Izgubljeni ili odbačeni ribolovni alat (tzv. ghost gear) golemi je ekološki problem u cijelom Mediteranu, a posebno je zabrinjavajuća činjenica da izgubljene mreže na morskom dnu nastavljaju loviti ribe, rakove i morske sisavce idućih nekoliko stotina godina. Koliko dugo će alat nastaviti loviti ovisi o puno faktora: o materijalu, temperaturi, dubini itd. WWF Adria već godinama aktivno radi na uklanjanju izgubljenog alata u suradnji s ribarima i roniocima kako bi se spriječilo daljnje uništavanje morskog ekosustava. U protekle dvije godine uklonjeno je više od pet tona odbačenog ribolovnog alata diljem Jadranskoga mora.
- Životinje se zapliću u mreže i vrše, a u slučaju da se stvorio deblji sloj zaostalog ribolovnog alata, stradavaju i sesilni organizmi na morskom dnu. Većina današnjeg ribolovnog alata nije napravljena od prirodnih materijala, kao što se to radilo nekada. Uglavnom se koristi najlon koji se ne razgrađuje, već se raspada na sve manje komade, odnosno na mikroplastiku. Mikroplastika ulazi u stupac vode, apsorbiraju je organizmi koje konzumiramo, tako da doslovce završava nama na tanjuru – govori Andrea Ivanković, projektna suradnica za bioraznolikost mora u WWF Adriji, objašnjavajući da su mreže od prirodnih materijala, nažalost, skuplje i kompliciranije za izradu.
WWF Adria često organizira akcije čišćenja u viškom akvatoriju, a intenzivno se radi i na mapiranju podmorja. Mapiranje je prikupljanje informacija o potencijalnim lokacijama odbačenog ribolovnog alata od lokalnih ribara i ronilaca, nakon čega se te lokacije potvrđuju obavljanjem zarona. Velika površina viškog akvatorija je mapirana, a u svemu je važnu ulogu imao i gospodin Veljano Zanki, vlasnik ronilačkog centra B-24 u Komiži. Suradnja s njim bila je ključna za koordinaciju lokacija, logistiku na moru te tehničku podršku poput punjenja boca i pripreme opreme.
Roniocima je dostupna i aplikacija "Ghost Diver" putem koje mogu prijaviti izgubljeni ribolovni alat, ako ga primijete tijekom svojih zarona, a surađujući s Matkom Pojatinom i Društvom za podvodne sportove Zagreb (DPS) izrađen je tečaja za "ghost divere". Andrea naglašava da je edukacija ronilaca izrazito bitna zbog toga što je otklanjanje odbačenog ribolovnog alata vrlo izazovno i rizično.
- Treba znati procijeniti što je bolje za morski ekosustav. Ako se mreža dugo nalazi u moru, već se razvilo cijelo mikrostanište s raznim organizmima. U tom slučaju ju je bolje ne dirati - tvrdi Andrea.
Ogromna količina odbačenog ribolovnog alata i njegova opasnost kao takvoga za morski svijet dio su razloga zbog kojeg je nastao trogodišnji projekt NETTAG +, vrijedan 2,7 milijuna eura, čiji je cilj spriječiti, izbjeći i ublažiti štetne utjecaje ribolovnog alata i s njime povezanog morskog otpada na okoliš, aktivno pridonoseći misiji Europske komisije "Obnovimo naše oceane i vode do 2030.".
Za testiranje novih tehnologija u Jadranu, stručnjaci iz Hrvatske, Portugala i Velike Britanije odabrali su Komižu, a osim testiranja educirali su lokalne ribare o prevenciji i važnosti očuvanja morskog svijeta. Razvijeni su "tagovi" - akustične oznake koje se pričvršćuju na ribolovni alat kao održivo rješenje s niskim utjecajem na okoliš, radi poboljšanja mapiranja, praćenja i pronalaska izgubljenog ribolovnog alata, a važno je i da ubrzavaju proces vađenja izgubljenog alata iz mora.
- Uloga vremena je ključna. Što se prije ribolovni alat izvadi iz mora, to će imati manje utjecaja na okoliš jer uzrokuju jako puno prilova. Vršni predatori se često zapliću u mrežama, a na njih onda dolaze morski sisavci, morske kornjače, morske ptice. Najčešće se i oni zapletu pa na njih dolaze rakovice koje se također zapletu... To je cijeli ciklus u kojem stradavaju brojne životinje - objašnjava Andrea.
Osim tagova, testirali su i robota čija je svrha olakšati pronalazak izgubljenog alata ribarima, lučkoj kapetaniji, roniocima, upraviteljima zadruga i smanjiti broj ljudi koji je potreban za potragu i vađenje iz mora. Andrea kaže da su hrvatski ribari zainteresirani za ovaj proizvod, ali još uvijek nisu sigurni koliko im je financijski isplativ.
- Pokušavamo kroz projekt ojačati njihovu svijest o očuvanju okoliša i morskog života, radimo na održivom ribarstvu te naglašavamo dugoročne pozitivne učinke na morski ekosustav. Želimo osnažiti ribarski sektor, posebno profesionalne ribare, za usvajanje ekološki prihvatljivijih ribolovnih metoda, sprječavanje nastanka morskog otpada i poticanje odgovornog ponašanja korisnika. Radimo i na stvaranju uvjeta za prihvat i obradu otpada u ribarskim lukama, uključujući mogućnosti recikliranja i ponovne uporabe - zaključuje Andrea.
S njom se slaže mladi Mate Sviličić, koji se profesionalno bavi ribarstvom već sedam godina, nastavljajući stoljetnu tradiciju komiških ribara. Djed je ribar cijeli život, otac se bavio ribarstvom pa Mate na more odlazi od malih nogu. Iznimno je značajan njegov doprinos projektu: koristeći Matin ribolovni alat, znanstvenici su testirali spomenute tehnologije u Jadranskom moru. Istraživanja su već obavljena u drugim svjetskim morima, a Mate naglašava da ni jedno more nije isto. Tagovi funkcioniraju tako da mjere svojstva mora poput gustoće i saliniteta, nakon čega se utvrđuje koliko brzo zvuk putuje kroz more.
- Korisni su jer se pomoću njih lako može locirati alat u slučaju da je ostao u moru, ako oba signala puknu ili ih kurenat podere. Nekoć su se koristili stari sistemi s grampinom – kadena s bodljama koja se vuče i uhvati mrežu/parangal. Parangal se rijetko gubi jer ako i pukne, možeš ga dignuti s drugog kraja pa su tagovi puno korisniji za ribarske mreže, koje se bacaju među stijene, odnosno tamo gdje su zadivi. Ako mreža ode ispod, ne možeš je podignuti ni s jednog ni s drugog kraja – objašnjava Mate.
Na pitanje hoće li hrvatski ribari posegnuti za ovim proizvodom, odgovara da sve ovisi o cijeni. Na mreži je potrebno imati minimalno dva taga kako bi sustav funkcionirao, a napominje da uvijek postoji rizik da i tagovi završe ispod sike pa bi u tom slučaju ribar ostao bez alata, bez tagova i bez ulova.
Kako tagovi točno funkcioniraju, objasnili su nam CEO "Succorfisha" Chad Hooper i istraživač sa Sveučilišta u Newcastleu Ben Sherlock, koji su punih osam godina radili na ovoj tehnologiji. Koristeći tehnologiju odvodnog akustičnog pozicioniranja, moguće je brzo i jednostavno pronaći točan položaj ribolovnog alata, bez obzira na to gdje se nalazi. Upute kako doći do njega daje vam jednostavna aplikacija koja je s tagovima povezana koristeći Bluetooth.
- Funkcionira pomoću akustičnog sustava za lociranje izgubljenog ribolovnog alata. Sustav se sastoji od oznake s baterijskim napajanjem pričvršćene na alat, površinske lokacijske jedinice (SLU) na plovilu te mobilne aplikacije. Površinska jedinica šalje zahtjev koji sadrži jedinstveni identifikator (ID). Kada oznaka (tag) primi zahtjev, provjerava ID zahtjeva i šalje akustični odgovor samo ako se ID podudara s njezinim vlastitim. U svim ostalim slučajevima, oznaka ostaje neaktivna (šuti) - objašnjava Hooper, dodajući da njihovu tehnologiju već koriste ribari u Španjolskoj, Portugalu, Kanadi, istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji.
Kaže da su zapravo napravili puni krug jer su njihovi tagovi napravljeni od recikliranog ribarskih mreža, a obavljeni su i testovi koji potvrđuju da tagovi nemaju negativnih utjecaja na okoliš kao ni na morski svijet.
- Cilj je pomoći ribarima da pronađu izgubljeni alat i smanjiti troškove koji tako nastaju. Uobičajena praksa do sada je bila "naslijepo" tražiti izgubljeni alat pomoću osti ili kuke, a to je iznimno loše za okoliš - govori Hooper, naglašavajući da su ovaj proizvod dizajnirali ribari za ribare.
Ben Sherlock naglasio je da je svaki tag povezan s korisnikom pomoću jedinstvene identifikacijske oznake pa ga druge osobe ne mogu pronaći, osim ako im vi ne date potrebne podatke. Također, tag je potpuno tih kako ne bi se minimizirao utjecaj na podvodni svijet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....