Pelješki most puca, oni su otvorili pitanje koje svi izbjegavaju: Što se krije u pilonima? Pukotine su možda tek početak

Pelješki most od samog je početka bio simbol tehničkog uspjeha, strateškog povezivanja juga Hrvatske i jednog od najzahtjevnijih infrastrukturnih projekata u regiji. No posljednjih mjeseci fokus javnosti sve se više prebacuje s političkog i prometnog značaja mosta na pitanje pukotina koje su se pojavile na pojedinim dijelovima konstrukcije.

U javnom prostoru pritom se uglavnom govori o “normalnim pojavama u betonu”, temperaturnim utjecajima ili odgovornosti izvođača, dok se istodobno gotovo potpuno zanemaruje jedno ključno tehničko pitanje – kakav je beton ugrađen i na koji način je ugrađivan.

Na moguće propuste u izvedbi među prvima je upozorila politička stranka Javno dobro, tvrdeći da se rasprava o pukotinama namjerno svodi na dnevno-političko prepucavanje, dok se izbjegava ozbiljna stručna analiza ugrađenih materijala i tehnologije gradnje.

Iz stranke poručuju kako javnost ima pravo znati jesu li poštovani svi standardi predviđeni projektom te jesu li provedena neovisna ispitivanja betona u samim pilonima mosta. Posebno problematiziraju činjenicu da se gotovo nitko ne bavi pitanjem vibriranja SCC betona i mogućim posljedicama takvog postupka na dugoročnu trajnost konstrukcije.

Paun Paunovic/Cropix

Naime, stupovi i piloni Pelješkog mosta građeni su samougrađujućim SCC betonom visoke čvrstoće klase C70, posebno projektiranim upravo za ovaj projekt. Takav beton razvijen je kako bi se bez vibriranja samostalno razlio kroz gustu armaturu i ravnomjerno ispunio oplatu.

Upravo zato izaziva ozbiljna pitanja činjenica da je tijekom izvedbe provođeno vibriranje betona, i to ne kao pojedinačna improvizacija na gradilištu, nego prema samom projektu. Time se otvara dilema koja zaslužuje stručan, a ne politički odgovor: zašto bi se vibrirao beton čija je osnovna svrha da ne vibrira?

Još važnije pitanje odnosi se na moguće posljedice takvog postupka u masivnim pilonima mosta. Može li vibriranje SCC betona uzrokovati segregaciju agregata, narušavanje homogenosti ili unutarnje slabosti koje se kasnije manifestiraju kroz pukotine?

I možda najvažnije od svega – jesu li tijekom posljednjih izvanrednih pregleda mosta provedena dubinska ispitivanja ugrađenog betona koja bi javnosti dala jasan odgovor o njegovoj stvarnoj kvaliteti i trajnosti?

Upravo na ta pitanja zasad nema uvjerljivih odgovora, iako su ona vjerojatno važnija od međusobnog prebacivanja odgovornosti između investitora, nadzora i izvođača, stoji u priopćenju koje u ime stranke Javno dobro potpisuje Vladimira Mascarell.