Ne kupujte ništa dok ovo ne vidite! Cijene na tržnicama potpuno su izmakle kontroli - brojke šokiraju

Cijene na tržnicama ovih dana zadaju pravu glavobolju kupcima. Sve je poskupjelo – od tradicionalnog zimskog povrća poput kupusa, kelja i krumpira, do sezonskih namirnica koje su nam danas dostupne tijekom cijele godine. I dok bi se očekivalo da će uvozna roba biti povoljnija, stvarnost na štandovima pokazuje suprotno. Upravo proizvodi iz uvoza ruše dugogodišnji stereotip da je strano nužno jeftinije od domaćeg, čija se viša cijena često opravdava troškovima lokalne proizvodnje. Kupci tako sve češće s nevjericom gledaju u cjenike, pitajući se – tko si danas uopće može priuštiti punu košaricu?

Primjer crvene paprike to zorno potvrđuje. Kilogram se na tržnicama najčešće prodaje između tri i pet eura, a u pojedinim gradovima i skuplje. Istodobno, Hrvatska godišnje uvozi više od 20 tisuća tona paprike, ponajviše iz Italije, Mađarske, Slovenije, Nizozemske i Španjolske. Prosječna uvozna cijena znatno je niža od one koju plaćaju krajnji kupci, no do dolaska na štandove na nju se nadodaju troškovi prijevoza, skladištenja i trgovačke marže. Rezultat je značajno veća maloprodajna cijena.

Goran Mehkek/Cropix

No paprika nije iznimka. Krastavci se na tržnicama kreću od oko 2,5 do čak pet eura po kilogramu, ovisno o sezoni i gradu. Zelena salata po komadu doseže i tri eura, dok kupus i kelj, nekoć sinonimi za jeftinu zimnicu, više nisu nimalo bezazleni za kućni budžet. Krumpir, temelj svakodnevne prehrane, najčešće stoji više od dva eura po kilogramu, dok se uvozna mrkva i crveni luk prodaju i do tri eura. Grah šareni je 8, a grah bijeli čak 10 eura, naravno sve je uvozno iz Egipta.

Zanimljivo je da velik dio tog povrća također dolazi iz uvoza. Hrvatska ne proizvodi dovoljno za vlastite potrebe pa se znatne količine krumpira, luka, mrkve, rajčice i krastavaca uvoze iz susjednih i drugih zemalja Europske unije, ali i iz Srbije. I dok se godinama vjerovalo da će upravo uvoz ublažiti cjenovne udare, praksa pokazuje da to više nije pravilo.

Razlika između uvoznih ili veleprodajnih cijena i onih na tržnicama dovoljno je velika da potrošači s pravom postavljaju pitanja o formiranju cijena. Bez obzira na podrijetlo – domaće ili strano – povrće je postalo skuplje nego ikad. A odlazak na tržnicu, koja je nekad bila sinonim za svježinu i pristupačnost, za mnoge se pretvara u pažljivo vaganje svake stavke u košarici.