Drniš je godinama živio u strahu od Kristijana Aleksića. Stanovnici su ga izbjegavali, roditelji upozoravali djecu da mu se ne približavaju, a među ljudima su kružile priče o prijetnjama, nasilnim ispadima i grafitima u kojima je navodno najavljivao da će ponovno ubiti. Danas je sasvim jasno da je nova tragedija bila samo pitanje vremena.
Nakon brutalnog i ničim izazvanog ubojstva 19-godišnjeg dostavljača pizze u subotu navečer, cijeli drniški kraj ponovno proživljava strah koji nikada zapravo nije ni nestao još od prvog zločina koji je Aleksić počinio prije više od tri desetljeća.
Tada je osuđen za teško ubojstvo 22-godišnje Marijane Sučević 1994. godine u Primorskom Docu. Mladu djevojku je pričekao na putu prema kući i brutalno usmrtio nožem koji je prethodno posebno izbrusio i pripremio za napad, zadavši joj čak 17 ubodnih rana. Ubojstvo je ostalo nerazriješeno sedam godina, sve dok 2001. godine nije priznao zločin u policijskoj postaji u Kaštelima. Kasnije je priznanje povukao i na sudu odbio odgovarati na pitanja.
Psihijatrijska vještačenja pokazala su da je bio smanjeno ubrojiv te da ima duševne tegobe zbog kojih mu je određeno i obvezno psihijatrijsko liječenje. Još sredinom devedesetih liječio se na psihijatriji u Splitu zbog, kako je tada navedeno, adolescentske krize. Tijekom suđenja spominjalo se i njegovo opsesivno zanimanje za kult smrti, simbole Sotone i nasilje, a utvrđeno je i da je prvo ubojstvo pripremao gotovo godinu dana.
Unatoč svemu, nakon odslužene 12-godišnje zatvorske kazne vratio se u Drniš. Tamo je godinama slobodno živio, bez ikakvog nadzora, i širio strah. Prije četiri godine policija je kod njega pronašla improvizirano oružje kućne izrade, zbog čega je protiv Aleksića podnesena kaznena prijava za nedozvoljeno posjedovanje oružja. No nakon privođenja pušten je na slobodu, dok je predmet ostao "u redovnoj proceduri", odnosno "kiselio" se u ladicama pune dvije i pol godine.
Da slučaj bude još gori, 19-godišnji mladić u subotu je ubijen upravo improviziranim vatrenim oružjem kućne izrade. Vrlo sličnim onome koje je Aleksiću bilo oduzeto tijekom pretresa 2023. godine. Da je postupak zbog ilegalnog oružja bio dovršen na vrijeme, lako je moguće da Aleksić proteklog vikenda ne bi bio na slobodi, nego pod nadzorom zatvorskog ili psihijatrijskog sustava.
Ali nije bio. Šetao je slobodno, tražeći novu žrtvu za svoj sumanuti pohod. Je li se ovaj zločin mogao spriječiti?
– Ako je osoba bila liječena, a potom puštena da slobodno živi bez nadzora, bez obveze javljanja psihijatru i bez kontrole uzima li terapiju, onda govorimo o čovjeku koji je bio "tempirana bomba" – kaže psihijatar Psihijatrijske bolnice na Ugljanu i sudski vještak Denis Sabljar, dodajući da se bez neposrednog pregleda i psihijatrijskog vještačenja ne može sa stopostotnom sigurnošću govoriti o psihičkom stanju osumnjičenika, ali da dostupni podaci snažno upućuju na vjerojatno postojanje teške duševne bolesti.
– Bez razgovora s njim i bez vještačenja ne mogu tvrditi sa sigurnošću o čemu je riječ, no prema svemu što je izneseno vrlo je vjerojatno riječ o teškoj duševnoj bolesti. Ovo govorim na temelju 36 godina iskustva u psihijatriji i forenzičkim vještačenjima – ističe dr. Sabljar.
Obje žrtve, koje su ubijene bez jasnog motiva ili povoda, dodatno ukazuju sumnju na teški psihički poremećaj.
– Ako netko počini ubojstvo bez razloga, bez motiva i bez ikakvog povoda, to može upućivati na ozbiljan psihotični poremećaj. Kod ovakvih bolesnika ključno je pitanje uzimaju li terapiju i imaju li uopće uvid u vlastitu bolest. A oni to često nemaju i potpuno su nekritični. Jer velik problem nastaje kada osoba odbija terapiju i odgovori vam: "Ja sam zdrav, vi doktori pijte lijekove, ja neću".
Bez liječenja i nadzora ovakve se tragedije teško mogu spriječiti. Često se u javnosti čuje, čak i od struke, da su najopasniji psihopati i osobe s poremećajem osobnosti, a da su duševni bolesnici "mirni" i "nisu opasni". Međutim, kada ne uzimaju terapiju, neki od njih postaju i vrlo agresivni. Tijekom rada, vjerujte mi, vidio sam ih mnogo. Od svih duševnih bolesnika, u ovom slučaju shizofrenih, samo je oko deset posto u bolnicama. Devedeset posto ih je vani. To je ozbiljan problem – upozorava dr. Sabljar.
Posebno zabrinjava što su strah i nelagoda godinama u Drnišu postali gotovo trajno stanje, svojevrsna svakodnevica i refleks čitave zajednice. Još je ozbiljnije to što na takvu situaciju nitko nije reagirao.
– Ako se ljudi boje osobe, ako zaziru od nje, ako se svi miču kad uđe u dućan, ako djeca i žene ne žele imati nikakav kontakt s njom, ako postoje priče o manifestima i popisima za likvidaciju, onda je to odavno prešlo sve granice normalnoga. Isto tako, ako je na suđenju bilo određeno obavezno psihijatrijsko liječenje, onda očito nije bio potpuno ubrojiv.
Takve se mjere obično izriču kod osoba koje predstavljaju ozbiljan rizik jer u pravilu znače postojanje teškog psihičkog poremećaja i potrebu za kontinuiranim nadzorom – kaže dr. Sabljar, dodajući da činjenica da je Aleksić sam izrađivao oružje kojim je počinio kaznena djela upućuje na ozbiljnu psihotičnu simptomatologiju.
– Sama činjenica da osoba izrađuje oružje i pritom razvija takve obrasce ponašanja govori o bizarnosti. A kada govorimo o bizarnosti ponašanja, to vrlo često ide u smjeru psihoze i teške duševne bolesti – objašnjava ovaj stručnjak koji je tijekom svog rada imao slične slučajeve pacijenata s nasilnim fantazijama.
– Imao sam pacijenta koji je govorio da stalno razmišlja kako napraviti pištolj i nekoga ubiti jer bi se na taj način "rasteretio bolesti". Imao je nasilne ispade dok je bio na liječenju, ali na sreću nitko nije stradao od njegove ruke. Danas je u zatvoru, u samici. Nažalost, takve slučajeve psihijatrija poznaje.
Dr. Sabljar smatra da i raniji podaci o psihičkim tegobama iz adolescencije dodatno ukazuju na dugotrajnu i ozbiljnu bolest.
– Ako su mu još ranije evidentirane duševne tegobe koje potječu iz adolescencije, to znači da su simptomi bili prisutni vrlo rano u razvoju bolesti. Kod teških psihičkih poremećaja često već u ranoj dobi vidimo prve znakove i određene psihopatološke karakteristike, a čini mi se da ovdje imamo takav slučaj – poručuje psihijatar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....