Most prolazi kroz najozbiljniju krizu od svog nastanka. U samo dva tjedana nanizali su se teški udarci. Nikola Grmoja doživio je poraz u svom Metkoviću, gradu u kojem je Most praktički započeo svoj politički uspon. Večeras je stigla nova loša vijest, Božo Petrov, jedan od osnivača i najprepoznatljivijih lica stranke, izgubio je izbore u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Upravo taj gubitak mnogi doživljavaju kao najsnažniji politički udar puno teži od onoga kada ih je Andrej Plenković najurio iz Vlade naredivši tajnici da „pripremi papire za razrješenje“. Mostovci su se nastojali pozicionirati kao narodni tribuni pokušavali su graditi imidž boraca za prava malog čovjeka i obranu nacionalnih interesa, pa su često brkali lokalne i nacionalne teme.
I Petrov i Grmoja su u javnosti ostavljali dojam političara koji govore ono što drugi ne smiju. Ipak, takav politički stil, koji je godinama donosio simpatije i glasove, očito više ne prolazi. Njihov poraz na jugu potvrdio je da populistički pristup temeljen isključivo na negiranju i otporu ljudi ne žele. I dok su im ratovi s Andrejom Plenkovićem i sustavom možda nekada donosili simpatije, danas građani sve više traže mir i rješenja, a Most stalno traži unutrašnje neprijatelje.
Upravo tu dolazimo do srži problema koji trenutno pogađa Most, koji se pokazao kao politički subjekt koji teško pronalazi svoje mjesto u stabilnijim, tzv. mirnodopskim vremenima jer kad nemaju koga napadati, nestaje i smisao njihovog političkog djelovanja.
Tijekom posljednjih godina utjecaj Mosta rastao je paralelno s krizama: pandemijom koronavirusa, antivakserskim valom, referendumskim inicijativama, kao i raznim društvenim i institucionalnim potresima.
Njihov politički imidž već se dugo oslanjao isključivo na revolt, kaznene prijave, istupe pred kamerama i stalno prozivanje za nepravdu i korupciju. Iako je u tome bilo i opravdanih poteza i društvene koristi, izvan tog okvira Most ne uspijeva pronaći jasnu ulogu koju ljudi priželjkuju.
Gubici u Metkoviću i Dubrovačko-neretvanskoj županiji jasno pokazuju da birači u Mostu više ne prepoznaju pouzdanog partnera, koji bi im mogao riješiti neke stvarne i životne probleme. Drugim riječima, do sada je mostovce na političkom životu isključivo održavao buntovni refleks. Ali što kad više nema izvanrednih stanja? Kad građani ne traže uzbunjivače, već stabilne vođe? Tada Mostova antipolitika dolazi na naplatu i gube izbore.
Politički analitičari već govore o "krahu Mosta" na jugu Hrvatske. Stranka, koja je prije dvanaest godina iz Metkovića započela svoj nevjerojatni politički uspon, sada se suočava s ozbiljnom krizom identiteta i podrške. Birači su, čini se, odlučili okrenuti novu stranicu i Most više ne doživljavaju kao političku alternativu.
Ako Most ne može osvojiti Metković i županiju Dubrovačko-neretvansku, teško da može ozbiljno računati na političku budućnost na nacionalnoj razini, smatraju politički analitičari.
Sada, više nego ikad, Most se nalazi na prekretnici. Ovakvi rezultati ostavljaju otvoreno pitanje hoće li i kako preživjeti ovaj teški politički udarac. Mostu sada predstoji razdoblje duboke unutarnje analize ili potpune rekonstrukcije. Hoće li Petrov i Grmoja ostati na čelu stranke koju su osnovali ili će je prepustiti mladim i svježim snagama vrijeme će pokazati.
Neretva koja je nekada bile metaforička snaga Mosta sada je postala politička bujica koja je ovu stranku odnijela daleko od njezine nekadašnje moći. Nakon ovih lokalnih izbora, Most više ne spaja, on tone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....