Metkovac se prisjetio i pobudio nostalgiju: ‘Kada sam nalijevao prvu taracu, 39 sugrađana mi pomoglo. A danas?‘

Na Facebook stranici "Metkovske zajebancije" osvanula je neobična objava. Naime, u njoj se autor sa sjetom sjeća nekih davnih dana kada je solidarnost i osjećaj zajedništva među ljudima bio puno jači no što je danas.

Za konkretan primjer iskoristio je nekadašnji običaj pomaganja susjedu ili rođaku pri građevinskim radovima na obiteljskom domu, odnosno kući. 

– Nekada se živjelo drugačije. Kad bi susjed gradio kuću, nije bio sam, dolazili su ljudi sa svih strana. Netko je nosio ciglu, netko miješao beton, netko donosio vodu, a netko samo dobru riječ i osmijeh. Radovalo se tuđoj sreći kao svojoj vlastitoj. Kad bi netko kupio nešto novo, stekao ili napredovao, nije bilo mrkih pogleda ni zlih jezika, nego iskrena čestitka i srce puno radosti.

Ljudi su tada znali da tuđa sreća ne umanjuje našu, nego nas sve zajedno obogaćuje. Znali su da selo, ulica i susjedstvo vrijede samo onda kada ljudi stoje jedni uz druge. Nije se gledalo tko koliko ima, nego kakav je čovjek.

Danas je, nažalost, sve više zavisti, ogovaranja i natjecanja bez smisla. Umjesto da pružimo ruku, neki podmeću nogu. Umjesto da čestitaju, traže manu. Kao da je postalo važnije što drugi imaju nego ono što sami jesmo. A zavist nikada nikome nije donijela mir, samo gorčinu.

Vratimo ono ljudsko u sebi. Radujmo se tuđem uspjehu, pomozimo kad možemo, budimo oslonac jedni drugima. Lijepa riječ ništa ne košta, a nekome može značiti sve. Jer čovjek se ne mjeri po onome što posjeduje, nego po dobroti koju ostavlja iza sebe. Budimo ljudi kao nekada, a još bolji danas – zaključio je autor objave. 

Očekivano, navedena objava je polučila brojne reakcija među kojima prevladava nostalgično prisjećanje na neke bolje i sretnije dane. Evo samo nekih od komentara:

Malo teško da se ponove ona lijepa dobra vremena. Gdje se pomagalo, di je god trebalo

Bilo bi lijepo da je i danas tako

Nažalost, prošlost. Kada sam nalijevao prvu taracu, 39 sugrađana mi pomagalo, a danas?

Do nas je, samo se malo potrudimo, pokušajmo bit bolji ljudi, ja prva.

Bilo je tu manje inzinjera gradjevine nego danas na Facebooku.