Od prve crte bojišnice do čuvara planine: kako su branitelji Dinari udahnuli novi život

Brojne aktivnosti Planinarske udruge "Dinaridi", o kojima redovito izvještavaju na društvenim mrežama, potaknule su nas da doznamo više o njihovu radu, vrijednosti koje njeguju i izazove s kojima se susreću. O tome smo razgovarali s Darkom Gavrićem ČerČom, predsjednikom Planinarske udruge "Dinaridi", čiji članovi godinama ulažu vrijeme, znanje i vlastita sredstva u očuvanje planinarske infrastrukture, osobito na Dinari.

Udruga je tijekom dugogodišnjeg djelovanja prolazila kroz različite faze i izazove, no njezini članovi svoj rad i dalje opisuju kao karitativno i građevinsko djelovanje. Iza toga se kriju brojne volonterske akcije izgradnje i uređenja planinarskih skloništa i kuća, održavanja putova te podizanja spomenika posvećenih Domovinskom ratu.

Velik dio članova dolazi iz braniteljskih redova, a zajedno s ostalim planinarima i ljubiteljima prirode čine ekipu koja trenutačno najveći dio svojih aktivnosti provodi na Dinari. U tamošnju su infrastrukturu uložili mnogo rada, znanja, osobnih sredstava i donacija. Među projektima na kojima su radili nalazi se i preuređenje skloništa Drago Grubać, uz koje su se nedavno pojavile fotografije odbačenog otpada.

Takvi prizori, ističe Gavrić Čerčo, nisu ugodni onima koji godinama ulažu trud u uređenje planine. Ipak, članovi udruge smatraju da je, umjesto kritiziranja, važnije djelovati i educirati posjetitelje. Njihov je cilj pridonijeti tome da planine budu urednije, sigurnije i ugodnije za sve, a pritom nastoje pokazati da su spremni vlastitim primjerom promicati ljubav prema prirodi i empatiju prema drugima.

Upravo se zato članovi "Dinarida" kontinuirano posvećuju čišćenju i markiranju putova, gradnji skloništa i uređenju planinarske infrastrukture. U te aktivnosti ulažu slobodno vrijeme, vlastito znanje i trud, često bez očekivanja bilo kakve naknade.

Ljepota prirode

Povezanost članova udruge s Dinarom nije samo planinarska, nego i osobna te povijesna. Zbog njezine uloge u Domovinskom ratu posebno su osjetljivi na očuvanje toga područja, koje doživljavaju kao spoj iznimne prirodne vrijednosti i važnog dijela hrvatske povijesti. Dinara za njih predstavlja sveto tlo Hrvatske, zbog čega nastoje očuvati i njezinu prirodnu baštinu i sjećanje na događaje koji su obilježili to područje.

Iz takve je povezanosti nastao i domovinski "Camino" Put Oluje, tijekom kojeg sudionici upoznaju Dinaru, njezine prirodne posebnosti i doprinos hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. Prema riječima Darka Gavrića Čerče, pohod je tijekom godina prerastao u tradiciju te se održava od 31. srpnja do 5. kolovoza. Udruga se tako priprema i za njegovo 16. izdanje.

Pohod pritom nije posvećen samo sjećanju i odavanju počasti braniteljima. Sudionici koriste vrijeme na terenu i za održavanje planinarskih putova, a ove su godine na Dinari postavljene i zimske markacije. Članovi udruge, kako objašnjava Gavrić Čerčo, na svoje izlete redovito nose i alat kako bi, uz planinarenje, mogli obaviti i potrebne radove.

Sjećanje na Domovinski rat čuvaju i podizanjem spomenika. Među njima posebno mjesto zauzima Spomenik domovini na Ošjaku, koji je osmislio i izradio Antun Vuko, kamenoklesar i restaurator iz Trilja te član udruge. Prema navodima Dinarida, Vuko je autor većine spomenika postavljenih na Dinari.

Članovi udruge su ponosni i na malo sklonište na Sinjalu, najvišem vrhu Dinare, na 1831 metru nadmorske visine. Iako je riječ o objektu skromnih dimenzija, njegove su fotografije i videosnimke obišle svijet zahvaljujući stranim planinarima koji su ga posjetili nakon prolaska feratom. Njihove pozitivne reakcije dodatno potvrđuju koliko i mali, funkcionalni objekti mogu značiti ljudima koji borave u planini.

Spomen-dom Puma

Posebno mjesto u radu i sjećanjima članova "Dinarida" zauzima Spomen-dom Puma, odnosno planinarsko sklonište Puma na Velikoj Duvjakuši. Kako pojašnjava Gavrić Čerčo, objekt je nastao na inicijativu udruge i najvećim dijelom zahvaljujući radu njezinih članova. Njegova je izgradnja bila i svojevrsni zavjet prijateljima iz Varaždina, a u projekt su utkane tisuće volonterskih sati, veliko znanje, odricanje i entuzijazam.

Naš sugovornik pritom naglašava kako udruga ne želi umanjiti doprinos drugih pojedinaca i organizacija koji su pomogli u realizaciji projekta. Naprotiv, zahvalni su svima koji su sudjelovali, ali smatraju da bi se u budućnosti briga o objektu trebala ponovno povjeriti Planinarskoj udruzi "Dinaridi" ili bi se odgovornost za njegovo održavanje trebala podijeliti, kao što je to bilo ranije.

Budući da su u sklonište uložili mnogo rada i sredstava, a kao branitelji uz njega imaju i snažnu emocionalnu povezanost, to im je pitanje posebno važno. Stoga žele da se o budućnosti objekta razgovara otvoreno, uz razumijevanje i međusobno poštovanje.

Njihov stav otvara i šire pitanje odgovornosti za planinarsku infrastrukturu. Važno je prepoznati doprinos svih koji su sudjelovali u njezinoj izgradnji, ali i osigurati da se briga za njezinu budućnost pretoči u zajedničke dogovore i konkretne aktivnosti.

Pomoć ne mora uvijek značiti sudjelovanje u velikoj radnoj akciji. Netko može ponijeti vlastiti otpad, pomoći u pripremi drva u dogovoru s osobama koje skrbe o skloništu ili donijeti materijal potreban za obnovu. Svaki doprinos može olakšati održavanje objekata i omogućiti ugodniji boravak svima koji dolaze nakon nas.

Zato iz Planinarske udruge "Dinaridi" pozivaju sve zainteresirane da se uključe u održavanje i obnovu skloništa o kojima skrbe, svatko u skladu sa svojim mogućnostima. Naš sugovornik pritom ističe kako su vrata udruge uvijek otvorena za ljude koji žele pomoći, a članovi svoj pristup temelje na spremnosti da se radije prihvate posla nego da ostanu samo na riječima.

Novi projekti

Da poziv na djelovanje nije samo deklarativan, potvrđuju i planovi za novu dvodnevnu radnu akciju na Dinari. Još ovog tjedna uz "helikoptersku" pomoć Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Ministarstva obrana, planirana je dodatna obnova postojećih planinarskih skloništa.

Takvi projekti zahtijevaju dobru organizaciju, pripremu i velik angažman volontera, a njihov je cilj dugoročno očuvati infrastrukturu koja planinarima pruža sigurnost i mogućnost odmora. Upravo zato prizori nepropisno odloženog otpada izazivaju nezadovoljstvo među ljudima koji u uređenje planine ulažu svoje slobodno vrijeme. Svaka ostavljena vrećica ili komad ambalaže nekome drugome postaje dodatni posao, premda je otpad mogao biti jednostavno odnesen do odgovarajućeg mjesta za odlaganje.

Članovi Planinarske udruge "Dinaridi" smatraju da bi skloništa trebala imati osnovni namještaj, poput klupa, stola i ležajeva, dovoljan da planinarima omogući odmor i zaklon. Pritom polaze od toga da odgovoran planinar sa sobom nosi sve što mu je potrebno, a nakon boravka odnosi svoj otpad i prostor ostavlja urednim za sljedeće posjetitelje.

Sklonište nekome znači tek kratki predah tijekom uspona, a nekome može biti od presudne važnosti kada se vrijeme pogorša ili ponestane snage. Zato je njegova vrijednost mnogo veća od samog objekta. Čuvajući ga, čuvamo ga i za nepoznatog planinara kojemu će možda biti potrebnije nego nama.

Planinarska etika 

O ekologiji, klimatskim promjenama, onečišćenju i zbrinjavanju otpada danas se govori mnogo, no svijest o okolišu mora se potvrditi i svakodnevnim postupcima. To vrijedi i za planinarenje, kada nakon obroka spremamo ruksak i napuštamo mjesto na kojem smo boravili. Otpad ostavljen u skloništu nije zbrinut otpad, nego obveza prebačena na nekoga drugoga.

Kada se pojave fotografije neurednih skloništa, često se odgovornost olako pripisuje planinarima kao skupini. Ipak, bez pouzdanih informacija o tome tko je otpad ostavio, nije opravdano krivnju prebacivati na cijelu planinarsku zajednicu. Mnogi planinari upravo su oni koji redovito odnose smeće iz prirode, pa i ono koje nisu sami ostavili.

Ipak, takvi prizori opravdano potiču pitanje koliko je ostavljanje otpada u prirodi u skladu s vrijednostima planinarstva. Uspon na vrh sam po sebi ne znači da je osoba usvojila planinarsku etiku ako pritom izostane poštovanje prema prirodi i drugim ljudima.

U planinarskim školama, uz znanja o sigurnom kretanju i boravku u planini, veliku važnost ima i odgovorno ponašanje prema okolišu. Ta se načela, međutim, ne bi trebala usvajati samo tijekom formalne edukacije. Ona počinju u obitelji, nastavljaju se u školi, planinarskom društvu i među prijateljima te se potvrđuju vlastitim primjerom.

Vrećica za otpad trebala bi biti dio osnovne planinarske opreme, a ondje gdje nema odgovarajućih spremnika otpad treba ponijeti sa sobom do mjesta na kojem ga je moguće pravilno odložiti.

Upravo je osobni primjer jedan od najučinkovitijih načina prenošenja takvih navika. Dijete ili početnik koji vidi odraslu osobu kako sprema ambalažu u ruksak uči brinuti se za okoliš. Tako se razvija svijest koja traje dulje od ogorčenog komentara na društvenim mrežama.

"Naše planine iznimno su vrijedne, a njihovu važnost prepoznajemo i kroz područja zaštićena kao parkovi prirode i nacionalni parkovi. No odgovornost za njihovo očuvanje ne završava na granicama zaštićenih područja. Ona vrijedi za svaku stazu, svako sklonište i svaki kutak prirode u kojemu boravimo.

Ako smo ponosni na najviši vrh Hrvatske i ljepotu naših planina, taj bismo ponos trebali pokazati i svojim ponašanjem. Briga za prirodu ne završava dolaskom na vrh, fotografiranjem ili povratkom kući. Ona se ogleda i u onome što ostavljamo iza sebe.

Jer pitanje koje bi si svaki posjetitelj prirode trebao postaviti jednostavno je: ako budućim generacijama ne ostavimo očuvanu prirodu, što im zapravo ostavljamo", zaključujemo Gavrić Čerčo.