Mirisi svježeg peršina i jagoda miješaju se s glasovima prodavača koji dozivaju kupce na lokalnoj tržnici. "Domaće, jutros ubrano", odzvanja između štandova u Dalmaciji. Nekoliko kilometara dalje, u klimatiziranom prostoru trgovačkog centra u Zadru, Šibeniku, Dubrovniku, isti proizvodi stoje uredno posloženi pod fluorescentnim svjetlima, s jasno označenim cijenama i podrijetlom. Nitko ništa ne govori osim zalijepljenih deklaracija o podrijetlu proizvoda.
Dva svijeta, ista ponuda, ali i isto pitanje koje sve češće muči kupce: gdje je sigurnije kupovati voće i povrće – na tržnicama ili u trgovačkim centrima?
Priča o pesticidima već je odavno izišla iz stručnih krugova i postala tema svakodnevnih razgovora. Vijesti o povlačenju proizvoda s tržišta zbog povećanih razina pesticida više nikoga ne iznenađuju. Nekada je riječ o prekoračenju dopuštenih granica, a ponekad i o pronalasku tvari koje su u Europskoj uniji zabranjene godinama.
Svaki takav slučaj dodatno potkopava povjerenje potrošača i otvara dvojbu, kome vjerovati — malom proizvođaču ili velikom trgovačkom sustavu?
Domaće, ali bez jamstva
Na tržnici je povjerenje veće, barem bi tako trebalo biti. Prodavač ima svoje ime i prezime. On stoji iza svog proizvoda, spreman odgovoriti na pitanja, pa i ona neugodna, i uvjeriti kupca u kvalitetu. "Nije špricano" – rečenica je to koja se često čuje, ali rijetko provjerava.
I upravo tu počinje problem. Sustavne kontrole na tržnicama postoje, ali su ograničene. Uzorkovanje se provodi povremeno, a obuhvat je manji nego u organiziranim maloprodajnim lancima. Sljedivost proizvoda često je nepotpuna teško je sa sigurnošću utvrditi gdje je i kako nešto uzgojeno. Doslovno se vjeruje na riječ prodavaču ili prodavačici koja stoji za štandom.
S druge strane, trgovački centri nude drukčiji model. Ovdje povjerenje ne počiva na riječi, već na sustavu. Voće i povrće prolazi kroz niz kontrola prije nego što stigne na police. Uzorci se redovito analiziraju, a proizvodi se mogu pratiti od proizvođača do krajnjeg kupca.
U Hrvatskoj takav sustav nadzora uključuje institucije poput Državnog inspektorata Republike Hrvatske i Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, dok na europskoj razini podatke prikuplja i analizira Europska agencija za sigurnost hrane. Kada se utvrdi nepravilnost, reakcija je brza proizvod se povlači, a javnost obavještava.
No ni taj sustav nije savršen. Unatoč svim kontrolama, povremeni propusti pokazuju da sigurnost hrane nije apsolutna kategorija. Često se zna dogoditi da je povrće već rasprodano i pojedeno dok dođu rezultati analize.
Više sustava, manje rizika
Ipak, jedan od najvećih izazova ostaje ilegalna uporaba pesticida. Statistike bilježe zabrinjavajuće brojke – svake godine zaplijene se stotine litara nedozvoljenih sredstava koja pokušavaju ući na hrvatsko tržište iz trećih zemalja. Riječ je o pesticidima koji ne zadovoljavaju europske standarde, često zbog svoje toksičnosti ili dugoročnog utjecaja na okoliš. Da nisu zaustavljeni na granicama, završili bi na poljima i posljedično na našim tanjurima
.
Razlog njihove prisutnosti na crnom tržištu nije teško razumjeti. Jeftiniji su i često učinkovitiji od dopuštenih alternativa. No ta "učinkovitost" ima cijenu. Dugotrajna prisutnost u tlu, mogućnost kontaminacije vode i potencijalni utjecaj na zdravlje ljudi čine ih ozbiljnim rizikom.
Na svu sreću stvarnost je nešto drukčija. Većina analiza pokazuje da se u voću i povrću najčešće nalaze ostaci dopuštenih pesticida insekticida, fungicida i herbicida, i to unutar zakonskih granica. Ti su limiti postavljeni tako da ne predstavljaju opasnost za zdravlje, barem prema trenutnim znanstvenim spoznajama. No povremeni nalazi zabranjenih tvari podsjećaju da sustav kontrole nije neprobojan.
Glifosat i dileme moderne poljoprivrede
Posebno mjesto u ovoj priči zauzima glifosat — herbicid koji je postao simbol šire rasprave o pesticidima. Poznat i kroz pripravke poput Cidokora, glifosat se koristi diljem svijeta za suzbijanje korova. Njegova učinkovitost i relativno niska cijena čine ga jednim od najčešće korištenih sredstava u poljoprivredi.
U Europskoj uniji njegova je uporaba i dalje dopuštena, ali po strogim uvjetima. Postoje jasno definirane maksimalne razine ostataka u hrani, a primjena je regulirana. Ipak, prisutnost tragova glifosata u prehrambenim proizvodima redovito potiče rasprave.
– Glifosat nije crno-bijela priča – objašnjava nam agronomski stručnjak.
– On je alat i kao svaki alat, može biti koristan ili štetan, ovisno o načinu uporabe. Tko bi počupao travu po vinogradima i maslinicima kada ne bi bilo glifosata, odnosno cidokora. Međutim, problem nastaje kada se koristi izvan preporuka. U takvim slučajevima povećava se rizik za okoliš i zdravlje ljudi. Zato je ključno educirati proizvođače i provoditi dosljedan nadzor – pojašnjava nam.
Upravo zbog toga se organiziraju predavanja o upotrebi pesticida za poljoprivrednike i sve one koji imaju svoje OPG-ove. Bez potvrde o edukaciji ne mogu se kupiti zaštitna sredstva u poljoljekarnama.
Na terenu je slika puno složenija. Problem dodatno komplicira činjenica da dio domaćih proizvođača pesticide koristi "odokativno", bez preciznog pridržavanja preporučenih količina i pravila primjene. Takva praksa može dovesti do povećanih ostataka pesticida u hrani, što dugoročno može imati negativne posljedice za zdravlje potrošača. Poljoprivrednici se suočavaju s nizom izazova, od klimatskih promjena do sve otpornijih štetnika, kojima ekološka sredstva, iako značajno skuplja, ne mogu nauditi.
Zaštita usjeva nužna
– Lako je reći "nemojte koristiti pesticide", ali stvarnost je drukčija – kaže jedan dalmatinski poljoprivrednik.
– Ako ne reagiram na vrijeme, mogu izgubiti cijeli urod. Krumpir napada zlatica, gomolje buši rovac. Blitvu i salatu brste puževi. Kapulu i luk uništava lukova mušica. Pokušavam koristiti sredstva odgovorno, držati se uputa, ali nekad je to borba. Ljudi žele savršene plodove, bez mrlja i oštećenja, a to bez zaštite jednostavno nije moguće – iskren je naš sugovornik.
Upravo ta napetost između očekivanja tržišta i realnosti proizvodnje dodatno komplicira cijelu priču. Potrošači žele zdravu i sigurnu hranu, ali i estetski privlačne proizvode po pristupačnoj cijeni. Proizvođači, s druge strane, pokušavaju zadovoljiti te zahtjeve u uvjetima koji su sve nepredvidljiviji.
Kontrole voća i povrća u Hrvatskoj provode se tijekom cijele godine. Temelje se na godišnjim planovima uzorkovanja, koji uključuju domaće i uvozne proizvode. Uzorci se uzimaju nasumično, ali i ciljano — posebno kada je riječ o proizvodima koji dolaze iz rizičnih regija ili su već ranije pokazali odstupanja.
U trgovačkim centrima uzorkovanje je češće i sustavnije. Veliki lanci često provode i vlastite analize, dodatno nadopunjujući službeni nadzor. Na tržnicama, međutim, kontrole su rjeđe i više ovise o kapacitetima inspekcijskih službi. To ne znači da nadzora nema, ali njegov opseg i učestalost nisu jednaki.
Važan element sigurnosti hrane je i sljedivost. U organiziranim sustavima moguće je brzo utvrditi podrijetlo proizvoda i reagirati u slučaju problema. Točno se zna gdje je proizvod rastao, na kojoj parceli, koje je gnojivo za njega potrošeno ili čime je tretiran. Na tržnicama je to gotovo nemoguće. Vjeruje se na riječ.
Sigurnosni standardi
Unatoč svim izazovima, stručnjaci ističu da većina hrane na tržištu zadovoljava sigurnosne standarde. No istovremeno upozoravaju da sustav treba stalno unaprjeđivati kroz jači nadzor, bolju edukaciju i veću transparentnost.
Za potrošače to znači da ne postoji jednostavan odgovor. Tržnice i trgovački centri nude različite prednosti, ali i nose određene rizike. Informiranost postaje ključni alat — razumijevanje osnovnih činjenica o pesticidima, provjera podrijetla proizvoda i kritičko razmišljanje mogu pomoći u donošenju boljih odluka.
Jer, na kraju, priča o pesticidima nije samo pitanje kemije. To je priča o sustavu, odgovornosti i povjerenju — između proizvođača, institucija i potrošača. A to povjerenje, jednom narušeno, ne vraća se lako.
Dok kupci na tržnici i dalje biraju između domaćih rajčica i uvoznih jabuka, a police trgovačkih centara ostaju pune savršeno oblikovanih plodova, pitanje sigurnosti hrane ostat će aktualno. I možda je upravo ta stalna sumnja i potreba za provjerom ono što dugoročno može dovesti do boljeg i sigurnijeg sustava za sve.
– Ekološka proizvodnja ne znači da se ne koriste nikakva zaštitna sredstva – pojašnjavaju stručnjaci agronomi.
– Koriste se, ali ona koja su dopuštena u ekološkoj poljoprivredi i koja imaju manji utjecaj na okoliš. Kontrole su stroge, ali ni taj sustav nije potpuno imun na nepravilnosti – naglašavaju.
S druge strane, neki proizvođači okreću se novim tehnologijama kako bi smanjili potrebu za pesticidima. Precizna poljoprivreda, korištenje dronova za praćenje usjeva, pa čak i umjetna inteligencija koja predviđa pojavu bolesti, sve su to alati koji bi u budućnosti mogli promijeniti način na koji se hrana proizvodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....