Od škrleta do plavaca: prestiž je ovdje pokazati vina iz svojih podruma, mirisalo je na najbolje

Na ulazu u zagrebačku Esplanadu, pred velikom svjetlucavom novogodišnjom kuglicom i u njoj, slikavali su se vinari i vinoljupci, šminkeri i šminkerice, obitelji s djecom, domaći i stranci. Četiri dana trajao je u punom zamahu najpoznatiji festival vina i delicija Vino.com, koji svake godine u ovo doba uoči i s početkom adventa učini Zagreb centrom vinskog svijeta Lijepe naše.

U Esplanadu na Vino.com vole doći svi vinari, pitanje prestiža je ovdje pokazati ponos vina iz svojih podruma, pa je tu sve od ponajboljih malvasija dubrovačkih do istarskih malvazija, od graševina i škrleta do plavaca, grka, pošipa, maraština, od caberneta i chardonnaya do merlota i syraha…

Direktor i utemeljitelj festivala Vino.com Ivan Dropuljić mi veli:

- Jeste li znali da je velika dama Esplanada rođena 1925. godine i ove godine slavi 100. rođendan? A nama je ovo isto zapravo okrugli 20. festival Vino.com, iako je službeno 18. Dva koja su bila organizirana, u doba korone nisu održana. Nisam htio dovoditi ljude u rizik.

I svi festivali vino.com, osim prvog koji je bio u Lisinskom, su održani ovdje u Esplanadi. Vinari i proizvođači vrhunskih delicija vole doći u Esplanadu i mislim da bolji prostor za ovakav festival ne postoji. Gužvu je eto nemoguće izbjeći, ali ako se dogodi malo manja dobrodošlo je, jer onda vinari mogu bolje iskomunicirati s posjetiteljima.

230 vinara i izlagača

Koliko je vinara, izlagača? Uvijek je oko 230, svake godine. To je broj koji ove 4 dvorane Esplanade mogu podnijeti i ne može više. Dvorane Pariz, Istanbul, Venecija i velika okrugla Smaragdna dvorana sve su popunjene. Uz naša hrvatska ovdje su i vina iz desetak drugih država od Makedonije do Francuske, Austrije, Moldavije, …

Odmah na ulazu srećem neobično društvo. Znalac vinarije Zlatno Brdo iz Zmajevca u Baranji, Damir Zrno, naišao sa dva mlada momka. Kaže proveo ih kroz dvorane da kušaju ponajbolja vina, „školuje“ ih. Nasmijani pričaju kako su se upoznali u vlaku iz Splita za Zagreb, putuje se, kao što se zna, beskonačno pa su se sprijateljili i pozvao ih na festival. Tko su? Kaštelani!

- Ovo vam je prvak Hrvatske u matematici – kaže Zrno i predstavlja mladog Emanuela Bajamića.

"I ne samo to, nego je i vlasnik svjetske bronce u matiši“, dodaje njegov mladi prijatelj Marko Tranfić, sin poznatog kaštelanskog fizioterapeuta Tranfića. Oba su brucoši matematike.

"Upoznali smo u vlaku ovog velikodušnog čovjeka koji nas je pozva ovde na festival i evo nas. Volimo li vino? Mi smo Kaštelani, vino nam je u krvi, svi znaju za naš crljenak. Ko je vidija Dalmatince koji ne vole vino.“

- A koliko ono godina imate?

- Oni 18 i 19, a ja 62 – završio je Zrno u vedrom tonu.

Naišli su i čuveni istarski vinar Moreno Koronika i poznato lice Emil Mehdin, danas u vinariji Koronika, nekad na Braču kod Stina vina. Pridružili se veselom društvu pa se skupa svi i slikali.

Radionica o šampanjcu i tokajima

Brojne su radionice na prvom katu. Sommelierka Monika Neral je vodila radionicu o francuskim šampanjcima, kolega Ivo Kozarčanin o mađarskim tokajima, intrigantno je u najavi zvučala radionica o templarskim vinima. Pa je valjalo svratiti, kušati i čuti. Što su templarska vina, tko ih radi i kako su uskrsnuli templari koje su jedan papa i jedan kralj zatrli prije puno stoljeća.

Vitezovi templari, kako su se predstavili, dr. sc. Vedran Obućina, dr.sc. Edvard Badurina, doktor ekonomskih znanosti i Matija Jagodin, poduzetnik iz Rijeke predstavili su prvo templarsko vino i to istarskog vinara Marina Rossija iz Vižinade.

Na boci templarskog vina, tako ćete ga prepoznati, objašnjavaju, je uzdužna etiketa na kojoj je templarska zastava beaussant, crno-bijelo vertikalno polje sa crvenim križem u sredini. Kapica koje zatvara bocu je sa pečatom templara na kome su dva viteza na jednom konju.

Viteški red Hrama jeruzalemskog

"Nas trojica smo vitezovi templari odnosno članovi smo reda koji se naziva Suvereni vojni viteški red Hrama jeruzalemskog, to je međunarodni red, jedan od 55 organizacija koje su prisutne u UN-u kao samostalne organizacije. Ovo je projekt Udruge za gastronomiju i baštinu Taste of Adriatic.

U planu je angažirati i druge vinare Istre i Kvarnera, sa kontinenta te prema Dalmaciji. Svi bi bili s prostora gdje su nekad djelovali templari te bi tako uspostavili templarske vinske ceste po Hrvatskoj. Takve templarske vinske ceste već postoje u Portugalu. Vinar Marino Rossi je i prije nego smo došli na ovu ideju napravio svoje vrhunsko vino Malvaziju Templaru, s obzirom na to da su njegovi vinogradi na pozicijama gdje su nekad templari imali svoje vinograde. Mi bi pokušali u suradnji s turističkim zajednicama napravit templarske vinske ceste. To bi bila vrhunska posebna vina, od čije prodaje bi dio išao u dobrotvorne svrhe.“

Kasnije se kroz četiri dvorane baš zagužvalo. Čovjek do čovjeka, čaša do čaše, jedno poznato lice do drugog. Ivo Đuračić, direktor PZ Putnikovići s njihovim vinima, do njih Mario Jeličić Purko iz vinarije Hvar Hills, pa imotski znalac Viktor Zdilar, predstavnik vina Katich, srećemo i Ivanu Kalinić iz Mons Aureusa, vinarije iz Baranje koja ima odličnu vinoteku u Solinu, tu je i jaka postava korčulanskih vinara, moćna pelješka vinarska ekipa Mateo Vicelić, Radović, Matuško, pa Matković, Bubrig, Martinović iz PZ Dingač, Korta Katarina…

Šarm i posebnost šibenskih vina s osmijehom je za svojim štandom svjedočio mladi Andro Rak iz Danila. Kušali smo rose Rak od babića i baš je lijep.

"Di je ćaća?“, pitam Andru. "Bio jučer pa se umorio, danas san ja“, reče.

Boje Kaštela ove godine su u Esplanadi uz mlade matematičare s početka priče branili jaki dvojac, vinar Ivan Kovač Matela i njegov prijatelj pršutar Domagoj Samac.

Zainteresirano je od jednog do drugog štanda vina kušao pravi znalac Ivo Ivaniš. Kako je, pitam, kakve su ocjene festivala?

- Vinno.com ima svoju stalnu ocjenu, on je najvažniji, najstariji vinski festival u Hrvatskoj, mislim da mu ne treba davat ocjenu, on je sam sebe ocijenio u vremenu od kada je pa do sada.

- A šta je novo s vinima?

- Kroz ova prva dva dana je vidljivo, što me jako ugodno iznenadilo i obveselilo, da su se istarski vinari ponovno vratili sorti malvaziji. Manje je vina manipulirano sa kvascima, sa souvignonskim notama, vraćaju se ozbiljnijim malvazijama i time pokazuju ponovo potencijal koji malvazija ima. Bilo je par fenomenalnih vina koje sam ovdje kušao. I ne samo Istrani nego i ovi drugi su se počeli sve više vraćat toj iskonskoj priči sorte.

- Povratak prirodi?

- Tako bi se moglo reć. I Dalmacija je u tom smjeru krenula sa onih pošipa koji su bili sauvignonski, jer ih je tržište tražilo, koji su bili jedno vrijeme potpuno zasjenili karakter sorte, pa ovi mladi ljudi nisu uopće nisu ni znali kakav je pravi pošip ili malvazija ili…

Bolska vinarica Sani

Kušam uvijek lijepu Miljasovu malvasiju dubrovačku, pa elegantni Vicelićev dingač (baš su se lijepo uparili za jednim štandom) pa na predah od vina, gužve i buke pred hotel. Tamo srećem dvije mladih talentiranih vinara, perjanicu Konavala Petra Crvika i mladu bračku vinaricu Sani Barhanović iz Bola iz vinarije Terra spino.

Sani kaže kako su prvi put izašli u javnost sa svojim vinima. Vina im se lijepo zovu Crvikov Vilin ples, baš krasan cuve, a njen plavac sa Murvice je Litnja noć.

Potom zanimljiva ćakula u lobiju hotela sa Antom Tonijem Bačićem, velikim znalcem vina, Korčulaninom, Splićaninom koji je gotovo cijeli život proveo u Bordeauxu i to baš kao sudionik u njihovoj velikoj vinskoj priči. I kao ocjenjivač vina i kao trgovac i kao njihov domaći.

Veli s osmjehom da se rodio u Korčuli dva portuna dalje od Marka Pola. I ima ispred kuće u Bordeauxu posađenu jednu maslinu sa Korčule. Ante Bačić je i veliki uvoznik autohtonih sorti u Francusku. Naših naročito.

- Da Francuzi imaju plavac ili babić, boca bi bila i tisuću i tisuću i petsto eura! Ali Bordeaux ima veličinu imidža kakav ima.

Što kupaža zaista znači

Pa mi kaže da napišem pa da ljudi znaju kako je izraz kupaža zapravo negativan:

- Jer to je izraz kad uzimaš jedno loše vino i dodaješ ga svom vrhunskom. Kao da, ako ti fali dingača, dodaješ vranac. A pravi izraz za dobru mješavinu je asamblaž ili cuve ili blend. Dakle kupaža znači da ste nešto dobro pomiješali sa lošim, iako je to dozvoljeno.

Kaže kako su u Francuskoj 90-tih dobivali poticaje od države i sadili strašno puno, svi, ali Bordeaux maksimalno:

- Posadili su lozu čak i u pitare, svugdi samo da se posadi, i tamo di nikad nije bilo vinograda posadili su ih. Došli su negdje na 120 tisuća hektara i onda je bilo dovoljno napisat veliko vino iz Bordeauxa i to je bilo 25 ili 30 eura i to se prodavalo. A to vino nije vrijedilo niti dva eura. Ime ga je prodavalo.

Poslije kovida došla je kriza, takva da je Bordeaux pao i u prodaji i u cijeni između 20 i 25 posto. Sredine više nema, ili su skroz jeftina vina ili su skočila do neba. I šta se događa? Zadnje tri godine toliko je vina ostalo na skladištima da se vina koja se prodaju refužo za jedan, dva, tri eura ne mogu prodat.

Nude mi na prodaju vina po značajno nižim cijenama. Vina koja su nekad bila puno skuplja, koja su bila 200 eura, sad su 100. Ovi koji su bili na 40 pali su na 20 eura. Vino se više ne prodaje, prije je bilo strašno puno vine barova po Bordeauxu, gdje bi mladi pili vino, sad je skoro došlo do dna.

Kriza u Bordeauxu

- Kako dalje?

- Prošle godine su ljudi iskrčili 19 tisuća hektara u Bordeauxu, ljudi si pucaju u glavu. Sa poticajima Europe, ove godine su najavili da će iskrčit još 40 tisuća hektara.

- Kako vidite vinarsku Hrvatsku?

- Hrvatsku vidim kao raketu! Ona je u zadnjih 15 godina silno išla prema kvaliteti, velike su investicije bile po svim vinarijama, skidam kapu svim vinarima! Mi imamo autohtone sorte koje smo znali sačuvat i to je naša prednost. Ali problem je Hrvatske što ima malo vinograda, puno, puno manje nego je imala u svojoj prošlosti. Treba sadit vinograde i to samo autohtone sorte.

- Koliko svijet uopće zna hrvatska vina?

- Znaju oni dobro za naše autohtone sorte, moja kćer je uvoznik autohtonih sorti, mi i u Parizu, i u Bordeauxu, i u Lyonu, na Azurnoj obali prodajemo naša vina. Naša vina su jako dobro primljena i Hrvatska nije napravila istu grešku koju je napravio Portugal.

Francuz ne može prihvatiti

Portugal je došao sa malim cijenama svojih vina u Bordeaux i sad ih više nikako ne može dignut, mi smo došli sa normalnim cijenama, ali nama je problem što mi vina nemamo niti za hrvatsko tržište. A onda su u zadnje tri godine cijene naših vina skočile sto posto. Kako jedan Francuz može prihvatit poskupljenje od sto posto, kad je kod njih ako je nešto poskupilo pet posto izlaze na ulicu i odmah je štrajk. I zaustavili smo prodaju. Kako ćete vi objasnit jednom Francuzu da je vino koje je plaćao 10 eura sad 20 eura?!

Nikad kraja priči sa zanimljivim šjor Bačićem. Još jedan đir kroz festival i - šećer na kraju.

U Parizu vrhunska šibenska maslinova ulja. Mlada ekipa Udruge maslinara Šibensko-kninske županije Ultra extra, Domagoj Živković, Tomislav Duvnjak i Duška Kolar, mladi, žvelti, ambiciozni maslinari poduprti njihovim prijateljem, mladim chefom i ugostiteljem iz Vodica, Tomislavom Strikomanom, napravili su šou.

Odlučili su u Esplanadi predstaviti i promovirati svoja maslinova ulja u kombinaciji sa vanilija burbon sladoledom i – štruklima. Donijeli štrukle i sladoled, tanjuriće i vilice i zalijevali mirisnim novim uljima.

- Štrukle u kombinaciji s sladoledom i maslinovim uljem - mora bit odlično, burbon vanilija je idealna u kombinaciji sa pikantnošću i gorčinom koju imaju naša ulja. Došli smo u Esplanadu kao predstavnici udruge da ispromoviramo naša ulja.

Naša Udruga Ultra extra, kao što joj i ime kaže, ima duplo jače kriterije od službenih za ocjenjivanje ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Sva naša ulja su vrhunska, svjetski nagrađivana, donijeli smo ih od 17 raznih proizvođača, ima oblice, krvavice, blendova… - rekoše mi Domagoj, Tomo i Duška.

Skupilo se svijeta i kušalo se i guštalo. Nova generacija i vinara i maslinara je sjajna, pokazala je i ovogodišnja velika fešta u Esplanadi.