Na današnji dan, 30. lipnja 1828. godine, papa Lav XII. ukinuo je Ninsku biskupiju, čime je završilo gotovo tisućljetno djelovanje jedne od najstarijih hrvatskih biskupija. Ninska biskupija osnovana je sredinom 9. stoljeća, a 1933. godine ponovno je uspostavljena kao naslovna biskupija Katoličke Crkve.
Naslovna biskupija označava nekadašnju povijesnu biskupiju koja više nema vlastito područje, ali njezin naslov nose biskupi koji obavljaju posebne službe u Crkvi, poput djelovanja u Rimskoj kuriji, diplomatske službe kao apostolski nunciji ili službe pomoćnih biskupa.
Prema povijesnim izvorima, Nin je bio sjedište prvoga hrvatskog biskupa Teodozija, koji se spominje 879. godine. Međutim, već 928. godine, na Drugom crkvenom saboru u Splitu, Ninska biskupija prvi je put ukinuta. Jedan od glavnih razloga bila je djelatnost glasovitog biskupa Grgura Ninskog, gorljivog zagovornika staroslavenskoga jezika u bogoslužju i uporabe glagoljice.
Grgur Ninski djelovao je u vrijeme kralja Tomislava, kada je Hrvatsko Kraljevstvo bilo na vrhuncu svoje moći. Zajedno s kraljem zalagao se za očuvanje staroslavenske liturgije i glagoljaške tradicije, pozivajući se na drevna prava salonitanske Crkve kako bi se izbjegao crkveni raskol.
Nakon što su u Rim pristigla različita izvješća o tim prijeporima, donesena je odluka o ukidanju Ninske biskupije. Grgur je premješten na čelo Skradinske biskupije, dok je crkvena uprava nad hrvatskim područjem povjerena splitskom nadbiskupu. Istodobno je određeno da se za svećenike mogu zaređivati samo oni koji poznaju latinski jezik, koji je proglašen službenim liturgijskim jezikom. Budući da je takvih svećenika bilo malo, bogoslužje se u mnogim krajevima nastavilo služiti na staroslavenskom jeziku uz uporabu glagoljice.
Oko 1050. godine Ninska biskupija ponovno je uspostavljena te je djelovala sve do 30. lipnja 1828., kada ju je papa Lav XII. konačno ukinuo. Posljednji ninski biskup, Josip Đuro Scotti, potom je imenovan zadarskim nadbiskupom.
Obnova naslovne Ninske biskupije dobila je novo značenje 2004. godine, kada je papa Ivan Pavao II. imenovao mons. Martina Vidovića naslovnim ninskim nadbiskupom. Time je oživljena uspomena na bogatu povijest Nina i njegovu važnu ulogu u počecima hrvatskog kršćanstva.
Taj događaj podsjetio je i na papu Ivana IV., koji je 641. godine poslao opata Martina u razrušenu Salonu kako bi prenio relikvije mučenika i svetaca u Rim. U hrvatskoj crkvenoj predaji taj se događaj povezuje s najranijim širenjem kršćanstva među Hrvatima na istočnoj obali Jadrana. Ujedno se njime priziva uspomena na prvoga ninskog biskupa Teodozija, kojega je papa pozvao u Rim radi biskupskog ređenja.
Kao naslovni ninski nadbiskup i apostolski nuncij, mons. Martin Vidović obnašao je svoju službu u Bjelorusiji, zemlji s oko milijun katolika među približno deset milijuna stanovnika. Ondje je predstavljao Svetu Stolicu i nastavio poslanje naviještanja Evanđelja, slijedeći bogatu duhovnu i povijesnu baštinu ninskih biskupa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....