Na crno se gradi na sve strane u Dalmaciji. A gdje je građevinska inspekcija? Klinički je mrtva!

Slobodna otkrila bespravnu gradnju Bešlagića na Korčuli, kaže da nije mogao čekati dozvole: ‘Kad sam već skinuo krov...‘

DOZNAJEMO Enis Bešlagić gradi i sadi palme na Korčuli; Općina: Nema dozvolu; pogledajte tu nakaradu

Belgijac maknuo ogradu pod strujom, no stižu nove snimke: kuća mu ‘narasla‘, betonirao i more! Dozvole nije ni tražio

Državni inspektorat kazneno prijavio Franu Barbarića zbog bespravne gradnje: prijeti mu i zatvorska kazna do pet godina

Podignuta optužnica zbog bespravne gradnje na Kašjunima; evo koliku bi kaznu platio Dolis, a kako bi prošli Dolići

U Hrvatskoj se ne gradi, u Hrvatskoj se otima.

Otima se prostor, otima se obala, otima se javno dobro, a državni aparat sve to promatra s prstom u nosu, čekajući da se beton osuši.

Princip rada bezobrazno je jednostavan. Kupiš parcelu, srušiš borove, dovučeš bager i počneš nalijevati temelje. Nemaš dozvolu? Koga briga.

Grade domaći krkani koji znaju kojeg pročelnika treba odvesti na janjetinu. Grade stranci, koji su brzo shvatili da je ovo balkanska samoposluga. Grade ugledni poduzetnici, grade anonimni mafijaši. Svi grade, jer znaju zlatno pravilo hrvatskog pravosuđa: sustav reagira tek kad je zgrada pod krovom.

Građevinska inspekcija klinički je mrtva. Bespravnih je objekata toliko da ih je nemoguće čak i popisati, a kamoli obići. Ionako će građani odraditi njihov posao. Tek kad susjedima pukne film, kad počnu pisati prijave, zvati medije i slati telegrame, hrvatska birokratska mašinerija otvori krmeljive oči.

A kad inspektor napokon iziđe na teren, kad ustanovi da je na mjestu nekadašnjeg maslinika niknula mamutska zgrada bez papira, slavodobitno nalijepi žutu vrpcu. Posao gotov. Plaća zarađena.

S ping-pongom koji slijedi on ionako nema nikakve veze. Rješenja o rušenju, žalbe, upravni sporovi, ustavne tužbe... A kuća stoji. Jer, sustav je postavljen tako da štiti agresora na prostor, a kažnjava onoga tko poštuje proceduru.

U Hrvatskoj samo naivci čekaju papire, plaćaju doprinose i gube živce po šalterima vjerujući vlastitoj državi. Zaboravljaju, naime, da države nema. Fatamorgana je to. Što joj se više približavamo, ona je sve dalje.