U dolini Neretve dan počinje ranije nego drugdje. Magla se još zadržava nad kanalima, a prvi žamor dolazi s polja. Tu, među redovima jagoda, već je Leo Ilić. Bez puno riječi, dovozi radnike, priprema gajbice, gleda narudžbe na mobitelu i kreće berba zrelih i sočnih plodova.
Ovih dana bere se sorta clery jagoda – rana, čvrsta i tražena. Plodovi su ujednačeni, dobro podnose transport i imaju ono što kupci traže: miris i slatkoću koja se ne mijenja od polja do stola. Berba počinje u ranu zoru jer tada jagoda najbolje podnosi manipulaciju. Sve ide brzo, ali bez improvizacije. Sortiranje na licu mjesta, slaganje u plastične posudice, priprema za put jer kupci diljem Dalmacije čekaju.
20.000 sadnica
Leo je ušao ozbiljno. U zemlju je posađeno oko dvadeset tisuća sadnica sort clery. Takav zahvat traži planiranje, ulaganje i računicu koja nije uvijek sigurna. Sadnice, folija, navodnjavanje, zaštita – sve ima svoju cijenu. U poljoprivredi nema brzog bogaćenja, a još manje garancije da nećeš izgubiti.
– Veliko je to ulaganje, kaže kratko, bez dramatike, dok beračicama dijeli plastične posudice u koje će brati dozrele plodove.
U dolini Neretve se zna što to znači. Jedna loša noć može poništiti mjesece rada i ulaganja. To se već dogodilo. Prošle godine Leove nasade je pogodila krupa. Kratko je trajalo, ali dovoljno da uništi sve što je raslo. Plod je nestao u nekoliko minuta. Bez puno prostora za analizu, sezona je bila gotova prije nego što je zapravo počela.
Takve situacije ne ostavljaju puno izbora. Ili odustaneš ili ideš ponovno. Leo je ponovno krenuo i zasadio jagode.
Vrijeme odlučuje
Ove godine računa na stabilnije vrijeme, ali bez iluzija. U ovom poslu prognoza nije strategija. Sve ovisi o nebu – doslovno. Ako je sunčano i suho, berba ide svaki dan. Jagoda tada drži kvalitetu, lako se bere i transportira. Ako krene vlaga i kiša, problemi dolaze brzo – plod omekša, pojavljuju se bolesti, rok trajanja se skraćuje.
Njegov pristup proizvodnji je jasan. U nasadima koristi isključivo ekološka sredstva. Nema kemijskih tretmana, nema pesticida koji bi ubrzali ili "osigurali" proizvodnju. Osnova je čista voda i ručni rad.
– To traži više posla, ali drukčije ne radim – kaže.
Takav pristup ima posljedice. Prinos puno više ovisi o vremenskim uvjetima nego u konvencionalnoj proizvodnji. Ali zato proizvod ima kvalitetu. Razlika se vidi odmah. Ne treba biti stručnjak da bi se prepoznala prava domaća jagoda u odnosu na onu uvoznu "plastičnu" bez okusa i mirisa.
Za Lea, posao ne završava u polju. Nakon nekoliko sati rada, kombi je spreman. Ruta je već ustaljena i praktički nepromjenjiva – od Korčule do Splita. Na tim relacijama Leo nije nepoznat. Kupci ga čekaju na istim punktovima, u isto vrijeme. Nema puno reklame ni formalnih narudžbi, posao se održava na povjerenju i kontinuitetu.
– Ono što se ubere na tržište ide isti dan. Ljudi znaju kad dolazim. Ako kasnim, zovu – kaže nam kratko.
Put jagoda kroz Dalmaciju
Na terenu se vidi razlika između proizvođača i trgovca. Leo prodaje vlastiti proizvod i stoji iza njega. Povratna informacija dolazi odmah, bez posrednika. Ako nešto nije u redu, zna se isti dan. Ako su kupci zadovoljni ponovno se vraćaju i to je za njega najveće zadovoljstvo.
U ovom lancu nema viška koraka. Od sadnje biljaka pa do ubiranja plodova.
Iza cijele operacije branja jagoda stoji obitelj Ilić. Leovi roditelji, Vesna i Ante, kojeg svi zovu Barba, svakodnevno su na njivi. Njihov posao nije simboličan, oni su dio proizvodnje, od pripreme tla do berbe. Iskustvo koje imaju vidljivo je u svakom segmentu posla.
S njima je još desetak radnika na dnevnoj bazi. Uglavnom lokalnih, koji berući jagode upotpunjuju svoj kućni budžet. Dnevnica im je dobra, uvjeti rada također. Zadovoljni su s "gazdom" Leom. Nema kod njega presinga ni stresa, posao se odradi, sjedne se, zapali, pojede marenda, popije piće.
U berbi vrijeme brzo prođe – otkrivaju nam zadovoljne beračice, koje u poslu nije omeo niti objektiv našega fotoreportera Bože. Spretnim pokretima ruku za tren oka napune plavu plastičnu korpicu. Iza njih je na stotine takvih, koje Ante izvozi u karijoli do ceste i slaže u kombi koji je spreman za put.
Ekološka proizvodnja
Ipak, Leo je središte ovog obiteljskoga gospodarstva u Vidu kod Metkovića, parcele su raštrkane po neretvanskom polju, ali do svake se na vrijeme dođe. On organizira prodaju, logistiku i komunikaciju s kupcima. Kombinira ono što je naslijedio s onim što je sam izgradio. OPG funkcionira kao mali, učinkovit sustav u kojem svatko zna svoju ulogu. Leo koordinira, ali bez pomoći obitelji posao ne bi bio održiv.
No, njegov dnevni raspored ne završava prodajom jagoda, poljem i tržnicom. Ako treba, Leo će nakon posla sjesti u auto i odraditi još jednu rutu, onu humanitarnog karaktera. U vremenu kada mnogi jure za vlastitim obvezama, Leo pronalazi vrijeme za druge. Starije i bolesne osobe često mogu računati na njega – odvest će ih liječniku, kupiti im osnovne potrepštine, zastati i popričati.
Nerijetko, iz njegove kuhinje zamiriše i tradicionalni brudet. Spremi ga s istom pažnjom kao što njeguje svoje nasade. Nije mu teško sjesti u auto i otići sve do Otrić-Seoca. Ondje ga čekaju poznata lica, a često dolazi s konkretnim razlogom, u prtljažniku je teća neretvanskog brudeta, namijenjena za nekoliko starijih i nemoćnih osoba koje Leo posjećuje. Nema velike najave, ali dolazak se očekuje. Zadrži se koliko treba, popriča s njima, pomogne im što treba i vraća se natrag svojim obvezama u polju.
Poljoprivrednik i lađar
Sličnu logiku prati i njegova Facebook grupa pod nazivom "Dobro se dobrim vraća". Bez pretjerane osobne promocije, skupa s još nekoliko volontera koristi je za širenje konkretnih informacija i poticanje pomoći ondje gdje je potrebna.
Uz sve to, Leo je i aktivan u očuvanju lokalne tradicije. Kao član lađarske ekipe "Domagojevi gusari" sudjeluje na Maratonu lađa, manifestaciji koja u dolini Neretve ima poseban status. Treninzi se uklapaju u radni dan, sve se stigne kada se ima volje – otkriva nam Leo.
Na vodi vrijede ista pravila kao i na njivi. Potrebno je uskladiti ritam, koordinaciju i izdržljivost. Razlika je samo u okruženju. Kod njega nema da se nešto ne može. Poljoprivreda, prodaja, pomoć drugima i sport funkcioniraju paralelno.
Sezona jagoda traje ograničeno. Nakon clery jagoda dolaze druge kulture, povrće, voće, lubenice, smokve i drukčiji tempo rada. No model ostaje isti – proizvodnja na vlastitoj zemlji, izravna prodaja i stalni kontakt s kupcima.
Lokalni OPG
U dolini Neretve takav pristup nije nov, ali ga je sve manje i Leo Ilić ga održava, bez velikih riječi. On je primjer mladog čovjeka poljoprivrednika koji želi ostati na svojoj djedovini, raditi i pristojno živjeti od svoga rada.
U sezoni jagoda, tempo je najjači. Dvadeset tisuća sadnica traži konstantan nadzor. Navodnjavanje mora biti precizno, zaštita pravovremena, berba svakodnevna kad uvjeti dopuštaju. Poljoprivreda u ovakvom obliku nema sigurnu računicu.
– Poljoprivreda je intrada – ako intra, intra. Ako ne intra, opet ideš dalje – kaže nam Leo na odlasku.
To nije obična izjava nego opis poljoprivredne proizvodnje kod nas. Prihod ovisi o nizu faktora na koje nitko nema utjecaja. Ali odustajanje nije opcija.
Ako je sezona dobra, ulaganje se vraća kroz prodaju i omogućuje stabilan nastavak rada. Ako podbaci, gubitak se ne može odmah nadoknaditi, nego se prenosi u sljedeću sezonu i postupno pokriva. Rad na zemlji se nastavlja u svakom slučaju pitanje je samo koliko će trajati oporavak nakon loše godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....