‘Sve je uništeno, najradije bih zaplakala‘: naši reporteri u ledom okovanom Kninu i okolici, a struje u selima još nema!

- Gospođo, došli smo zbog struje...

- Platila sam ja sve!

- Ma, nismo mi došli naplatiti račune...

- Tri računa sam nekidan platila! Izračunam ja to sve sama.

Jela Omčikus iz zaseoka Omčikusi kod Radučića zabrinula se da su joj na dvorišna vrata došli inkasatori HEP-a. Urođena bojazan od ovrhe pobijedila je u njoj ljutnju zbog nestanka električne energije što je ovih dana pogodilo kninsko područje. Najteže je bilo na potezu od Strmice preko Ervenika do Kistanja. Zbog ledene kiše i jake bure srušeno je više od dvjesto električnih stupova. Jela je imala sreće, njoj je struja došla relativno brzo, nakon dan-dva.

- Došla mi je struja, ali televizija još ne radi. Nema slike, ne znaš zašto - kaže nam 70-godišnja Jela Omčikus, koja živi sama. Kćeri su negdje u Americi, pa joj s drvima ovih dana pomažu susjedi. A ni njih nema puno, sve skupa desetak u Omčikusima.

- Led mi je polomio voćke u dvorištu, evo ovo stablo bajama mi je puknulo. Sve je uništeno, ja bih najradije zaplakala kad vidim sve ovo. I komad leda mi je nekidan pao sa stabla na glavu - govori nam i pokazuje ranu na čelu. Nekad je kaže po cijelog bivšoj državi brala višnje, kukuruz i pomidore, imala je i dvanaest ovnova, a sada "samo mačke lutaju po dvorištu".

- Nekada sam bila najjača u selu, i po snazi i po pameti, a tog šestog ujutro nisam mogla sići ni po stepenicama s balkona.

Najjača u selu

Na cesti od Radučića prema Erveniku nailazimo na HEP-ovu ekipu. Vrijeme je sunčano, leda po cesti i stablima više nema, a snijeg se vidi samo na vrhovima u daljini. Pet djelatnika pokušavalo je skrpati strujni kabel pored jedne osamljene kuće, zadnje koja na ovom potezu još nema struju.

- Tu je palo desetak stupova. Od vjetra, a i led je veliki bio. Na žicama se znalo nakupiti i desetak centimetara leda - kazao nam je HEP-ovac Drago, uputivši nas u selo Travice.

- Krenite tu preko Mokrog Polja, pređite preko mosta na Zrmanji i samo ravno. U Travicama i još nekim selima još uvijek nema struje.

Prije Travica, ipak Ervenik. Tamošnji načelnik općine Predrag Burza već je danima na terenu s HEP-ovim ekipama. I sam je bio bez struje pet dana, u kući s majkom i suprugom.

- Kad je počelo pucati to je bilo ko da su bombe padale. Niste mogli znati je l‘ netko baca bombe ili puca drveće. Ovo je bila baš žestoka nepogoda - opisao nam je načelnik tu kobnu noć sa šestog na sedmi.

- Naselja Oton i Pađene sinoć su dobili struju, Radučić isto. Mokro Polje nije bilo posebno pogođeno, a situacija je riješena i u Romićima i Kočeviću. Travice su i dalje bez struje, kao i kompletni lički dio, koji je u kolapsu - pojasnio nam je Burza trenutačno situaciju.

Kaže nam da HEP-ovi ljudi na terenu znaju svoj posao, ali...

- Ne mogu ništa loše reći, baš naprotiv, imaju znanje i strašno se zalažu. Da ih samo vidite, rade već danima, usne su im ispucale i lica crna od hladnoće, to treba poštovati. No, sustav je malo trom. Prošlo je tri dana dok nisu došle ekipe na teren, iako je već sedmog ujutro bilo jasno o čemu se radi i gdje su problemi - kaže nam Predrag Burza, donoseći nam kavu i čaj u zgradi općine.

Mobitel je, kaže, svih ovih dana punio u gostionici Kod Pere u Radučiću, tamo je agregat. Lako je bilo doći do Pere, nešto teže do srušenih bandera. Putevi su neprohodni, o tome se, tvrdi, slabo vodi računa.

- Da nije bilo zaraslih trasa i neodržavanih staza, problem sa strujom sigurno ne bi ovoliko trajao. Primijetio sam da ima dosta trulih stupova, na jedno mjestu njih 25 je palo, popucali su čak i betonski nosači. Ne možete vjerovati dok ne vidite! Ovakvo nešto slično dogodilo se još samo 2003. godine.

Ušli smo potom malo dublje u HEP-ovsku problematiku.

- HEP ima izuzetno sposobne i stručne ljude, ali to je kompanija koja je najviše fokusirana na područja gdje ima najviše potrošača. Na našem području nije ih veliki broj, ali ako želimo biti pravedno društvo, onda svaki građanin mora imati ista prava. Ovdje je mreža loša i nije prilagođena uvjetima. Imamo kritične točke, kad dođe do ovakvih prirodnih pojava, problemi nastaju na istim mjestima. Tu se nešto mora napraviti - govori nam načelnik Burza, koji tvrdi da je jedno od rješenja da se na nekim dijelovima strujni vodovi ukopaju u zemlji te da barem svaki peti stup mora biti od betona.

- I ti stupovi, kao i putevi do njih se slabo ili nikako održavaju. Uvjerio sam se u to, svakodnevno sam s ekipama na terenu.

- Ja ga nisam vidila! - kazala nam je Ruža Travica kad smo konačno došli u Travice.

Nije doći do Travica baš "preko mosta pa samo ravno". Do tog zabačenog sela koji put se krivo skrene, dođe do nekih bezimenih zaselaka, naiđe na krdo krava i konja na cesti, a onda se u jednom trenutku ostane i bez ceste. Srećom, svako malo se naiđe i na HEP-ove ekipe koji su donekle upoznati s tim krajem. Ili su ga ovih dana upoznali.

Ledena kiša i bura

Ruža Travica, koja je krila godine, naznačivši samo da se "bliži osamdesetoj", već je sedam dana bez električne energije.

- Imam drva i palim voštanice. Nikad nije bilo ovako, ja se ne sjećam - kaže nam Ruža, koja je u Travice iz sinjskog kraja došla 1971., a struja je u selo stigla 1976. Njoj sedam dana, dakle, i nije neki problem.

- Ma meni je sve to bilo idilično, prekrasno je bilo gledati sav taj led kroz prozor. Stvarno fantastično, kao da je netko rasuo komadiće stakla. Jedino što je bilo teško hodati, posula sam i pijesak pred kućom da se može hodati. Ali lako za mene, ja sam još u snazi, ima tu ljudi od 90 godina, njima nije lako. Pala je ta ledena kiša i puhala je bura, teško se ugrijati jer peć je samo u kuhinji, sobe su hladne. Bacila sam i puno mesa, sve se pokvarilo - kaže nam Ruža, pokazujući nam radnike na obližnjem brdu Glavici.

Kad smo joj rekli da radnici kažu da će danas dobiti struju, nije baš bila uvjerena u to. Kaže da ti radovi njoj izgledaju malo "kilavo".

- Led je trajao dva dana, a problemi i dalje traju. Te su se bandere nakrivile već ovoga ljeta, nije se reagiralo na vrijeme. Imamo i problem s vodom, moramo je iz gusterne nositi, srećom bilo je preko praznika nešto mlađih ljudi, pa su mi pomogli. Zvala su me djeca, ali sam im rekla da ne dolaze, još mi samo fali da skliznu s ceste u neku provaliju.

Krajnji cilj nam je, zapravo, bio Knin. Tamo je situacija stabilna, led se otopio, a struju imaju svi. Kontaktirali smo ravnateljice osnovne, odnosno srednje škole, dvije Marije, Stojanović i Dujmić. Kažu nam da će nastava početi prema planu, u srijedu, te da trenutačno traje čišćenje školskih dvorišta od polomljenih grana. U područnoj školi u Golubiću rukave su zasukali i učenici, organiziravši prave radne akcije.

- Danas saniramo štetu, uklanjamo grane i stabla s ulica i nogostupa, a prioritet su nam vrtići i škole. U Kninu nema stabla koje nije oštećeno. Srećom, leda više nema - kazao nam je Marko Pehar, dogradonačelnik Knina i prvi čovjek Stožera Civilne zaštite.