Mislite da klima samo hladi? Svaki put kad je upalite ispusti ovu kemikaliju koja pada po vama - opasna je za zdravlje

TFA (trifluoroctena kiselina) je kemijska tvar koja pripada skupini tzv. „vječnih kemikalija” (PFAS), poznatih po svojoj iznimnoj postojanosti u okolišu. Ono što je čini posebno problematičnom jest činjenica da se vrlo teško razgrađuje, pa može ostati prisutna u prirodi dugi niz godina, šireći se kroz vodu, tlo i atmosferu.

Ova tvar ne dolazi iz jednog izravnog izvora, nego nastaje kao nusprodukt razgradnje modernih industrijskih plinova. Među njima su rashladna sredstva koja se koriste u klima uređajima i hladnjacima te sustavima hlađenja, kao i određeni medicinski plinovi za anesteziju. Iako su ti spojevi uvedeni kao sigurnija zamjena za ranije tvari koje su oštećivale ozonski omotač, njihova razgradnja pokazala je neočekivanu posljedicu stvaranje dugotrajnog i široko rasprostranjenog onečišćenja.

Znanstvenici sada upozoravaju na novi, gotovo nevidljiv globalni problem koji se polako širi cijelim planetom, iako ga ne možemo vidjeti, osjetiti ni lako prepoznati u svakodnevnom životu. Riječ je o vrsti onečišćenja koje doslovno „dolazi s neba”, putem kiše, snijega i atmosferskih čestica, a njegovo porijeklo povezuje se s modernim tehnologijama koje koristimo svakog dana.

Nikola Brboleza/Cropix

Prema novim istraživanjima, u atmosferi se tijekom posljednjih desetljeća nakupilo više od 335.000 tona TFA, koja se potom vraća na Zemljinu površinu. Ono što zabrinjava znanstvenike jest činjenica da se ova tvar gotovo ne razgrađuje, zbog čega ostaje u okolišu vrlo dugo i postupno se nakuplja.

TFA se danas može pronaći gotovo posvuda od kišnice u urbanim područjima do leda u udaljenim arktičkim regijama. Znanstvenici upozoravaju da bi se njezine razine mogle i dalje povećavati, s obzirom na kontinuiranu upotrebu plinova iz kojih nastaje, posebno u klimatizacijskim sustavima i rashladnoj tehnologiji.

Iako se trenutačno smatra da su koncentracije TFA u okolišu ispod razina koje bi mogle izazvati neposrednu štetu, zabrinutost raste zbog njezine trajnosti i činjenice da se vrlo teško uklanja nakon što dospije u prirodu.

Zbog svega toga, istraživači ovaj fenomen opisuju kao „tiho globalno onečišćenje” proces koji se odvija sporo, nevidljivo i gotovo neprimjetno, ali koji bi dugoročno mogao imati sve veći utjecaj na okoliš i moderni način života koji se uvelike oslanja na rashladne i klimatizacijske sustave.