Na prvi pogled Kraljevina Jugoslavija, banatska pšenica, japanska ljubaznost i agrumi nemaju ništa zajedničko, ali upravo je ta kombinacija rezultirala počecima sadnje agruma u Dalmaciji, na Crnogorskom primorju i posebice u dolini rijeke Neretve, gdje su, kako je vrijeme pokazalo, najbolji uvjeti za intenzivni uzgoj vrlo kvalitetnih sorti mandarina unšiu.
A sve je počelo sada pomalo davne 1933. godine, kada je jedan brod iz Kraljevine Jugoslavije odvezao u Japan banatsku pšenicu, od koje se pravio izuzetno kvalitetan i ukusan kruh. Nakon što je brod istovaren, a Japanci isprobali kruh, oduševljeni počasni konzul u Japanu Ujeyama iz Tokija poslao je darove istoka, koji su sadržavali točno 372 sadnice agruma, i to sorte unšiu, honikan i natsu mikan.
Rasadnik u Blatu
Sadnice su istovarene u luci Bar, a onda su se dijelile duž Crnogorskoga primorja i Dalmacije. Agronom Toma Dolovski počeo ih je razmnožavati u svome rasadniku Albina u Tivtu i uskoro je proizvodio sadnice za prodaju za područje oko Dubrovnika, Kotora i širom Dalmacije. Tri godine nakon dolaska prvih sadnica, naručeno je iz Japana još 1500 novih.
Kako je zabilježio Mate Kaleb, mag. ing. agronomije, jedan od najvećih poznavatelja agruma, koji je gotovo cijeli život posvetio tom voću istražujući i prateći najnovije sorte i trendove u njihovu uzgoju, u rasadniku u Blatu na Korčuli posađeno je 1936. godine šest sadnica uvezenih mandarina unšiu iz Japana, a u istom je rasadniku dvije godine poslije započela manja proizvodnja sadnica tih mandarina. U razdoblju od 1937. do 1941. po cijeloj je Dalmaciji posađeno nekoliko stotina sadnica agruma iz tih rasadnika.
U Metkoviću je prije Drugog svjetskog rata djelovala Poljodjelska stanica, čiji je upravitelj bio agronom Kažimir Gabrić. On je poslao svojeg djelatnika Stipu Nikolca u Tivat da iz rasadnika agronoma Dolovskog donese mandarine. Prve sadnice u gradu na Neretvi posađene su 1940. i od njih je formiran mali rasadnik, a upravo te prve mandarine iz Metkovića potječu od onih koje su 1933. stigle iz Japana.
Većina tih stabala stradala je hladne zime 1984./1985. Ipak, zabilježeno je da su te 1940. zasađene mandarine unšiu, limun mjesečar, portugalska slatka naranča, gorka naranča i Poncirus trifoliata, a stabla agruma u Metkoviću preživjela su oštećenja tijekom dvije vrlo hladne zime, posebice 1947., kad je u Opuzenu izmjereno i -11 °C.
Prema podacima koje je Mate Kaleb prezentirao, godine 1938. u cijeloj je Dalmaciji bilo 20.150 stabla agruma, od kojih 6800 limuna i 13.300 naranača, s urodom od 104 tone ploda.
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Poljodjelska stanica u Metkoviću, koja je počela raditi još krajem 19. stoljeća za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, prestala je s radom, a 1945. osnovana je nova Poljodjelska stanica s Oblasnim voćarskim rasadnikom u Opuzenu, uz Malu Neretvu. U Metkoviću su stanicu predali Šumskom gospodarstvu, s rasadnikom šumskog drveća i rijetkog južnog voća.
Sadnice su preživjele rat pa je posao nastavljen na istome mjestu, sada u Šumariji Metković, u kojoj su ih ljudi kupovali za svoje vrtove. Poslom cijepljenja, navodi Kaleb, tada se najviše bavio Ivo Volarević. Šumarija je uz šumski rasad uzgajala i njegovala matična stabla agruma. Tada je započela proizvodnja sadnica mandarina, naranača, limuna na sjemenjacima podloge poncirusa iz vlastite proizvodnje kao dopunske djelatnosti.
Besplatne sadnice
Šumarija je tim malim rasadnikom pridonijela širenju mandarina unšiu ovari na obiteljske vrtove i dvorišta doline Neretve, južne Hercegovine i uz obalu Dalmacije. Stipe Nikolac prešao je u Opuzen, u novoosnovanu Poljoprivrednu stanicu, te je iz rasadnika u Čibači nabavljao stabljike poncirusa za podlogu, a iz Blata na Korčuli cijepni materijal. To je bio isti materijal koji je iz Japana stigao u Bar 1933., a Blaćani su od šest dobivenih sadnica uspjeli napraviti rasadnik, i od tog je materijala formiran opuzenski rasadnik.
U tim godinama (1949./1950.) Zavod za južne kulture u Dubrovniku i rasadnik u Čibači započeli su značajnu proizvodnju sadnica agruma i drugog suptropskog bilja, a prve podloge za proizvodnju sadnica od poncirusa isporučene su Oblasnom rasadniku u Opuzenu.
U Opuzenu je od 14. listopada 1948. obavljena sadnja za cijepljenje poncirusa pupovima mandarina unšiu ovari. Plemke su ubrane na originalnim matičnim stablima u rasadniku u Blatu na Korčuli. Prve sadnice mandarina iz rasadnika u Opuzenu proizvedene su u jesen 1950. godine.
Mali agrumik, prvi u dolini Neretve, posađen je 1951. na bivšem Salacanovu imanju Poljoprivredne stanice u Opuzenu, na predjelu Pošta u Trnovu kod Opuzena, uz obalu Male Neretve, i imao je površinu 2300 četvornih metara s 394 stabalca mandarina unšiu ovari u gustom sklopu, s razmakom 2,50 x 2,33 metara. Sadnice su posađene iz rasadnika u Čibači te su dosađene sadnicama iz vlastitog rasadnika. Manji dio sadnica je 1951. podijeljen besplatno neretvanskim poljoprivrednicima kako bi se nasadi mandarina raširili.
Oblasni rasadnik u Opuzenu je, osim agruma, proizvodio velik broj sadnica raznog koštičavog voća. Poljoprivrednom stanicom upravljao je inženjer Jure Žderić, a rasadnik su vodili poljoprivredni tehničari I. Despot i G. Dugandžić te rasadničar Stipe Nikolac. Rasadnik je 1959. ušao u novoosnovani Poljoprivredno-industrijski kombinat "Neretva", koji je postao najveći voćni i lozni rasadnik u Hrvatskoj i veliki izvoznik sadnica voćaka i loza u druge zemlje, Belgiju, SSSR itd.
Osnivač i prvi direktor PIK-a "Neretva" bio je Stanko Parmać, umirovljeni kontraadmiral. Parmać je bio veliki ljubitelj agruma, pa je 1959. naručio projekt podizanja plantaže mandarina na 100 hektara melioracijskog poldera Luke kod Opuzena. Projekt je izrađen 1960. u Stanici za južne kulture, s direktorom, inženjerom Franjom Tabainom na čelu.
Svjetski stručnjaci
No za podizanje prvih plantaža kod Opuzena odobreno je samo 10 hektara pilot-projekta jer banke iz Zagreba i Beograda, kako navodi Mate Kaleb, nisu vjerovale u uspješan posao s ovom kulturom na sjevernoj granici suptropskog pojasa (43° SŠ), nego su to ocijenili velikim rizikom. Na kraju su ipak posađena 52 hektara, a stariji dio nasada došao je u puni rod u razdoblju 1967. – 1970. i pokazao je visoki potencijal rodnosti japanske mandarine na nekad močvarnim tlima uređenim agromelioracijskim mjerama. Prirodi su na pojedinim tablama dostizali u razdoblju 10-14 godina 40 do 60 tona po hektaru.
Radi unaprjeđenja uzgoja agruma, to područje posjetili su mnogi istaknuti i priznati svjetski stručni eksperti za agrumarstvo. Tako je 1952. Dalmaciju posjetio dr. Raymond Marlota iz Južne Afrike, kao izaslanik Organizacije za poljoprivredu i prehranu UN-a (FAO). On je održao predavanje i dao savjete agronomima Dalmacije, poslije čega je izdao i dostavio tiskanu brošuru s uputama na hrvatskom jeziku "Uzgoj citrusa" (1954.).
Južnu Dalmaciju je 1961. obišao američki stručnjak za agrume dr. Guy W. Adriance, koji je je s inženjerom Franjom Tabainom posjetio predjele koji bi mogli biti prikladni za uzgoj agruma u Konavlima, na dubrovačkom primorju i južnoj obali Pelješca, a posebno se zadržao na području donje Neretve u Opuzenu, gdje je pregledao agrumik mandarina unšiu starih 10 godina na području Pošte i tek posađene nasade od šest hektara na području Luke.
Dao je preporuku za pripremu tla, razmake sadnje i njegovanje nasada, te za zaštitu od mraza i vjetrova. Održao je seminar s agronomima na temu "O proizvodnji agruma", te je ostavio izvješće o južnoj Dalmaciji i primjerak predavanja sa seminara, za što je potporu dala američka Agencija za međunarodni razvitak.
Godine 1962. sklopljen je ugovor s organizacijom FAO iz Rima o projektiranju melioracija i osvajanja močvarnog i zaslanjenog zemljišta na području delte Neretve nazvanom "Opuzen – Ušće". Naručitelj je bio PIK "Neretva", a izradili su ga stručnjaci organizacije FAO pozvani iz Rusije, odnosno tadašnjeg SSSR-a, navodi Mate Kaleb.
U novom je programu predviđeno da nakon melioracije na novim površinama mandarina i drugi agrumi budu glavna kultura na površini od 2000 hektara s očekivanim urodom od 25 do 40 t/ha ili ukupno 50.000 do 80.000 tona ploda za tržište. Izgradnjom sustava navodnjavanja 1966., od Modrog oka kod Desana do poldera Luke i tvornice u Opuzenu, uspješno je podignuta rodnost i kvaliteta plodova za dva-tri puta.
Masovna sadnja
Tijekom izrade projekta "Opuzen – Ušće" 1963. boravio je u PIK-u "Neretva" prof. dr. A. D. Aleksandov, profesor voćarstva na Poljoprivrednoj akademiji u Moskvi, i napravio je vrlo temeljit prikaz ekoloških prilika Neretve, te je dao agronomsku analizu projektnog zadatka melioracije donjeg toka rijeke Neretve i pripreme tla na području Opuzen – Ušće za kulturu agruma (mandarina) i vinograda. On je prvi ukazao na potrebu uvoza novih ranozrelih sorti japanskih mandarina, i to kawano wase, miyagawa wase i drugih agruma, kao kineskog limuna meyer, cleopatre (podloge), te drugih južnih voćaka – feijoe, žižule, kakija, rogača, pistacije, oraha pekana...
Nakon toga je organizacija UN-a FAO uputila u Neretvu istaknute stručnjake za agrume Henryja Chapota (1969.) i Luisa Blondela (1970.), koji su odobrili zacrtani plan razvoja agruma na području donje Neretve i savjetovali kako ih zaštititi od virusnih bolesti i dobiti bezvirusne klonove agruma. U periodu 1972. – 1974. na Korzici su boravili stručnjaci iz PIK-a "Neretva" dr. sc. Živko Gatin i Zorica Velagić, ing., radi specijalizacije iz područja agruma, te kako bi njihova iskustva i saznanja mogli primijeniti na agrume u dolini Neretve.
U razdoblju od 1970. do 1980. započela je masovna sadnja mandarina na površinama privatnih posjednika širom područja donje Neretve, koje su prije toga bile pod vinogradima, ili su bile oranice i močvarne livade. Rasadnici nisu mogli zadovoljiti potražnju za sadnicama, pa su mnogi poljoprivrednici sami svladali tehnologiju proizvodnje sadnica za vlastite potrebe, a višak sadnica su prodavali.
Danas je u dolini Neretve zasađeno mandarina na više od 2000 hektara, gotovo 2,5 milijuna stabala, na kojima se u najboljim godinama ubere oko 50 tisuća tona mandarina, što je 90 posto mandarina u Republici Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....