Borba s vjetranjačama: zeleni kilovati vrijedni su ulaganja

Šibenski vjetropark Trtar–Krtolin s 14 turbina i snage od 11,2 MW, u što je utrošeno 12,5 milijuna eura, u rad je pušten 2006. i do sada je u HEP-ovu mrežu isporučio 87 GWh struje

PIŠe Marijan DŽAMBO /EPEHA

Koliko su kilovati proizvedeni u vjetroelektranama uistinu “zeleni“ i što su donijeli Hrvatskoj i Šibeniku? Je li to “zelenilo“ uistinu vrijedno zalaganja države da olakšicama potiče ulaganja u taj energetski sektor?

I, napokon, koliko je u raskoraku takva proklamirana energetska politika i svakodnevna stvarnost, odgovor smo pokušali pronaći na primjeru šibenskoga vjetroparka Trtar–Krtolin tvrtke “Enersys” d.o.o.

Taj vjetropark s 14 turbina i snage od 11,2 MW, u što je utrošeno 12,5 milijuna eura, u rad je pušten 2006. godine, i do sada je u HEP-ovu mrežu isporučio 87 GWh struje.

− O kolikoj je količini alternativne energije riječ, govori usporedba, odnosno postignuta ušteda. Da je, primjerice, tu količinu struje proizvela termoelektrana na ugljen, nuklearna ili plinska elektrana, bilo bi potrošeno 104 tisuće tona smeđeg ugljena ili 392 kilograma obogaćenog urana, 19.140.000 kilograma zemnog plina ili 26 tisuća tona kamenog ugljena − kaže Željko Samardžić, direktor “Enersysa” za Hrvatsku.

Impresivne su i brojke koje govore o “uštedi“ u emisiji štetnih tvari u atmosferi. Prema riječima direktora Samardžića, proizvodnja u vjetroparku Trtar−Krtolin izbjegla je emisije štetnih tvari u atmosferu, i to 128 tona sumpornog dioksida, 83,5 tona dušikova dioksida, tri i pol tone razne prašine i nevjerojatnih 84.390 tona ugljikova dioksida.

Ako se zna da je to najbrže rastući i financijski najmanje rizičan biznis u svijetu, očekivalo bi se da je i hrvatska država učinila sve kako bi se bez problema gradile nove vjetroelektrane. Na žalost, situacija nije takva.

− Ovaj vjetropark izgrađen je kao pilot-projekt jer država nije do kraja razradila zakonsku regulativu. Zbog toga smo nailazili na brojne probleme, najviše zbog složene zakonske procedure, koja se s vremenom poboljšavala. Tu je i problem imovinsko-pravnih odnosa. Iako je riječ o državnom zemljištu, postupak izvlaštenja ide presporo i teško.

Problem je mrežni priključak i nekompatibilnost s modelom projektnog financiranja. Već ova nova vjetroelektrana na Orlici, gdje je izgrađeno 11 vjetroagregata ukupne snage 9,6 MW, u što je “Enersys” uložio 12 milijuna eura, građena je u cijelosti u skladu s razrađenom regulativom.

To nam je otvorilo i put u novi, veći projekt na lokaciji Ponikve na Pelješcu, gdje uskoro počinje gradnja 16 agregata snage 34 MW, u što ćemo uložiti 40 milijuna eura − kaže Samardžić.

Šteta što je ‘Končar‘ zakasnio Ovi su projekti izravna strana ulaganja u Hrvatsku, čak 30 posto novca od tih investicija ovdje se troši. To znači da je to dobra prilika za zaradu domaćih tvrtki i lokalne zajednice. Šteta je što se oprema za vjetroturbine uvozi, jer je “Končar” zakasnio nekoliko godina s realizacijom svojeg programa, navodi Samardžić.

348 zahtjeva – svaki drugi za vjetar Golem je interes za gradnju “zelenih“ elektrana, imamo 348 zaprimljenih zahtjeva. Najviše njih (172) odnosi se na izgradnju vjetroparkova, kaže Domagoj Validžić, stručnjak u Upravi za energetiku Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Ostali zahtjevi odnose se na izgradnju malih hidroelektrana, sunčevu energiju, biopostrojenja i ostalo.