Siverić je malo mjesto na rubu šibenskog zaleđa koje plijeni pažnju svojom slavnom industrijskom poviješću. Posebno je interesantna činjenica da je u mjestu koje ima svega 400 stanovnika nekada radilo nekoliko tisuća radnika.
Stanovnici toga kraja oduvijek su kopali površinske naslage za vlastite potrebe, no ozbiljna eksploatacija započinje u 18. stoljeću. Od 1873. rudnik preuzima talijansko dioničko društvo Societa del Monte Promina. Siverić tada, uz istarski Labin, postaje najznačajniji jadranski rudnik ugljena u Austro-Ugarskoj Monarhiji, te najrazvijenije industrijsko središte u Dalmaciji. Tome svjedoči i posjet cara Franje Josipa I., koji je 1875. godine obišao rudnik u Siveriću, da vidi što to njegovi podanici kopaju.
Ugljen iz Siverića pokretao je tvornice, parobrode i lokomotive diljem Europe. Zbog njega je 1877. godine izgrađena željeznička pruga Siverić – Šibenik. Tako je omogućen transport ugljena i morskim putem. Naravno, rad u rudniku nosi izvjesne rizike te je strogo propisana zaštita koju treba nositi za vrijeme boravka u rudniku.
– Inače u rudniku zaista treba imati kacigu, svatko mora imati i lampu i tako dalje. U ovom rudniku, doduše, nema metana, nema opasnih plinova. Iako, nikad se ne zna, ali u principu u siverićkim rudnicima nema plinova – govori u prilogu VIDA TV-a Snježana Mrđen, umirovljena zagrebačka profesorica i osnivačica udruge "Ribasso", koja se bavi očuvanjem rudničke baštine u Siveriću.
– Sjećam se kao dijete onog ne tako davnog vremena kad je Siverić bio centar svijeta, veliko rudarsko naselje. Svjetala rudarskih karabituša uz Petrovo polje i njihovih vlasnika koji su iz okolnih mjesta dolazili u naše selo zarađivati “crni, teški” kruh. Paralelno s teškim rudarskim životom, hotel pun ljudi, kinodvorana ispunjena do posljednjeg mjesta, a ondašnji diskoklub u stotinama boja.
Koncerti tadašnjih renomiranih glazbenih zvijezda, radnički plesovi, sportska natjecanja samo su dio minulog vremena. U jednom periodu imali smo šest gostionica, mesnice, dućane, i onda u jednom trenutku ništa. To je taj dio života koji dijete najupečatljivije ponese sa sobom. Taj me je život i ponukao na povratak – rekla je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Snježana Mrđen prije četiri godine.
Osim napuštenog rudnika, i brojne druge zgrade, poput Doma kulture, pretvorene u ruševine, nijemi su svjedoci proaktivne prošlosti Siverića i pasivne sadašnjosti tog malog mjesta u šibenskom zaleđu.
"U ovoj zgradi bio je centar društvenog života Siverića koji je živio modernizaciju, napredak i kulturni razvoj. Današnja ruševina nekad je bila Dom kulture. Dolazilo se na plesnjake, koncerte, kazališne predstave, filmske projekcije. O zlatnom dobu svjedoči stari kinoprojektor, preglomazan da bude odnesen. Ova nastojanja početak su oživljavanja nesvakidašnjeg naselja u kojem se uvrijede nazovete li ga selom. Nađe li se volje i načina za nastavak, uredit će se jednom i rudarske jame i obnoviti ruševine", kažu u prilogu VIDA TV-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....