Tužna vijest! Preminuo je Ante Lešaja, čovjek nevjerojatne biografije i enciklopedijskog znanja. Obilježio je generacije

Tiho, u kući koju je izgradio njegov otac, a on i njegovi je godinama dograđivali i živjeli tamo zajedno kao solidarna obiteljska zadruga, u svojoj Korčuli, s fascinantnim pogledom na Badiju, umro je Ante Lešaja. Čovjek za kojeg Hrvatski biografski leksikon navodi sve ono što vrijedi na početku ovog oproštaja citirati:

"LEŠAJA, Ante, ekonomist (Korčula, 10. VI. 1931). U Pragu izučio za elektromehaničara 1948, u Zagrebu 1958. diplomirao na Visokoj privrednoj školi i 1965. doktorirao na Ekonomskom fakultetu tezom Utjecaj sredstava ekonomske politike na uvjete privređivanja. Radio u Brodogradilištu ‘Ivan Cetinić‘ u Korčuli od 1950. te u Ekonomskom institutu u Zagrebu od 1962 (viši znanstveni suradnik 1970). Izvanredni profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu od 1972, redoviti na mostarskome od 1977. i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu od 1980. do umirovljenja 1990. Surađivao je u časopisima i zbornicima Brodograditelj (1961–65), Ekonomski pregled (1965, 1969–70, 1978), Naše teme (1967–68, 1973, 1976, 1988–90), Ekonomist (1968–69), Zbornik otoka Korčule (1970, 1972), Zadarsko otočje (Zadar 1974), Braničevo (Požarevac 2008), Ekonomija (2009), Republika (Beograd 2012), knjigama Jugoslavija u svjetskoj privredi (Zagreb 1981) i Struktura svjetske privrede i novi međunarodni ekonomski poredak (Zagreb 1983) te izdanjima Ekonomskoga fakulteta i Ekonomskoga instituta u Zagrebu, objavio knjižicu Razvoj privredne reforme u ČSSR (Beograd 1971) i bio suautor udžbenika Politička ekonomija socijalizma (Zagreb 1976, 1979², 1983³; Nagrada ‘Mijo Mirković‘ 1977). Priredio izbor tekstova klasika marksizma (Zagreb 1974), napisao predgovor Nekim ekonomskim temama B. Ćosića (Zagreb 1976), pogovor Ekonomici prijelaznog razdoblja N. I. Buharina (Zagreb 1983) i polemičnu knjižicu 120. godišnjica Korčulanskog pjevačkog društva Sv. Cecilija (Zagreb 2004). — Sljedbenik ‘filozofije prakse‘, navlastito M. Kangrge – suradnik u izdanjima Sloboda i nasilje (Beograd 2003), Filozofska istraživanja (2008) i Gajo Petrović (Zagreb 2008) – L. prevodi s češkoga (K. Kosík, O dilemama suvremene povijesti, Zagreb 2007, i Mostovi preko evropske rijeke i drugi spisi, Požarevac 2008), te ideološki obilježenim istupima promiče sliku o totalitarnosti RH, osobito u 1990-ima (Hereticus, Beograd 2010; Republika, Beograd 2010; Knjigocid. Zagreb 2012, 2013²)."

I bez obzira na obilje podataka koji još uvijek nisu potpuni, nijedan leksikon ne može ispisati čitav jedan svijet bilo kojeg čovjeka, a kamoli nekoga ovakve biografije kakve je bio šjor Toni, piše juzni.hr.

Jer ako su se u nekom čovjeku u idealnim omjerima izmiješali Mediteran, socijalizam, skromnost, studioznost, radišnost, intelektualna znatiželja kao i elementarno intelektualno i ljudsko poštenje te blagost karaktera, to je bio Lešaja. I dodatno, ako je postojao čovjek kojem je upravo društveni sustav stvorio preduvjete da direktno iz radničkog iskustva i radničkog zaleđa postane, ne tek priučeni čovjek s diplomom, nego ozbiljan znanstvenik i sveučilišni profesor, koji nikad nije zaboravio svoje korijene i iskustvo malog čovjeka te koji je do kraja znao cijeniti mogućnost koja mu je pružena, to je opet bio Lešaja.

Rijetko će se više pojaviti netko na ovaj način svestran, pun radne energije i želje da doprinosi društvu, kakav je slučaj s Lešajom, čovjekom koji je praktično do zadnjeg dana pohodio sva kulturna događanja i promocije knjiga koje su ga zanimale i koji je pratio i čitao sve što se događa u zemlji, regiji i svijetu. U tih skoro čitavo stoljeće, odnosno u njegovih 95 proživljenih godina, toliko se toga radikalno promijenilo, ali je on ostao isti, pošten, skrupulozan i dosljedan. Što je vrijedno svakog poštovanja, sve i da nije iza sebe ostavio ovoliko stvari koje je napravio, piše juzni.hr.