ogleda stradanje cijelog naroda.
Kraj rata Dadić je dočekao u Karlovcu, a zatim je radio u Korpusu narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ), a kasnije pri MUP-u na zaštiti područja uz granicu s Rumunjskom i Bugarskom. U mirovinu je otišao 1985. godine i živi u Barajevu, beogradskom prigradskom naselju. KNOJ je bio oružana vojna formacija koja je djelovala kao produžena ruka OZNA-e.
A evo i nekih od komentara na Facebook objavu o Anti Dadiću u Kući cvijeća:
– Naklon do zemlje, Starino!
– Mnogi su tada izgubili kruh, jer ste im ga vi oteli.
– Živjeli su dobro jer su pokrali imovinu onih koje su ubili. To su razbojnici! Žalosno je to čime se hvali.
– Ante, obiđeš li jame?
– Svaka Vam čast! Respekt i moje duboko poštovanje, gospodine Ante. Bravooo bravooo bravooo, moj Splite, moja Dalmacijo. Ponosna sam na moju Dalmaciju i moje Dalmatince. Smrt fašizmu i svim veleizdajnicima naroda.
- Svaka čast Ante. Mnogi bi to uradili da nisu postali seronje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....