Svi svjetski mediji pišu o blokadi brodova u Perzijskom zaljevu, ovo su glavni naglasci.
Tisuće brodova trenutačno je "zarobljeno" u Perzijskom zaljevu i oko tjesnaca Hormuz zbog rata SAD‑a i Izraela protiv Irana, a ključni naftni i teretni koridor globalne trgovine praktički je paraliziran. Posljedice se prelijevaju na cijeli svijet: skaču cijene prijevoza i osiguranja, remeti se opskrba energentima i robom, a kompanije preko noći mijenjaju rute i poslovne planove.
Blokirani koridor svijeta
Prema podacima specijaliziranih pomorskih analitičara, više od 3000 brodova stoji po lukama i sidrištima unutar Perzijskog zaljeva, čekajući da se situacija na ulazu u Hormuz makar djelomično smiri. Dio izvora procjenjuje da je u samom Zaljevu i oko tjesnaca ukupno oko 700 do 800 komercijalnih plovila – od velikih tankera preko kontejnerskih brodova do manjih teretnjaka – koji se ne usuđuju isploviti ili ući u zonu visokog rizika. Samo na sidrištima u blizini Hormuza i otvorenim vodama ispred velikih proizvođača poput Iraka, Saudijske Arabije i Katara najmanje 200 brodova, uključujući tankere nafte i ukapljenog plina, danima čeka bilo kakav dogovor ili zaštitu za siguran prolazak. Iran je preko zapovjednika Revolucionarne garde poručio da je Hormuz "zatvoren" i zaprijetio da će "zapaliti" svaki brod koji pokuša proći, što je za komercijalne prijevoznike jasan signal da se prolazak smatra preopasnim.
Prve dane nakon američko‑izraelskih udara na iranske ciljeve obilježili su napadi dronovima i projektilima na najmanje osam komercijalnih plovila u regiji, s poginulim i ranjenim članovima posada. Uz izravnu vojnu prijetnju, brodari strahuju i od mogućeg širenja sukoba na Crveno more i Adenski zaljev, gdje su Huti, saveznik Irana iz Jemena, već demonstrirali sposobnost gađanja trgovačkih brodova. Zatvaranje Hormuza posebno je osjetljivo jer preko tog tjesnaca inače prolazi oko petine globalne trgovine naftom i ukapljenim plinom, a svako produljeno zadržavanje ugrožava i proizvodnju u državama izvoznicama, koje nemaju beskonačne kapacitete skladištenja.
Kako reagiraju brodarske kompanije
Veliki svjetski brodari i logističke kompanije donijeli su niz drastičnih odluka u samo nekoliko dana. Najveći kontejnerski prijevoznici, uključujući Maersk, MSC, CMA CGM, Hapag‑Lloyd i COSCO, obustavili su ili ozbiljno ograničili plovidbu kroz Hormuz i širu zonu Zaljeva, preusmjeravajući brodove na alternativne rute gdje god je to logistički moguće. Neki brodovi iskrcavaju teret u sigurnijim regionalnim lukama izvan Zaljeva, primjerice u istočnoj Africi ili na Mediteranu, odakle se roba kamionima, vlakovima ili manjim brodovima pokušava prevesti bliže ciljnim tržištima na Bliskom istoku i u Europi. Dio tankerskih flota "skriva se" unutar Perzijskog zaljeva – primjerice najmanje 40 supertankera punih nafte stoji usidreno, čekajući signal da je prolaz makar donekle siguran – jer bi povratak u luke značio dodatne troškove i kašnjenja.
Zračni prijevoznici i logističke tvrtke prilagođavaju se slično: neki kargo letovi prebacuju se na dulje rute iznad sjeverne Afrike i istočne Europe kako bi zaobišli potencijalne zone sukoba, što produžava vrijeme prijevoza i podiže troškove goriva. Paralelno, brodari pregovaraju s državama i flotama o oružanoj pratnji, tzv. konvojima, kako bi barem strateški tereti – prije svega nafta i LNG – uz vojnu zaštitu prošli kroz opasna područja. U pozadini se odvijaju i intenzivni pregovori s lučkim vlastima i logističkim operatorima diljem svijeta, budući da poremećaj u Zaljevu automatski mijenja raspored dolazaka i odlazaka u desecima luka od Azije do Europe.
Eksplozija troškova i lančane štete
Osiguravajuća društva reagirala su munjevito: vodeći pomorski osiguravatelji ukinuli su ili dramatično poskupjeli tzv. "war risk" police za brodove koji ulaze u Perzijski zaljev i prolaze Hormuz, upozoravajući na nepredvidivost napada i visinu potencijalnih odšteta. Procjenjuje se da su ratni rizici i premije za plovidbu u tom području u samo nekoliko dana porasli 50 do 100 posto u odnosu na razinu prije eskalacije. Za tipičan tanker vrijedan oko 100 milijuna dolara, dodatni trošak osiguranja po plovidbi mjeri se stotinama tisuća dolara, a to je tek dio ukupnog financijskog udara. Budući da su mnogi osiguravatelji poslali formalne otkazne rokove za postojeće police, brodari su prisiljeni ili privremeno odustati od plovidbe ili pristati na bitno skuplje uvjete, što se vrlo brzo prelijeva u rast vozarina i, na koncu, cijena energenata i robe.
Uz eksploziju osiguranja rastu i klasični troškovi prijevoza jer zaobilazne rute oko Afrike ili kroz druge koridore produljuju putovanje za 10 do 14 dana, smanjujući raspoloživi kapacitet flota i gurajući cijenu vozarine prema gore. Kontejnerske tarife na nekim linijama s Bliskog istoka već su se u samo nekoliko dana udvostručile, a pojedine kompanije uvode posebne "emergency surcharge" naknade od više tisuća dolara po kontejneru. Indeksi koji prate globalne troškove vozarine bilježe opipljiv skok, što je jasan signal da će se poremećaj iz Zaljeva uskoro osjetiti u lancima opskrbe diljem svijeta – od rafinerija i elektrana do maloprodaje. Tržišta energije reagirala su očekivano: cijene nafte i plina skaču, a dionice nekih energetskih giganata dobivaju na vrijednosti upravo zbog očekivanja više cijene barela u uvjetima ograničene ponude.
Politički potezi i mogući scenariji
Sjedinjene Države, koje predvode vojnu koaliciju protiv Irana zajedno s Izraelom, najavile su paket mjera kako bi ublažile šok na tržištu energenata i smirile paniku u brodarskoj industriji. Washington je ponudio državna jamstva i osiguranje za brodove koji prevoze naftu i plin iz regije, uz obećanje da će američka mornarica organizirati vojne konvoje i pratnju kroz najrizičnije dionice, čim situacija na terenu to dopusti. Analitičari ipak upozoravaju da će, čak i ako se postigne privremeni dogovor ili uspostavi režim zaštićenih plovidbenih koridora, biti potrebno više tjedana da se gomila od nekoliko tisuća brodova "odčepi", a raspored globalne flote vrati u nekakvu normalu.
Stručnjaci za pomorski promet navode nekoliko osnovnih scenarija za sljedeće tjedne. U optimističnom, vojna eskalacija se smiruje, Iran odustaje od prijetnji potpunim zatvaranjem Hormuza, a uz snažnu američku i savezničku nazočnost uspostavljaju se sigurnosni koridori koji dopuštaju barem djelomičan prolaz tankera i kontejnerskih brodova uz visoke, ali podnošljive troškove osiguranja. U baznom scenariju, međutim, trgovci i brodari mjesecima izbjegavaju Zaljev, uz masovno preusmjeravanje tokova nafte i robe, što znači više cijene za potrošače i dodatno usporavanje globalne ekonomije koja se još oporavlja od prethodnih geopolitičkih šokova. Najcrnji ishod uključivao bi dugotrajan rat niskog intenziteta uz povremene napade na brodove i infrastrukturu, u kojem bi Hormuz iz strateške arterije svjetske trgovine postao trajna crna rupa za svako ozbiljno investiranje i planiranje. SD
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....