Bivši zapovjednik IX. bojne HOS-a "Rafael Boban" Marko Skejo snimljen je u jednom restoranu kako pjeva pjesmu "Evo zore, evo dana", poznatu i pod nazivom "Jure i Boban".
Snimka je nastala nakon današnjeg obilježavanja 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije "Oluja" u Kninu, a uživo je emitirana na Facebook stranici HOS – Hrvatske obrambene snage. No ubrzo je izbrisana.
Riječ je o pjesmi koja veliča zapovjednike ustaške Crne legije Juru Francetića i Rafaela Bobana. U njezinim se stihovima slave ustaški pokret i poglavnik Ante Pavelić, a pojavljuje se i pozdrav "Za dom spremni".
Skejo je ranije, zajedno s nekolicinom bivših pripadnika HOS-a, položio vijenac kod Spomenika hrvatske pobjede "Oluja ‘95", nakon čega je tri puta uzviknuo "Za dom spremni". Isti su pozdrav tijekom okupljanja u Kninu uzvikivali i Dražen Keleminec te njegovi pristaše.
A tko su zapravo bili Jure i Boban?
Naš novinar Damir Pilić sve je detaljno objasnio u svom tekstu na donjem linku:
Ličanin Jure i Hercegovac Boban u pjesmi su se sreli kao osnivači i zapovjednici Crne legije, zloglasne ustaške jedinice zbog čijih su krvavih zločina nad srpskim civilima u Bosni protestirali čak i Nijemci, smatrajući da tolika ustaška bestijalnost šteti njemačkim interesima, jer se narod zbog tih zločina okreće partizanima.
Iako pjesma sugerira hepiend, Jure i Boban nisu se dugo družili u ratu, jer je Francetić ubijen već krajem 1942., a način njegove smrti govori o popularnosti koju je uživao u narodu. Nakon što mu se avion srušio kod Slunja, dočepali su ga se lokalni seljaci: kad su ga prepoznali, zatukli su ga vilama i sjekirama. No, i to malo ratnog vremena bilo je Francetiću dovoljno da počini solidnu nisku zločina i pokolja (a Boban je nastavio s time i nakon Francetićeve smrti), koji su bili takvih razmjera da i u 21. stoljeću o njima pišu brojni svjetski znanstvenici.
Među ostalim, britanski historičar Rory Yeomans u zborniku "U sjeni Hitlera" (London, 2011.) ističe Francetićevu odgovornost za tisuće ubijenih bosanskih Srba čija su tijela bačena u Drinu, a Yeomansov sunarodnjak Marko Attila Hoare u knjizi "Genocid i otpor u Hitlerovoj Bosni" (New York, 2006.) apostrofira pokolj 900 Srba i Židova iz Vlasenice u svibnju 1942. godine. Nadalje, švedski povjesničar Tomislav Dulić u knjizi "Utopije nacije: Lokalni pokolji u BiH, 1941-42" (Uppsala, 2005.) pokazuje da su pokolji i masovne deportacije Srba i Židova bili svakodnevica Crne legije, te da je Francetić osobno naređivao ubojstva uglednih Srba i Židova.
Tako povijesni izvori navode da su početkom lipnja 1941. ustaše iz Kule Fazlagića, po Francetićevu nalogu, maljevima i kundacima pobili 20-ak srpskih civila iz Gacka, Avtovca, Rudnog Polja i Nadanića, te ih bacili u jamu pokraj sela Korita. A prema izvještaju Velike Župe Dubrava od 5. kolovoza 1941., Francetić je 31. srpnja naredio hapšenje 235 srpskih civila u kotaru Ljubinje, među kojima je bilo 80 posto žena i djece, od kojih je većina upućena u koncentracijski logor u Gospiću.
"Hrvatski vitez" bez problema je, dakle, hapsio žene i djecu, te ih slao u logore, uključujući i u Jasenovac. Pritom je Francetić u Jasenovac slao i hrvatske komuniste i druge Hrvate koji se nisu slagali sa zločinačkim ustaškim režimom. Nadalje, Francetićevi ustaše su u rujnu 1941. u Alipašinom Mostu kod Sarajeva pobili 60 srpskih civila, dok su 22. i 23. prosinca iste godine pripadnici njegove Crne legije ubili 12 žena i djece iz Donjeg Sela i Viništa, kao i 15 žitelja sela Čelebić, većinom djece.
Nije puno za njim zaostajao ni Rafael Boban, za kojeg revizionistički tisak navodi da je "svoju vojnu slavu stekao političkim i vojnim djelovanjem u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog čega je bio nagrađen titulom viteza u NDH". Pa da vidimo ta slavna "viteška djela" koja je Boban počinio u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, o čemu svjedoče razni izvori.
Među ostalim, u veljači 1944., nakon preuzimanja Koprivnice iz partizanskih ruku, Boban je iz odmazde dao strijeljati deset civila, a u lipnju još četvoricu. A psihopatska struktura Bobanove ličnosti, kao i ličnosti njegovih podređenih ustaša, vidi se iz njihovih postupaka u lipnju 1944. u Đurđevcu, kada je po Bobanovom nalogu uhapšeno četvero civila: zemljoradnik Ignac Živko, činovnik Herbert Kukec, urar Josip Berta i gimnazijalac Zlatko Mihelić. "Ustaše Stjepan Šante i Branko Fantoni, po nalogu Rafaela Bobana, pritvorenike su tukli bikovačom i toljagom danju i noću, turali im igle pod nokte, naređivali im da ližu pod i sol, od čega su nastupali srčani bolovi. Strijeljali su ih potom na đurđevačkom groblju, odluku o smrti potpisao je pukovnik Rafael Boban, a prije toga su ih opljačkali i obili urarsku radnju Josipa Berte", navode povijesni izvori. Za razliku od Francetićeve, okolnosti Bobanove smrti nisu poznate.
Zadnji put je viđen u svibnju 1945. na Bleiburgu kako bježi od partizana, a ustaška mitologija tvrdi da je preživio i pobjegao u Argentinu, te da se kasnije u američkoj vojsci tobože borio protiv komunista u Korejskom ratu.
Detaljnije pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....