Miljenko Nikolić Šantura, jedan od osnivača vokalno-instrumentalnog sastava Dalmati, snimio je 1974. godine samostalno prvu gramofonsku ploču u dolini Neretve. Bila je to singlica „Ljeto i lančić” i „Mi nismo jedno za drugo”. Ploča je snimljena u produkciji Diskotona, a glazbu i tekst napisao je Hvaranin Ivica Lučić.
Čim je ploča puštena u prodaju u neretvanskim mjestima, u jednom se danu prodala u nevjerojatnih 8000 primjeraka.
Pjesma s A strane, „Ljeto i lančić”, godinama je bila hit u Dalmaciji, posebno na otocima. Izvodila se najviše ljeti na svim plesnim terasama jer nas tekst vodi u opušteno vrijeme morskih radosti, posebno vrućih ljetnih ljubavi.
Pjesma „Ljeto i lančić” počinje stihovima:
„Sjećam se onoga dana kad smo se upoznali mi,
Bilo je vruće ljeto i ljubav smo tražili.
Još uvijek stoji tu lančić na vratu mom
I nikad ga skinuti neću,
Jer ja sam bio tvoj…”
Iako je od izvođenja te pjesme prošlo više od 50 godina, ona je i danas nezaobilazna na različitim feštama i svečanostima.
Prema riječima Dragana Jurkovića, neretvanskog kroničara sa zagrebačkom adresom, pjesmom je bio oduševljen i Mate Mišo Kovač, koji je jednom prigodom izjavio:
„Pjesma je odlična, a Šantura ju je izvrsno otpjevao. Da je snimljena u ondašnjem zagrebačkom Jugotonu, koji je imao puno bolju tehniku od sarajevskog Diskotona, i da se nešto uložilo u reklamu, bio bi to hit nad hitovima. Tekst je izvrstan, baš onakav kakav meni odgovara.”
Četiri godine poslije, 1978., Šantura je snimio i glazbenu kasetu s popularnim hitovima „Lidija”, „Anita”, „Slomljena gitara”, „Strepnja” itd., na tekstove i glazbu Tihe Jerkovića, Ivice Lučića, Duška Trifunovića i Nenada Vilovića.
„Hvala vam što ste ga se sjetili, jako mi je drago zbog toga, a njemu će biti još draže!” Tim nas je riječima dočekala u Kuli Norinskoj Miljenkova supruga Ivanka. Miljenko je, nažalost, preminuo početkom listopada prošle godine u 78. godini života, nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću.
Ivanka je rodom iz Muća, a ljubav svog života upoznala je u Metkoviću, gdje je radila u Domu zdravlja. Vjenčali su se 1977. godine, kada je Miljenko već bio poznat.
„Bio je lijep, zgodan, popularan i uvijek dobro raspoložen – tko se ne bi udao za njega? A iznad svega, bio je jako dobar čovjek, zaljubljenik u glazbu. Stalno je vježbao i usavršavao se. Vidjela sam koliko mu to znači i zato mi nije bilo teško organizirati život tako da on ima prostora i vremena za brojne koncerte koje je tada održavao diljem Makarskog primorja te u Čapljini, Ljubuškom, Neumu, Počitelju i brojnim drugim mjestima.
Nakon svirki dolazio bi kući kasno, a ujutro bi išao na posao u Razvitak. I kada je dolazio kraj, bio je miran i dostojanstven. I u bolesti je ostao anđeo”, govori nam gospođa Ivanka, koja čuva uspomene na svoga supruga.
U braku su dobili dvoje djece: kćer Anu, logopetkinju koja radi u Rijeci i koja, poput oca, ima talent za pjevanje, te sina Karla, pripadnika Hrvatske ratne mornarice u Split.
„Šantura je pjevačku karijeru započeo šezdesetih godina prošlog stoljeća u vokalno-instrumentalnom sastavu Mlatini, a kasnije je više od dvadeset godina pjevao u grupi Dalmati. Ja sam dva ljeta zaredom kao student radio za Dalmate, odnosno bio sam na ulazu u autokamp ‘Dalmacija‘ u Zaostrogu, gdje su Dalmati, zajedno sa Šanturom, nastupali.
Plesnjaci su se održavali svaku večer, a terasa je bila premalena da primi sve zaljubljenike u Šanturin glas. U više navrata mladi su ostajali vani te bi slušali glazbu i plesali na obližnjoj cesti. Bilo je vrlo zanimljivo, posebno stranim turistima. U to vrijeme plesnjaci su bili glavni oblik zabave mladima željnima upoznavanja, novih ljubavi i dobre glazbe.
Na te plesnjake dolazilo je i više neretvanskih ‘galebova’, željnih zgodnih Čehinja, Mađarica i Slovakinja. Šantura im je posebno izlazio ususret. Kako? Kad bi se upoznali s nekom fureštom, zamolili bi Šanturu da im otpjeva nekoliko laganih melodija za ‘stiskavac’, što bi on i učinio. Poslije toga sve je išlo puno lakše.
Mi, njegovi prijatelji, zvali smo ga Rođo. Bio je izvanserijski pjevač popularnih šlagera i zabavnih melodija, među najboljima u Neretvi, iako se mnogi slažu da je bio i najbolji. Posebno je dobro izvodio pjesme Miše Kovača, a pričalo se da je Mišo ‘posudio’, odnosno kopirao, Šanturine brkove, koji su odlično pristajali i Miši i Šanturi. Baš lijepo: ‘Ti meni pjesme, ja tebi brkove’”, pomalo šaljivo priča Dragan Jurković, svjedok tadašnjih događaja.
Rođu su, ističe Jurković, posebno voljele slušati i gledati pripadnice ljepšeg spola. Mnoge su žene zbog njega dolazile na nastupe Dalmata. Imao je ugodan, melodičan, akustičan, plesan i slušljiv muški glas te je vrlo romantično izvodio poznate napjeve popularnih melodija.
„Tadašnji prvak države u judu, Sarajlija Novica Todorović, sa svojim je društvom svaku večer bio gost na terasi ‘Dalmacije‘ u Zaostrogu. Bio je oduševljen Šanturinim pjevanjem te je pozvao Dalmate da nastupaju u Sarajevo. Ne znam jesu li ondje nastupali.
Šantura je godinama nastupao s Dalmatima i u hotelu ‘Nimfa‘ u Živogošću, a o tim se nastupima i danas naveliko priča. Ondje su, osim Neretvana, dolazili i hercegovački galebovi, većinom iz Ljubuškog i Mostara. Tko bi znao koliko se tu ljubavi rodilo između kršnih Hercegovaca i lijepih fureštih djevojaka.
Rođo je i dva puta s Dalmatima nastupao u onda vrlo popularnoj televizijskoj emisiji ‘Zdravo mladi‘, što je još više pridonijelo njegovoj popularnosti. Njegova najbolja, već spomenuta pjesma „Ljeto i lančić” postala je bezvremenski hit i pjeva se na gotovo svim neretvanskim slavljima.
Šantura je posljednji nastup imao 1991. godine na Petrovdan u Lovištu na Pelješcu. Poslije je došao rat, a kasnije je Šantura zabavljao goste na kruzerima te je stalno pjevao u crkvenom zboru, gdje je izvodio prigodne crkvene pjesme na misama i misnim slavljima”, zaključio je Jurković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....