Liječnici su slažu - strah dalmatinskih baka nije bezrazložan niti je mit; bile su u pravu, propuh je opasan!

To su stravične opasnosti, tako su nas barem učile i plašile naše bake, babe, none i majke, a ponekad i neki muški član familije. Radilo se o promaji ili propuhu, zavisno od toga kako su nas učili govoriti, odnosno kako se u čijem okruženju govorilo.

I dok je hrvatski izraz "propuh", onaj drugi, "promaja", koji nije hrvatski izraz, bio je također ustaljen u splitskom govoru. I moglo ga se čuti na svakom koraku, jer se onda nije "mirilo metron" je li netko rekao promaja ili propuh, ijada ili tisuća... Onda su ljudi govorili kako su naučili.

I ta stravična opasnost od promaje-propuha visila nam je ka‘ Damoklov mač nad glavom, jer smo stalno morali slušat "ne stoj na promaji", "zatvori ponistre, promaja je", "priladit ćeš se, dobit ćeš upalu pluća i nemoj onda plakat", "mokar si, obriši se, promaja je"..., i to je bio svakodnevni folklor koji nismo mogli izbjeći. Bila je to strašna pošast, u ono doba jedna od najstrašnijih i vjerojatno najdosadnijih, jer su nas svi opominjali na promaju ili propuh.

Zatvaraj ponistre!

I generacije prije živjele su u groznom strahu od toga, zapravo od malo vitra, jer onda nije bilo klimatizacijskih uređaja, već si triba, da bi se liti malo rashladija, otvorit sve ponistre u kući, da uđe malo bave. I kada bi to učinija, učinija si grozno nedjelo. Svi bi počeli revat kako je promaja-propuh, kako će se svi u kući razbolit, kako će ih uvatit bol u škini (kostima), kako će kašljat, slinit... i mora si zatvorit ponistre jer bi u kući nasta rat.

I te promaje-propuha su se bojali svi Dalmatinci, a taj se straj održa i do danas, jer i danas se govori o strašnoj pošasti promaje-propuha.

No, ima i onih koji misle da je promaja dobra stvar, jer svako malo, a pogotovo u doba gripe ili ne daj Bože covida, triba malo provitrit kuću. Dobro je otvorit ponistre kada se u kući kuva, duže, za kišnih dana boravi u zatvorenom prostoru ili nešto zasmrdi. I onda je poželjno otvorit ponistre, pače, to je pod obavezno.

Tada kada bi se promaja namjenski radila, onda su stariji članovi kućanstva tirali nas dicu u one sobe di su ponistre bile zatvorene, jer bi se na promaji ili propuhu mogli razbolit. Jer ne valja stat na vitru.

Već odavno se taj strah ismijava i kaže se da triba provitrit prostorije i da je boje stat na vitru nego trpit zagušljive prostore. S druge strane, paničari od promaje-propuha kažu kako "malo smrada nije nikoga ubilo, a promaja je ubila puno ljudi". Kako ne znamo nikoga koga je promaja ili propuh ubija, jer ni u jednoj šoneti nikad nije pisalo da je neko umra od promaje ili propuha, odlučili smo s medicinskog stajališta "ispitat" koliko ima osnove u straju od promaje ili propuha, odnosno je li se od toga umire...

Što je uopće to gibanje zraka? Kako nastaje? Je li cirkuliranje svježeg zraka uopće opasno za ljude i u kojim slučajevima?

Slavenska mitologija

Tko zna, možda je strah od vitra, propuha ukorijenjen još iz slavenske mitologije. A tamo je bog vjetra i šume Stribog bio neumorni putnik, koji se lako prebacivao s jednog mjesta na drugo. Zbog toga je zamišljen kao moćni, strelovit vjetar, a budući da se pojavljivao ponekad silovito i razorno, a ponekad blago i plodonosno, pripisivan mu je nestalan karakter, koji je prelazio od bijesa do dobroćudnosti.

Zimi se iskazivao nemilosrdno, zamrzavao je vodu, nanosio snijeg..., a u proljeće je radovao ljude, šaljujući im na krilima povjetarca boginju Vesnu koja im je darivala nov život, raskošnu ljepotu, zaodjenuvši okolinu u zeleno, cvjetno, mirisno rublje.

I možda zaista od tada postoji strah od vjetra, od promaje-propuha, jer gdje ima vjetra, ima i promaje-propuha. Međutim, naše bake, virujen, nije bilo briga za Stribora ili Vesnu, već ih je jedino bila briga oće li nas promaja-propuh priladit, zakočit škinu ili ne daj Bože ubit. 

Je li strah od propuha ili friške arije utemeljen ili je to samo u glavama ljudi, upitali smo prof. dr. sc. Ivana Urlića, poznatog hrvatskog neuropsihijatra. Za početak nas je zanimalo jesu li i njega njegovi roditelji, bake i djedovi upozoravali na propuh...

- Naravno da jesu i uvijek su mi govorili kako se moram čuvati tog "smrtonosnog, pogibeljnog" prijetećeg vjetra. Bili su ponekad i dosadni i nisu me baš uspjeli svaki put uvjeriti da su u pravu i da se moram čuvati propuha - kazuje dr. Urlić.

Je li taj "povijesni" strah utemeljen?

- Taj strah od propuha je utemeljen, jer je nastao iz viševjekovnog iskustva da lako dođe do prehlade, prehlada lako prijeđe u upalu pluća, a boriti se s upalom pluća do otkrića antibiotika bila je gotovo nemoguća misija. Protiv upale pluća bilo je vrlo teško boriti se. Da bi se oboljelom ili temperaturom zahvaćenoj osobi spustila visoka temperatura, pokrivalo ih se plahtama namočenima u hladnoj vodi ili se trljalo bolesnike rakijom.

Rakije, rakije, amo....

Rakiju su i naše bake i majke koristile za spuštanje fibre.

- Da, pa i danas se rakija upotrebljava za skidanje visoke temperature. Zašto rakija? Zato što je alkohol, a alkohol hlapi i što je podloga toplija, to on brže hlapi, odnosno oduzima temperaturu toj podlozi. Zašto se stavljala rakija na zglobove? Pa iz jednostavnog razloga jer su lako dostupni, zavrnu se rukavi ili nogavice, a i dosta su prokrvljeni. Znalo se djetetu namazati i cijelo tijelo rakijom kada mu temperatura nije mogla pasti.

Propuh je posebno opasan kada na tom "strašnom" vjetru stoji osoba koja je oznojena?

- Da, kada je koža mokra, onda se ona suši, s jedne strane iz topline tijela, a s druge strane izvana hladnim strujanjima zraka i na taj način se podloga hladi. Kako su mišići ispod kože povezani refleksnim lukom, oni se stisnu i dođe do, recimo, ukočenja vrata. Dakle, "strašni", "pogibeljni" strah od propuha je opravdan - kaže prof. dr. sc. Ivan Urlić.

O promaji smo razgovarali i s poznatim hrvatskim pulmologom dr. Vidom Popovićem iz KBC-a Split.

Šta je to propuh ili promaja?

- Propuh je strujanje zraka kroz zatvoren prostor (npr. otvoren prozor + vrata) koje stvara jači lokalni tok zraka. U narodu je od davnina uvriježeno kako propuh uzrokuje prehladu. Istu uzrokuju virusi, a ne strujanje zraka. Tako da ne možemo “uhvatiti virus” samo zato što sjedimo na propuhu.

Bol u vratu

Ipak, izlaganje propuhu, odnosno hladnijem zraku može imati lošiji utjecaj na zdravlje ljudi. Ako hladan zrak puše direktno u vrat, leđa ili glavu, zbog refleksnog stezanja mišića može doći do ukočenosti mišića te se može posljedično javiti bol u vratu ili leđima.

Isto tako izlaganje hladnom zraku može izazvati osjećaj boli u uhu, može potaknuti glavobolju te pogoršati tegobe u vidu sinusitisa. Stalno strujanje zraka kojem smo izloženi (npr. iz klima-uređaja) može isušiti nos i grlo i tako smanjiti lokalnu obranu sluznice, zbog čega se olakšava ulazak virusa u gornji respiratorni trakt.

U mnogim balkanskim, srednjoeuropskim i mediteranskim kulturama propuh se smatra opasnim - veli dr. Popović.

Odakle proizlaze ta iskustva?

- To proizlazi iz iskustva s naglim bolovima nakon izlaganja, miješanja uzroka prehlade (virus + hladnoća) te generacijskog prijenosa toga vjerovanja. Naravno, propuh ima i dobrih strana jer provjetravanje smanjuje koncentraciju virusa u zatvorenom prostoru, poboljšava kvalitetu zraka te smanjuje vlagu i plijesan - zaključio je dr. Vide Popović.

Znači majke i bake su i ovaj put bile u pravu. Ipak triba slušat starije, jer ono što mladi znaju danas, stari su odavno zaboravili.