Sjećate li se filmskog evergreena "Kuća na brdu" s američkim muškardinom Robertom Mitchumom u naslovnoj ulozi!? Na to pomalo zaboravljeno filmsko ostvarenje uvelike podsjeća dom doktora Mirka Giaconija, predsjednika Udruge svih Hrvata u južnoj Kaliforniji.
Vila u elitnom predjelu Palos Verdes, locirana između odavno kroatiziranog San Pedra i kultnog Hollywooda. Na brdu, odakle puca predivan pogled na Tihi ocean i jedini veliki kalifornijski otok Catalina.
A već nemalo dvorište Mirkova doma sugerira kamo ste stigli. U njemu vijore hrvatski i američki barjak, te klupske zastave Hajduka i splitskog Gusara. Dr. Giaconi je, nema sumnje, jedan od najžešćih hajdukovaca na svijetu, koji je mladost trošio i kao splitski veslač.
Dalmatinska pisma i argentinsko vino
Zato smo kod svakog dolaska u tu bogatu američku saveznu državu imali dovoljno tema za prijateljsku ćakulu. Uz neizbježnu dalmatinsku pismu i, najčešće, crno argentinsko vino. Prije svega, o rodnom mu Splitu i Komiži, mjestu njegovih korijena. O dalmatinskom i hrvatskom sportu. Kod zadnjeg posjeta i o Šibeniku, u koji se naš sugovornik prosto zaljubio uz jednostavno objašnjenje:
– To je najtipičniji dalmatinski grad, koji je izuzetno napredovao zadnjih godina.
Zbog spomenutog dr. Giaconi rijetko kod slijetanja u Hrvatsku propušta posjet Krešimirovu gradu. I onda ćakula ima posve drugi smjer. Minulih dana smo, uz riblji meni, šibensko vino i pogled na najniži jadranski naseljeni otok Krapanj najviše pričali o Hrvatima u Kaliforniji.
– Već sam sedamnaest godina na čelu asocijacije svih hrvatskih udruga u južnoj Kaliforniji, pa je sazrelo vrijeme da odstupim s te časne funkcije, da ustupim prostor nekom mlađem. Trudio sam se da izbjegnem frazu "poslije mene potop".
Vjerujem da sam zajedno s bliskim suradnicima bio djelotvoran. Prije svega, konsolidirali smo se u financijskom smislu. Da se ne vraćam na vrijeme Domovinskog rata, kad smo na svaki način pomagali Lijepoj našoj, pa i u oružju, o čemu s vremenske distance mogu govoriti.
No, možda od svega spomenutog je najvrednija istina da, otkako imamo svoju državu, druga i treća generacija naših iseljenika s ponosom ističu da su Hrvati. Nose majice s hrvatskim obilježjima, stavljaju naša znakovlja na automobile.
Da ne govorimo o svojevrsnom pozitivnom ludilu kad igra reprezentacija, a Hrvatski dom pun onih koji gore za Dalića, Modrića i ostale. Kad sve puca od nacionalnog ponosa – otvorio se na svoj emotivan i prisan način dr. Giaconi.
Domovinski rat nije promijenio praksu našeg sugovornika da ima pacijente i iz svih ostalih krajeva bivše države. O tome nam je, također, zborio na poseban način.
Neprežaljena supruga
– Ja u svakom svom pacijentu vidim samo čovjeka. Da ne govorimo o Hipokratovoj zakletvi! Slično razmišljaju i moja djeca Joanne i Joseph, koji su isto tako liječnici.
Kćerka mi je vrsni oftalmolog, tajnica Američke oftamološke akademije i redoviti sveučilišni profesor. Predavala je na gotovo svim kontinentima. Kao Splićanin sam, pak, posebno zadovoljan što ima predavanja i na Medicinskom fakultetu u mom voljenom gradu. Krajem svibnja stići će, pak, u Solin, gdje će se okupiti poznati hrvatski liječnici iz dijaspore na inicijativu doktora Kaje Bućana.
Sin mi je, pak, uvaženi kardiolog i docent na najprestižnijim kalifornijskim sveučilištima. Za njihove uspješne životne putove najzaslužnija je, držim, moja pokojna supruga Mirjana, koja je po dalmatinsku držala barem tri kantuna u kući. Ona je razapinjala jidro, a ja sam bio samo na timunu – hvali djecu i s uzdahom se dr. Mirko prisjeća pokojne supruge koja je također bila liječnica, ali nikad nije radila, već se žrtvovala za djecu, obitelj.
Kad smo se prvi put sreli u Kaliforniji, naš sugovornik je imao tri automobila s natpisima Hajduk, Gusar i Mornar. Kao podsjetnik na svoja tri najdraža splitska kluba. Sad, pak, na registracijskoj tablici ima natpis "Haj – Juve"!?
– U teškim vremenima Domovinskog rata, kad nisam mogao imati toliko informacija o našim klubovima, te sam rado gledao Ligu prvaka, počeo sam navijati za Juventus. Otud ono "Haj – Juve"! Hajduk mi je majka, a Juventus dobra maćeha!
U duši sam bio i ostao samo zakleti hajdukovac. Imao sam tri godine kad me moj ujak Šime Mardešić, nesuđeni prvotimac Hajduka i zaljubljenik u operu, prvi put poveo na stari plac kraj Plinare. Do kraja srednje škole gledao sam svaku utakmicu Bijelih. I po suncu, i po kiši.
I utvaram si da svaki fetivi Splićanin ima gen da bude veliki hajdukovac. To sam posebno demonstrirao i u američkim godinama, kad bih iz Los Angelesa poletio izravno u Beograd na derbi Crvena zvezda – Hajduk. Kako zaboraviti utakmicu, kad smo dobili 1:0 pogotkom Zlatka Vujovića!? Priznajem da nadmetanja s Beograđanima nisu za me imala samo nogometni okus, već i svojevrsnu dvojbu "Mi ili oni"!?
Partija briškule
Hajduk je bio i ostao duboko u mom srcu, pa me moji pacijenti u Kaliforniji znaju ponedjeljkom pitati "Zašto ste slabe volje, oli je Hajduk izgubio?" Nisu mi, međutim, dragi neredi na nekim splitskim utakmicama, neovisno od toga što koreografija s bakljadom zna koji put biti zaista efektna – razgolio je dr. Giaconi svoju hajdučku dušu.
Naš sugovornik sve i da hoće ne može zaboraviti Split i Dalmaciju. Na to ga u Kaliforniji (ne)izravno podsjeća njegovo, mahom dalmatinsko društvo. Pogotovu vikendom, kad se na igralištu pored Mirkova doma igra nogomet i tenis. Padne dobra marenda, ali i partija briškule ili preferansa.
– S nama je obvezno nekadašnji Hajdukov tić, 93-godišnji Frane Viđak, prvi rođak pokojne Zdravke Krstulović i Stane Krstulovića, poznatog splitskog nogometaša. Posebno su zanimljive njegove priče iz okupacije Splita tijekom Drugog svjetskog rata. I teza "da su talijanski okupatori bili plemenitiji od njemačkih"!
U društvu su obvezno Dubrovčanin Niko Hazdovac, isusovac Ivan Gerovac te ljudi iz šibenskog kraja: Boris Milutin, Emil i Davor Šunjara.
Viđak je 91. rođendan proslavio igrajući mali balun, te postigao pobjedonosni pogodak iz penala – rado spominje dr. Mirko svoje dalmatinsko-kalifornijsko društvo.
Prezime Giaconi, ako niste znali, potječe iz Komiže. A naš sugovornik nikad nije zaboravio na svoje korijene, kao i poznatu istinu da je Komižanin Bogdanović otvorio perspektive Hrvatima u Kaliforniji. Organiziranim ribolovom i tvornicama za preradu ribe.
- Dopustite mi da, prije svega, s posebnim zadovoljstvom istaknem da su Komižani iz Kalifornije dali nobelovca Matthewa Martinisa, uvaženog fizičara.
Komižani su bili i utemeljitelji Dalmatinskog kluba, koji je poslije prerastao u Jugolavensko-američko društvo, a sad doživljava više nego pozitivnu transformaciju. Bez traga autonomaštva postaje tipični hrvatski klub, za što posebne zasluge ima predsjednik Rudi Švorinić, koji je porijeklom zadarski bodul.
Tko je glasao za Trumpa
Inicijativu u tom smislu je, nema sumnje, na svoj način pokrenuo i bivši splitski gradonačelnik Niko Grabić, koji im je u klub donio hrvatsku zastavu, pa je potom ugrađen i hrvatski grb.
Sve ide u pravom smjeru ili, kako obično znam reći, riječ je o Hrvatima iz Dalmacije. Zato sam uvjeren da će proslava 100. obljetnice "Dalmatinca" proći u dobrom ozračju – na zanimljiv način tumači transformaciju Dalmatinskog kluba dr. Giaconi.
Drage dalmatinske i domoljubne teme su na kraju razgovora morale, nažalost, ustuknuti pred puno težim, bjelosvjetskim.
– Situacija u svijetu je sve samo ne dobra. Utvaram si da razumijem Trumpove ciljeve, ali mogu samo nagađati kakve će u konačnici biti geopolitičke posljedice.
Ako me već pitate za mišljenje o aktualnom američkom predsjedniku, onda sam sklon stavu da ljudi na zadnjim izborima nisu glasali za njega već protiv Kamale Harris, koju su Amerikanci smatrali nedoraslim, neprimjerenim kandidatom za predsjednika – okončao je više nego ugodnu ćakulu dr. Mirko Giaconi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....